Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.
Zvona Hrama Svetog Save na Vračaru ovog Savindana označila su početak praznične Liturgije i zazvučala kao poziv na sećanje i sabiranje, na povratak onome što drži narod na okupu. U zavetnom hramu srpskog naroda, 27. januara 2026. godine, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu Liturgiju, a molitveno sabranje dobilo je snagu svedočanstva da se najveće istine ne izgovaraju glasno, već se žive.
Predstojatelju Srpske pravoslavne crkve sasluživali su episkopi, arhimandriti, protojereji, jereji i đakoni Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, kao i gosti iz Poljske pravoslavne crkve i Makedonske pravoslavne crkve – Ohridske arhiepiskopije. Među njima su bili i episkopi londonski i britansko-irski Nektarije, vikarni lipljanski Dositej i vikarni novobrdski Ilarion, kao i brojno sveštenstvo i đakonstvo, čime je sabranje dobilo i vidljivu širinu crkvenog jedinstva.
Sveti Sava kao mera mira i putokaz narodu
U središtu liturgije i besede stajala je ličnost Svetog Save, kao živi putokaz.
– Sveti Sava je bio mirotvorac, što je najvažnije, u svome rodu, u svome narodu, pokazujući da je mir fundament i osnova svakog uzrastanja, svakog napretka i svakog prosperiteta – poručio je patrijarh Porfirije.
Te reči nisu zvučale kao opšti poziv na spokoj, već kao podsećanje da se mir ne nasleđuje, nego se svakodnevno gradi – najpre u čoveku, pa onda među ljudima.
Na početku besede, patrijarh je podsetio da su iza nas praznici Rođenja Hristovog, Njegovog Krštenja i Bogojavljenja, u kojima Crkva iznova ispoveda istinu da čovek nikada nije prepušten sam sebi.
– Nezavisno od toga koliko smo slabi, nezavisno od toga koliko promašaja imamo u svome životu, pa i onda kada smo potpuno ostavljeni sami sebi i napušteni od svih ljudi, znajmo da je Gospod sa nama – rekao je patrijarh, dodavši da je presudno imati poverenje u Božju ljubav i promisao i da se u čoveku ne ugasi želja da bude sa Bogom, kao što je Bog sa njim.
Govoreći o Svetoj Trojici kao zajednici i ljubavi, naglasio je da je upravo taj temelj u život našeg naroda uveo i ustanovio onaj koga danas slavimo, Sveti Sava, prvi arhiepiskop srpski.
Foto: SPC
Liturgija na Savindan u Hramu Svetog Save
Odluka koja menja tok života
Podsećanje na Savin život patrijarh je izneo bez patetike, ali sa jasnim naglaskom na odluku koja menja tok postojanja.
– Carskog roda, princ, namenjen da bude vladar, on prepoznaje tajnu Hristove poruke: Ako hoćeš savršen da budeš, krst svoj uzmi i pođi za mnom – kazao je patrijarh. Te reči, kako je naglasio, pale su na njegovu dušu i srce, proklijale i rodile plodom kojim se narod i danas hrani.
Sveti Sava je, uzevši krst svoj, pošao za Hristom, napustio svet i postao monah, da bi mogao da posvedoči:
"Ne živim više ja, nego Hristos u meni".
Ali Savin put se, kako je istakao patrijarh, nije završio u tišini Svete gore. Po Božjem promislu, vratio se svome narodu noseći sa sobom duh molitve, posta, pokajanja i smirenja.
– Zato nam on, stekavši mir Hristov i zajednicu sa Hristom, ukazuje na to odakle smo, ko smo i kuda treba da idemo – rekao je patrijarh, povezujući Savino delo sa najdubljim pitanjima identiteta.
Liturgija kao temelj i putokaz za budućnost
Na kraju besede, pogled patrijarha Porfirija ponovo se vratio sabranju pred oltarom.
– Danas sabrani ovde, kao i naša braća i sestre, pravoslavni Srbi, sabrani širom zemljinog šara, služeći najpre ono što je najvažnije, svetu liturgiju, slavimo Svetog Savu, i slaveći njega slavimo Hrista, Gospoda Boga našeg – poručio je patrijarh.
U toj rečenici stala je čitava teologija praznika: Sveti Sava se ne slavi kao uspomena, već kao put koji vodi ka Hristu. Zato mu se verni mole da bude pokrovitelj i zastupnik pred Bogom, ali i primer za ugled, da slušaju njegovu reč i idu njegovim stazama koje vode u život večni – život koji, kako je patrijarh naglasio, već sada može postati opipljiva stvarnost.
Savindan u Hramu na Vračaru tako je protekao kao podsetnik da mir nije parola, već plod, da vera nije navika, već put, i da ime Svetog Save ne stoji samo u udžbenicima i na ikonama, već i u zadatku koji svaka generacija iznova dobija: da se, kroz molitvu i ljubav, nauči kako se postaje čovek mira.
Povodom 850 godina od rođenja Svetog Save, u Hramu Svetog Save od 22. do 31. januara biće održana velika manifestacija sa bogosluženjima, predavanjima, izložbom i svečanom akademijom.
Praznik Krštenja Hristovog u hramu Svetog Save protekao je u znaku snažne poruke poglavara Srpske pravoslavne crkve o veri koja ne beži od sveta, već ga preobražava.
U kripti zavetnog hrama vernici, prosvetitelji i akademici okupili su se da poslušaju reči patrijarha Porfirija o neiscrpnoj mudrosti prvog srpskog arhiepiskopa, njegovom prosvetiteljstvu i značaju za savremeni život i vrednosti zajednice.
Marko Jevtić objašnjava kako bogoslužbeni poredak, a ne puka računica datuma, određuje kada svetitelj zaista dobija svoje mesto u kalendaru i zašto je u tom izboru suština važnija od forme.
Muškarac u braku ima veliku odgovornost, jer je pozvan da bude oslonac, ali ne gospodar, da prednjači u dobru, a ne u sili, i da svojim ponašanjem čuva mir u porodici.
Od blagoslova patrijarha Pavla do molitve pred svakim mečem - otkrivamo kako pravoslavlje daje snagu, smirenost i unutrašnji kompas jednom od najvećih sportista sveta.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U molitvenoj atmosferi sabranja, poglavar Srpske pravoslavne crkve je poslao snažnu poruku o ljubavi, veri i zajedništvu, podsećajući da svetosavlje nije samo prošlost, već putokaz za svakodnevni život.
Dok su zvona pozivala na prazničnu radost, nevidljiva ruka je pokušala da preseče vezu između Crkve i vernog naroda: organizovana akcija na mreži otvorila je pitanje ko bira upravo svetinje kao metu i zašto.
Na praznik prvog srpskog arhiepiskopa, vernici imaju priliku da kroz molitvu koju je napisao vladika Nikolaj Velimirović pronađu unutrašnji mir, snagu, zajedništvo i dobiju blagoslov.
U kratkoj poruci prvog srpskog arhiepiskopa krije se odgovor na nemir, svađe i sitne pobede koje nas troše - pouka koja ne traži da budemo jači od drugih, već da pobedimo sebe.
Na velikom međunarodnom forumu, đakon Vasilije Bursać predstavio višedecenijska iskustva agencije Dobročinstvo, istakavši značaj svetih putovanja, učenja i očuvanja tradicije u izazovima modernog društva.
U razgovoru sa apostolskim nuncijem Luiđijem Bjankom u Beogradu, poglavar SPC govorio je o pritiscima, zabranama i pokušajima da se izbriše duhovni i istorijski identitet Srba na Kosovu i Metohiji.
Dok su zvona pozivala na prazničnu radost, nevidljiva ruka je pokušala da preseče vezu između Crkve i vernog naroda: organizovana akcija na mreži otvorila je pitanje ko bira upravo svetinje kao metu i zašto.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Atanasija Velikog po starom kalendaru i Svete besrebrenike Kira i Jovana po novom kalendaru, dok katolici slave Svetog Ivana Boska, dok u judaizmu i islamu nema velikog verskog praznika.
Svetac je u jednoj svojoj kratkoj pouci objasnio zašto nije svaki savet vredan poverenja i kako promišljeno biranje društva i reči može postati temelj unutrašnjeg mira.