Praznik Krštenja Hristovog u hramu Svetog Save protekao je u znaku snažne poruke poglavara Srpske pravoslavne crkve o veri koja ne beži od sveta, već ga preobražava.
Bogojavljenje u hramu Svetog Save ove godine nije bilo samo još jedno veliko sabranje vernika, već događaj u kome se, kroz reči patrijarha Porfirija, jasno ocrtala suština hrišćanske vere: Bog koji se javlja, čovek koji se obnavlja i Crkva koja poziva na drugačiji način života.
Na praznik Krštenja Hristovog, patrijarh srpski Porfirije služio je liturgiju u najvećem srpskom hramu. Sasluživali su mu vikarni episkopi novobrdski Ilarion i moravički Tihon, iguman manastira Crna Reka arhimandrit Andrej, kao i brojni sveštenici i đakoni Beogradske arhiepiskopije. Samo bogosluženje proteklo je u prazničnom i sabranom tonu, u atmosferi u kojoj se osećala radost dana koji Crkva ne pamti samo kao istorijski događaj, već kao trajnu stvarnost.
Foto: SPC
Liturgija na Bogojavljenje u Hramu Svetog Save
Kada se nebo otvara, a čovek biva pozvan
U nadahnutoj besedi, patrijarh je najpre podsetio da Bogojavljenje nije uspomena, već ispunjenje onoga što je čovečanstvo vekovima iščekivalo.
- Braćo i sestre, ispunjeni smo blagodaću Božjom i radošću, jer ono što je ljudski rod kroz istoriju očekivao, ono čemu se molio, ono što su proroci propovedali i ono što je kao zavet čuvao izabrani narod Božji, danas je dobilo svoje ispunjenje. Danas se Bog javio i mi danas slavimo Bogojavljenje - poručio je patrijarh srpski Porfirije.
Ispunjeni smo blagodaću Božjom i radošću, jer ono što je ljudski rod kroz istoriju očekivao, ono čemu se molio, ono što su proroci propovedali i ono što je kao zavet čuvao izabrani narod Božji, danas je dobilo svoje ispunjenje. Danas se Bog javio i mi danas slavimo Bogojavljenje, rekao je patrijarh Porfirije, jasno postavljajući praznik u središte hrišćanskog iskustva: kao trenutak u kome se nebo ne samo otvara, već i obraća čoveku.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije, veliko vodoosvećenje
Tajna Trojice i put koji vodi ka miru
Govoreći o jevanđeljskom događaju na Jordanu, patrijarh je podsetio da se na Bogojavljenje otkriva tajna Svete Trojice. Sin Božji ulazi u vodu, glas Očev svedoči o Njemu, a Duh Sveti silazi u vidu goluba.
- Čujemo: Ovo je Sin moj ljubljeni!, a zatim i Duh Sveti silazi u vidu goluba i pomazuje Isusa kao čoveka, čineći Ga Mesijom“, rekao je patrijarh, naglasivši da taj događaj nije samo bogoslovska istina, već i poziv. Poziv da se Hristos sluša, da se drži Njegove reči i zapovesti, jer je to, kako je rekao, „put spasenja, put radosti, put punoće, put lepote i put mira – mira sa Bogom, mira u sebi i mira sa drugim ljudima.
U tim rečima nije bilo apstraktne utehe. Naprotiv, patrijarh je govorio o veri kao o putu koji traži odluku i odgovornost. Poziv na mir sa Bogom, sa sobom i sa drugima zvučao je kao odgovor na unutrašnje rascepe i spoljašnje podele koje prate savremenog čoveka, ali bez ikakvog moralizovanja – više kao podsećanje na ono što je u hrišćanstvu već dato.
Voda koja ne osvećuje samo Jordan, već celo stvorenje
Poseban deo besede bio je posvećen osvećenju vode, činu koji se tradicionalno obavlja na Bogojavljenje. Patrijarh Porfirije je podsetio da Hristovim ulaskom u vodu nije osvećen samo Jordan, već čitava tvorevina.
- Ne postoji ništa što je samo po sebi zlo. Sve što je Gospod stvorio jeste dobro, dato je kao dobro, ali je isto tako stvoreno sa ciljem da bude osvećeno blagodaću Božjom - rekao je, dodajući da se tim činom sve obnavlja:
- Sve je novo, nova tvar i novi čovek. I Crkva, kao Carstvo Božje u istoriji, jeste nova tvar. Sve je u Crkvi novo, novi način života, na to smo pozvani.
U tim rečima sadržana je jedna od ključnih poruka bogojavljenskog dana: vera nije bekstvo iz stvarnosti, već njeno preobraženje. Ne negacija sveta, već njegovo osvećenje. Ne samo promena okolnosti, već promena čoveka iznutra.
Na kraju liturgije, shodno ustavu i predanju Crkve, obavljen je čin velikog vodoosvećenja. Vernici su, kao i svake godine, prilazili sa bočicama i tišinom koja je više govorila od reči. U tom jednostavnom, gotovo skromnom gestu, sabrala se suština praznika: Bog koji ulazi u vodu da bi čovek mogao da izađe obnovljen.
Pravoslavna crkva 19. januara obeležava Krštenje Isusa Hrista, događaj u kome se otkriva Tajna Trojstva, dok osvećena voda, postaje znak Božje blizine, duhovne snage i početka unutrašnje obnove svakog čoveka.
Na Zlatarskom jezeru jutros je zabeležen trenutak hrabrosti i vere – dok su hladni talasi škripali pod rukama plivača, publika je ispratila osmeh i odlučnost mladog pobednika.
Stefan Popović zaplivao je sa društvom na plaži u Australiji i, u hladnim talasima kod Geelonga, pokazao da se praznik i tradicija ne vezuju za geografiju, već za veru koja putuje zajedno sa čovekom.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Na liturgiji u Hramu Svetog Save patrijarh srpski podsetio je na priču o nemilosrdnom sluzi i upozorio da ne možemo iskreno tražiti Božju milost ako je sami ne pokazujemo prema drugima.
Na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski predvodio je svečanu arhijerejsku liturgiju i u besedi govorio o neprekidnoj molitvi, unutrašnjem miru i prisustvu Presvete Bogorodice u životu vernika.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.