Patrijarh srpski Porfirije služio je svetu arhijerejsku liturgiju na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja u Hramu Svetog Save na Vračaru, jednom od najvažnijih duhovnih mesta savremene srpske Crkve. Bogosluženje je proteklo u sabranosti i molitvenoj tišini, uz prisustvo velikog broja vernika i sveštenstva.
Patrijarhu su sasluživali vikarni episkopi hvostanski Aleksej i lipljanski Dositej, kao i više sveštenika. U besedi posle čitanja Jevanđelja, patrijarh Porfirije govorio je o molitvi, veri i unutrašnjem životu čoveka, naglašavajući iskustvo zajedničke liturgijske molitve.
- Verom treba da živimo, njom da dišemo i da budemo ispunjeni molitvom. Ovih dana bili smo zaista izmešteni iz vremena i prostora, kao da se vreme zaustavilo i devetnaest dana je proteklo u jednom trenu, u jednom mahu, jer smo upravo ljubavlju i blagodaću Božjom i molitvama i pokrovom Presvete Bogorodice bili uzneti u duhovnu realnost našega postojanja. Mi smo ovde, ali sve što je naše prožeto Duhom Svetim postojalo je sve više i više duhovno. Zato smo neprestano ponavljali ovih dana da treba da se molimo, da se molimo neprestano, najpre Gospodu Isusu Hristu molitvom: Gospode Isuse Hriste, Sine Božji, pomiluj me grešnog - besedio je posle čitanja svetog Jevanđelja patrijarh.
U nastavku besede patrijarh je govorio o Presvetoj Bogorodici i o snazi molitve kojom joj se vernici obraćaju.
- Ovih dana smo naučili da na nebesima postoji neko ko nas čuje, ko je uvek uz nas i ko nam pomaže, da postoji Presveta Bogorodica i da nas razume bolje nego iko drugi. Zato i Njoj treba da se obraćamo tihom molitvom, molitvom u srcu i u sebi, izgovarajući reči: Presveta Bogorodice, spasi me ili Presveta Bogorodice, spasi nas. Svuda i na svakom mestu treba da izgovaramo te reči i videćete kako se sve menja u našem životu, kako sve postaje drugačije.
Liturgija u hramu Svetog Save na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja protekla je u duhu molitvenog sabranja i tihe duhovne radosti. Poruke patrijarha Porfirija, usmerene na neprestanu molitvu i poverenje u Božju blizinu, ostavile su snažan utisak na prisutne vernike i obeležile praznično bogosluženje.
Mitropolit šumadijski u Hramu Svetog Nikolaja upozorio je da čovek bez vere, ljubavi i odgovornosti lako izgubi i sebe i druge, poručivši da Bog čoveka ne menja silom, već ljubavlju.
Na liturgiji u Hramu Svetog Save poglavar SPC poručio je da je sabranje pred Časnim pojasom snažno svedočenje žive vere.
Prizori iz Hrama Svetog Save pokazuju retku sliku jedinstva pravoslavnog sveta, u kojem se hodočašće i liturgijski život stapaju u isto iskustvo pred jednom od najpoštovanijih svetinja.
Čak 800.000 vernika se poklonilo Pojasu.