Praznik Krštenja Hristovog u hramu Svetog Save protekao je u znaku snažne poruke poglavara Srpske pravoslavne crkve o veri koja ne beži od sveta, već ga preobražava.
Bogojavljenje u hramu Svetog Save ove godine nije bilo samo još jedno veliko sabranje vernika, već događaj u kome se, kroz reči patrijarha Porfirija, jasno ocrtala suština hrišćanske vere: Bog koji se javlja, čovek koji se obnavlja i Crkva koja poziva na drugačiji način života.
Na praznik Krštenja Hristovog, patrijarh srpski Porfirije služio je liturgiju u najvećem srpskom hramu. Sasluživali su mu vikarni episkopi novobrdski Ilarion i moravički Tihon, iguman manastira Crna Reka arhimandrit Andrej, kao i brojni sveštenici i đakoni Beogradske arhiepiskopije. Samo bogosluženje proteklo je u prazničnom i sabranom tonu, u atmosferi u kojoj se osećala radost dana koji Crkva ne pamti samo kao istorijski događaj, već kao trajnu stvarnost.
Foto: SPC
Liturgija na Bogojavljenje u Hramu Svetog Save
Kada se nebo otvara, a čovek biva pozvan
U nadahnutoj besedi, patrijarh je najpre podsetio da Bogojavljenje nije uspomena, već ispunjenje onoga što je čovečanstvo vekovima iščekivalo.
- Braćo i sestre, ispunjeni smo blagodaću Božjom i radošću, jer ono što je ljudski rod kroz istoriju očekivao, ono čemu se molio, ono što su proroci propovedali i ono što je kao zavet čuvao izabrani narod Božji, danas je dobilo svoje ispunjenje. Danas se Bog javio i mi danas slavimo Bogojavljenje - poručio je patrijarh srpski Porfirije.
Ispunjeni smo blagodaću Božjom i radošću, jer ono što je ljudski rod kroz istoriju očekivao, ono čemu se molio, ono što su proroci propovedali i ono što je kao zavet čuvao izabrani narod Božji, danas je dobilo svoje ispunjenje. Danas se Bog javio i mi danas slavimo Bogojavljenje, rekao je patrijarh Porfirije, jasno postavljajući praznik u središte hrišćanskog iskustva: kao trenutak u kome se nebo ne samo otvara, već i obraća čoveku.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije, veliko vodoosvećenje
Tajna Trojice i put koji vodi ka miru
Govoreći o jevanđeljskom događaju na Jordanu, patrijarh je podsetio da se na Bogojavljenje otkriva tajna Svete Trojice. Sin Božji ulazi u vodu, glas Očev svedoči o Njemu, a Duh Sveti silazi u vidu goluba.
- Čujemo: Ovo je Sin moj ljubljeni!, a zatim i Duh Sveti silazi u vidu goluba i pomazuje Isusa kao čoveka, čineći Ga Mesijom“, rekao je patrijarh, naglasivši da taj događaj nije samo bogoslovska istina, već i poziv. Poziv da se Hristos sluša, da se drži Njegove reči i zapovesti, jer je to, kako je rekao, „put spasenja, put radosti, put punoće, put lepote i put mira – mira sa Bogom, mira u sebi i mira sa drugim ljudima.
U tim rečima nije bilo apstraktne utehe. Naprotiv, patrijarh je govorio o veri kao o putu koji traži odluku i odgovornost. Poziv na mir sa Bogom, sa sobom i sa drugima zvučao je kao odgovor na unutrašnje rascepe i spoljašnje podele koje prate savremenog čoveka, ali bez ikakvog moralizovanja – više kao podsećanje na ono što je u hrišćanstvu već dato.
Voda koja ne osvećuje samo Jordan, već celo stvorenje
Poseban deo besede bio je posvećen osvećenju vode, činu koji se tradicionalno obavlja na Bogojavljenje. Patrijarh Porfirije je podsetio da Hristovim ulaskom u vodu nije osvećen samo Jordan, već čitava tvorevina.
- Ne postoji ništa što je samo po sebi zlo. Sve što je Gospod stvorio jeste dobro, dato je kao dobro, ali je isto tako stvoreno sa ciljem da bude osvećeno blagodaću Božjom - rekao je, dodajući da se tim činom sve obnavlja:
- Sve je novo, nova tvar i novi čovek. I Crkva, kao Carstvo Božje u istoriji, jeste nova tvar. Sve je u Crkvi novo, novi način života, na to smo pozvani.
U tim rečima sadržana je jedna od ključnih poruka bogojavljenskog dana: vera nije bekstvo iz stvarnosti, već njeno preobraženje. Ne negacija sveta, već njegovo osvećenje. Ne samo promena okolnosti, već promena čoveka iznutra.
Na kraju liturgije, shodno ustavu i predanju Crkve, obavljen je čin velikog vodoosvećenja. Vernici su, kao i svake godine, prilazili sa bočicama i tišinom koja je više govorila od reči. U tom jednostavnom, gotovo skromnom gestu, sabrala se suština praznika: Bog koji ulazi u vodu da bi čovek mogao da izađe obnovljen.
Pravoslavna crkva 19. januara obeležava Krštenje Isusa Hrista, događaj u kome se otkriva Tajna Trojstva, dok osvećena voda, postaje znak Božje blizine, duhovne snage i početka unutrašnje obnove svakog čoveka.
Na Zlatarskom jezeru jutros je zabeležen trenutak hrabrosti i vere – dok su hladni talasi škripali pod rukama plivača, publika je ispratila osmeh i odlučnost mladog pobednika.
Stefan Popović zaplivao je sa društvom na plaži u Australiji i, u hladnim talasima kod Geelonga, pokazao da se praznik i tradicija ne vezuju za geografiju, već za veru koja putuje zajedno sa čovekom.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.
: U besedi za nedelju 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta takvo jedinstvo zaista znači i kako se čovek po blagodati Božjoj približava Gospodu kroz ljubav, poslušnost, dobrotu i žrtvu.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Na liturgiji u Hramu Svetog Save patrijarh srpski podsetio je na priču o nemilosrdnom sluzi i upozorio da ne možemo iskreno tražiti Božju milost ako je sami ne pokazujemo prema drugima.
Na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski predvodio je svečanu arhijerejsku liturgiju i u besedi govorio o neprekidnoj molitvi, unutrašnjem miru i prisustvu Presvete Bogorodice u životu vernika.
Prizori iz Hrama Svetog Save pokazuju retku sliku jedinstva pravoslavnog sveta, u kojem se hodočašće i liturgijski život stapaju u isto iskustvo pred jednom od najpoštovanijih svetinja.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Svetinja čiji su temelji osvećeni 2008. godine nalazi se nadomak četiri fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a u njoj se bogoslužbeni život odvija već više od deset godina.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Od večernjeg bdenija do praznične liturgije, čina Vozdviženja i celivanja Časnog krsta, ovo su najvažniji trenuci bogosluženja koje bi parohijani trebalo da poznaju.
Ovaj praznik čuva sećanje na pronalazak svetinje na Golgoti, njeno odnošenje u Persiju i povratak u Jerusalim, uz priču o caru Irakliju koji je Krst poneo bosonog.