Praznik Krštenja Hristovog u hramu Svetog Save protekao je u znaku snažne poruke poglavara Srpske pravoslavne crkve o veri koja ne beži od sveta, već ga preobražava.
Bogojavljenje u hramu Svetog Save ove godine nije bilo samo još jedno veliko sabranje vernika, već događaj u kome se, kroz reči patrijarha Porfirija, jasno ocrtala suština hrišćanske vere: Bog koji se javlja, čovek koji se obnavlja i Crkva koja poziva na drugačiji način života.
Na praznik Krštenja Hristovog, patrijarh srpski Porfirije služio je liturgiju u najvećem srpskom hramu. Sasluživali su mu vikarni episkopi novobrdski Ilarion i moravički Tihon, iguman manastira Crna Reka arhimandrit Andrej, kao i brojni sveštenici i đakoni Beogradske arhiepiskopije. Samo bogosluženje proteklo je u prazničnom i sabranom tonu, u atmosferi u kojoj se osećala radost dana koji Crkva ne pamti samo kao istorijski događaj, već kao trajnu stvarnost.
Foto: SPC
Liturgija na Bogojavljenje u Hramu Svetog Save
Kada se nebo otvara, a čovek biva pozvan
U nadahnutoj besedi, patrijarh je najpre podsetio da Bogojavljenje nije uspomena, već ispunjenje onoga što je čovečanstvo vekovima iščekivalo.
- Braćo i sestre, ispunjeni smo blagodaću Božjom i radošću, jer ono što je ljudski rod kroz istoriju očekivao, ono čemu se molio, ono što su proroci propovedali i ono što je kao zavet čuvao izabrani narod Božji, danas je dobilo svoje ispunjenje. Danas se Bog javio i mi danas slavimo Bogojavljenje - poručio je patrijarh srpski Porfirije.
Ispunjeni smo blagodaću Božjom i radošću, jer ono što je ljudski rod kroz istoriju očekivao, ono čemu se molio, ono što su proroci propovedali i ono što je kao zavet čuvao izabrani narod Božji, danas je dobilo svoje ispunjenje. Danas se Bog javio i mi danas slavimo Bogojavljenje, rekao je patrijarh Porfirije, jasno postavljajući praznik u središte hrišćanskog iskustva: kao trenutak u kome se nebo ne samo otvara, već i obraća čoveku.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije, veliko vodoosvećenje
Tajna Trojice i put koji vodi ka miru
Govoreći o jevanđeljskom događaju na Jordanu, patrijarh je podsetio da se na Bogojavljenje otkriva tajna Svete Trojice. Sin Božji ulazi u vodu, glas Očev svedoči o Njemu, a Duh Sveti silazi u vidu goluba.
- Čujemo: Ovo je Sin moj ljubljeni!, a zatim i Duh Sveti silazi u vidu goluba i pomazuje Isusa kao čoveka, čineći Ga Mesijom“, rekao je patrijarh, naglasivši da taj događaj nije samo bogoslovska istina, već i poziv. Poziv da se Hristos sluša, da se drži Njegove reči i zapovesti, jer je to, kako je rekao, „put spasenja, put radosti, put punoće, put lepote i put mira – mira sa Bogom, mira u sebi i mira sa drugim ljudima.
U tim rečima nije bilo apstraktne utehe. Naprotiv, patrijarh je govorio o veri kao o putu koji traži odluku i odgovornost. Poziv na mir sa Bogom, sa sobom i sa drugima zvučao je kao odgovor na unutrašnje rascepe i spoljašnje podele koje prate savremenog čoveka, ali bez ikakvog moralizovanja – više kao podsećanje na ono što je u hrišćanstvu već dato.
Voda koja ne osvećuje samo Jordan, već celo stvorenje
Poseban deo besede bio je posvećen osvećenju vode, činu koji se tradicionalno obavlja na Bogojavljenje. Patrijarh Porfirije je podsetio da Hristovim ulaskom u vodu nije osvećen samo Jordan, već čitava tvorevina.
- Ne postoji ništa što je samo po sebi zlo. Sve što je Gospod stvorio jeste dobro, dato je kao dobro, ali je isto tako stvoreno sa ciljem da bude osvećeno blagodaću Božjom - rekao je, dodajući da se tim činom sve obnavlja:
- Sve je novo, nova tvar i novi čovek. I Crkva, kao Carstvo Božje u istoriji, jeste nova tvar. Sve je u Crkvi novo, novi način života, na to smo pozvani.
U tim rečima sadržana je jedna od ključnih poruka bogojavljenskog dana: vera nije bekstvo iz stvarnosti, već njeno preobraženje. Ne negacija sveta, već njegovo osvećenje. Ne samo promena okolnosti, već promena čoveka iznutra.
Na kraju liturgije, shodno ustavu i predanju Crkve, obavljen je čin velikog vodoosvećenja. Vernici su, kao i svake godine, prilazili sa bočicama i tišinom koja je više govorila od reči. U tom jednostavnom, gotovo skromnom gestu, sabrala se suština praznika: Bog koji ulazi u vodu da bi čovek mogao da izađe obnovljen.
Pravoslavna crkva 19. januara obeležava Krštenje Isusa Hrista, događaj u kome se otkriva Tajna Trojstva, dok osvećena voda, postaje znak Božje blizine, duhovne snage i početka unutrašnje obnove svakog čoveka.
Na Zlatarskom jezeru jutros je zabeležen trenutak hrabrosti i vere – dok su hladni talasi škripali pod rukama plivača, publika je ispratila osmeh i odlučnost mladog pobednika.
Stefan Popović zaplivao je sa društvom na plaži u Australiji i, u hladnim talasima kod Geelonga, pokazao da se praznik i tradicija ne vezuju za geografiju, već za veru koja putuje zajedno sa čovekom.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Tokom liturgije u Beogradu, pred mnoštvom vernika, poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je dirljive reči o pokajanju, veri i istinskom preobražaju duše.
U liturgiji pred vernicimaNa liturgiji, poglavar SPC govorio je o Hristovom smirenom dolasku, opasnostima spoljašnje pobožnosti i zamci prilagođavanja vere sopstvenim merilima.
Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.
Uz podršku Eparhije timočke i domaćina iz Grčke, porodice su devet dana uživale na obalama Egejskog mora, obilazile svetinje Olimpijske regije i iz Soluna ponele uspomene koje će dugo pamtiti.
Nakon pomena postradalima na Kosovu polju i vojnicima sa Sočanskog fronta, episkop je govorio o smislu sećanja na junake, ljubavi prema bližnjima i značaju očuvanja svetinja za buduće naraštaje.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 4. sedmice po Duhovima donosi snažno upozorenje da čoveka ne određuje ono što ima, već način na koji gleda i postupa prema onima kojima je život dao manje.
Od mladog velikaša na dvoru cara Dušana do kosovskog mučenika i svetitelja, život kneza Lazara ostao je svedočanstvo o borbi za jedinstvo države, obnovi Crkve i zavetu koji vekovima živi u srpskom predanju.
Probajte oslić u majonezu po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu za zaštitu od đavola i pouku Svetog vladike Nikolaja Velimirovića.