Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.
Zvona Hrama Svetog Save na Vračaru ovog Savindana označila su početak praznične Liturgije i zazvučala kao poziv na sećanje i sabiranje, na povratak onome što drži narod na okupu. U zavetnom hramu srpskog naroda, 27. januara 2026. godine, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu Liturgiju, a molitveno sabranje dobilo je snagu svedočanstva da se najveće istine ne izgovaraju glasno, već se žive.
Predstojatelju Srpske pravoslavne crkve sasluživali su episkopi, arhimandriti, protojereji, jereji i đakoni Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, kao i gosti iz Poljske pravoslavne crkve i Makedonske pravoslavne crkve – Ohridske arhiepiskopije. Među njima su bili i episkopi londonski i britansko-irski Nektarije, vikarni lipljanski Dositej i vikarni novobrdski Ilarion, kao i brojno sveštenstvo i đakonstvo, čime je sabranje dobilo i vidljivu širinu crkvenog jedinstva.
Sveti Sava kao mera mira i putokaz narodu
U središtu liturgije i besede stajala je ličnost Svetog Save, kao živi putokaz.
– Sveti Sava je bio mirotvorac, što je najvažnije, u svome rodu, u svome narodu, pokazujući da je mir fundament i osnova svakog uzrastanja, svakog napretka i svakog prosperiteta – poručio je patrijarh Porfirije.
Te reči nisu zvučale kao opšti poziv na spokoj, već kao podsećanje da se mir ne nasleđuje, nego se svakodnevno gradi – najpre u čoveku, pa onda među ljudima.
Na početku besede, patrijarh je podsetio da su iza nas praznici Rođenja Hristovog, Njegovog Krštenja i Bogojavljenja, u kojima Crkva iznova ispoveda istinu da čovek nikada nije prepušten sam sebi.
– Nezavisno od toga koliko smo slabi, nezavisno od toga koliko promašaja imamo u svome životu, pa i onda kada smo potpuno ostavljeni sami sebi i napušteni od svih ljudi, znajmo da je Gospod sa nama – rekao je patrijarh, dodavši da je presudno imati poverenje u Božju ljubav i promisao i da se u čoveku ne ugasi želja da bude sa Bogom, kao što je Bog sa njim.
Govoreći o Svetoj Trojici kao zajednici i ljubavi, naglasio je da je upravo taj temelj u život našeg naroda uveo i ustanovio onaj koga danas slavimo, Sveti Sava, prvi arhiepiskop srpski.
Foto: SPC
Liturgija na Savindan u Hramu Svetog Save
Odluka koja menja tok života
Podsećanje na Savin život patrijarh je izneo bez patetike, ali sa jasnim naglaskom na odluku koja menja tok postojanja.
– Carskog roda, princ, namenjen da bude vladar, on prepoznaje tajnu Hristove poruke: Ako hoćeš savršen da budeš, krst svoj uzmi i pođi za mnom – kazao je patrijarh. Te reči, kako je naglasio, pale su na njegovu dušu i srce, proklijale i rodile plodom kojim se narod i danas hrani.
Sveti Sava je, uzevši krst svoj, pošao za Hristom, napustio svet i postao monah, da bi mogao da posvedoči:
"Ne živim više ja, nego Hristos u meni".
Ali Savin put se, kako je istakao patrijarh, nije završio u tišini Svete gore. Po Božjem promislu, vratio se svome narodu noseći sa sobom duh molitve, posta, pokajanja i smirenja.
– Zato nam on, stekavši mir Hristov i zajednicu sa Hristom, ukazuje na to odakle smo, ko smo i kuda treba da idemo – rekao je patrijarh, povezujući Savino delo sa najdubljim pitanjima identiteta.
Liturgija kao temelj i putokaz za budućnost
Na kraju besede, pogled patrijarha Porfirija ponovo se vratio sabranju pred oltarom.
– Danas sabrani ovde, kao i naša braća i sestre, pravoslavni Srbi, sabrani širom zemljinog šara, služeći najpre ono što je najvažnije, svetu liturgiju, slavimo Svetog Savu, i slaveći njega slavimo Hrista, Gospoda Boga našeg – poručio je patrijarh.
U toj rečenici stala je čitava teologija praznika: Sveti Sava se ne slavi kao uspomena, već kao put koji vodi ka Hristu. Zato mu se verni mole da bude pokrovitelj i zastupnik pred Bogom, ali i primer za ugled, da slušaju njegovu reč i idu njegovim stazama koje vode u život večni – život koji, kako je patrijarh naglasio, već sada može postati opipljiva stvarnost.
Savindan u Hramu na Vračaru tako je protekao kao podsetnik da mir nije parola, već plod, da vera nije navika, već put, i da ime Svetog Save ne stoji samo u udžbenicima i na ikonama, već i u zadatku koji svaka generacija iznova dobija: da se, kroz molitvu i ljubav, nauči kako se postaje čovek mira.
Povodom 850 godina od rođenja Svetog Save, u Hramu Svetog Save od 22. do 31. januara biće održana velika manifestacija sa bogosluženjima, predavanjima, izložbom i svečanom akademijom.
Praznik Krštenja Hristovog u hramu Svetog Save protekao je u znaku snažne poruke poglavara Srpske pravoslavne crkve o veri koja ne beži od sveta, već ga preobražava.
U kripti zavetnog hrama vernici, prosvetitelji i akademici okupili su se da poslušaju reči patrijarha Porfirija o neiscrpnoj mudrosti prvog srpskog arhiepiskopa, njegovom prosvetiteljstvu i značaju za savremeni život i vrednosti zajednice.
Marko Jevtić objašnjava kako bogoslužbeni poredak, a ne puka računica datuma, određuje kada svetitelj zaista dobija svoje mesto u kalendaru i zašto je u tom izboru suština važnija od forme.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je da se od čoveka ne traži ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već iskren trud, istrajnost i poverenje u Boga, čak i onda kada se čini da je svaki korak težak.
Drevna svetinja kod Zavidovića ponovo je zaživela: vernici su se okupili povodom manastirske slave, dok se nastavljaju radovi na obnovi hrama i izgradnji centralne kupole.
U besedi za četvrtak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto bi upravo spremnost za taj susret trebalo da usmeri naše misli, savest i život dok još imamo priliku za promenu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
U molitvenoj atmosferi sabranja, poglavar Srpske pravoslavne crkve je poslao snažnu poruku o ljubavi, veri i zajedništvu, podsećajući da svetosavlje nije samo prošlost, već putokaz za svakodnevni život.
U poprazništvo Savindana, u Hramu Svetog Save patrijarh srpski Porfirije dočekao je očinskom rečju đake, pretvarajući svečanost u živi čas vere, istine i odgovornosti koji nadilazi praznični protokol.
Dok su zvona pozivala na prazničnu radost, nevidljiva ruka je pokušala da preseče vezu između Crkve i vernog naroda: organizovana akcija na mreži otvorila je pitanje ko bira upravo svetinje kao metu i zašto.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Drevna svetinja kod Zavidovića ponovo je zaživela: vernici su se okupili povodom manastirske slave, dok se nastavljaju radovi na obnovi hrama i izgradnji centralne kupole.
Eparhija raško-prizrenska zahteva hitnu i nezavisnu istragu slučaja Nenada Raškovića, ali upozorava da njegov slučaj nije usamljen i da među Srbima na severu Kosova i Metohije raste osećaj straha, nepoverenja i nezaštićenosti.
U Tornju kod Pakraca vernici i sestrinstvo Manastira Jasenovac okupili su se na Svetoj liturgiji, dok drevna svetinja na seoskom groblju čuva svedočanstvo o viševekovnom prisustvu Srba u zapadnoj Slavoniji.
U razgovoru sa Džoni Ernst i predstavnicima Ambasade SAD u Prištini otvorena su najosetljivija pitanja položaja Crkve i vernog naroda, od zaštite Visokih Dečana i uloge KFOR-a do pritisaka, hapšenja i sve dubljeg nepoverenja.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posle decenija progona i zabrane vere, pravoslavni narod Đirokastre dočekao je patrijaršijskog egzarha Anastasa Janulatosa, a već sutradan u gradu je prvi put posle 25 godina služena arhijerejska liturgija.