Sakralni objekat koji je u 19. veku bio jedno od važnih mesta opismenjavanja vozućkog kraja ponovo će dobiti svoju ulogu u okviru svetinje, zahvaljujući zajedništvu Crkve i vernog naroda.
Posle 84 godine od uništenja u Drugom svetskom ratu, počela je obnova manastirske škole kod Manastira Vozućice. Uz blagoslov mitropolita dabrobosanskog Hrizostoma, na mestu nekadašnje škole i manastirskog konaka ponovo će biti podignut istorijski objekat koji je od 1858. do 1886. godine bio jedno od važnih mesta obrazovanja i opismenjavanja stanovništva ovog kraja.
Škola koja je okupljala narod oko manastira
Priča o manastirskoj školi kod Manastira Vozućice počinje 1851. godine, kada je prota Serafim Marković otvorio školu u svojoj kući u Vasovinama, u blizini Vozuće. Nekoliko godina kasnije, tokom velike obnove Manastira Vozućice, koja je trajala od 1856. do 1859. godine, zahvaljujući njegovom zalaganju izgrađena je škola u neposrednoj blizini manastira.
Prota Serafim je potom preselio školu u novu zgradu, gde je nastava održavana od 1858. do 1886. godine. Bila je to jedna od najstarijih obrazovnih ustanova na širem području, a njen rad ostao je neraskidivo povezan sa ulogom Crkve u opismenjavanju naroda.
Zgrada, međutim, nije služila samo za nastavu. U njoj su se nalazile prostorije za sastanke i takozvana „vladikina soba“, a objekat je istovremeno bio i manastirski konak.
mitropolijadabrobosanska.org
Početak radova na obnovi manastirske škole kod manastira Vozućica
Ustaški oganj uništio školu i zvonik
Škola je stradala tokom Drugog svetskog rata. Ustaška milicija je 14. februara 1942. godine zapalila manastirsku školu, zvonik i oko 20 koliba na manastirskoj luci.
Sa zgradom je nestao i materijalni trag o mestu na kojem su generacije učile da čitaju i pišu. Ipak, uspomena na školu nije nestala. Sačuvani su pisani tragovi i svedočanstva koja potvrđuju njen značaj za istoriju ovog kraja.
Zato današnja obnova ima i snažnu simboliku. Ne podiže se samo jedna stara građevina. Čuva se uspomena na vreme kada je manastir bio mesto molitve, okupljanja, obrazovanja i čuvanja duhovnog života naroda.
Obnavlja se škola, ali i nekadašnji manastirski konak
Zbog svog istorijskog i kulturnog značaja, Manastir Vozućica i manastirska škola proglašeni su spomenicima kulture. Pre početka radova završeni su svi administrativni poslovi, izrađena je i revidirana projektna dokumentacija, pribavljene potrebne dozvole i odobrenja, a zatim je izabran i izvođač radova.
Idejni i glavni projekat izradila je projektantska kuća iz Žepča. Na projektnu dokumentaciju odobrenje je dala Eparhijska upravna kancelarija Mitropolije dabrobosanske, kao i nadležne institucije za zaštitu kulturnog nasleđa.
Federalno ministarstvo prostornog uređenja i Zavod za zaštitu spomenika kulture izdali su dozvole za obnovu, odnosno izgradnju objekta, vodeći računa o njegovom statusu značajnog kulturno-istorijskog spomenika.
mitropolijadabrobosanska.org
Početak radova na obnovi manastirske škole kod manastira Vozućica
Nakon sprovedenog postupka izbora izvođača, administrator Manastira Vozućice, protojerej-stavrofor Zoran Živković, potpisao je ugovor o gradnji sa firmom iz Tešnja. Radove će nadzirati firma iz Travnika, dok će stručni nadzor u ime Zavoda za zaštitu spomenika kulture, po službenoj dužnosti, obavljati diplomirani inženjer arhitekture Robert Stergar, direktor Zavoda za zaštitu spomenika kulture pri Federalnom ministarstvu kulture i sporta.
Posebna pažnja posvećena je tome da se sačuva uspomena na prvobitnu namenu objekta, ali i da on posle obnove bude funkcionalan i prilagođen novim potrebama. Zato je projekat i dobio naziv „Izgradnja manastirske škole-konaka“ kod Manastira Vozućice.
Time se čuva sećanje na školu, ali i podseća na činjenicu da je zgrada istovremeno bila deo manastirskog konaka. Manastirski konaci kasnije su porušeni, nakon progona monaštva iz Vozućice.
U obnovu su se uključili i sami Vozućani. Na poziv administratora Manastira Vozućice, protojereja-stavrofora Zorana Živkovića, meštani su obezbedili značajne donacije i prihvatili da pomognu u izvođenju pojedinih radova.
Njihova pomoć pokazuje da veza između naroda i svetinje nije nestala ni posle toliko decenija. Naprotiv, obnova stare škole ponovo je okupila ljude oko manastira i njegovog nasleđa.
U tome se ogleda i dublji smisao ovog poduhvata. U pravoslavnoj tradiciji obnova svetinje nije samo obnavljanje zidova. Ona je i čuvanje sećanja, predanja i svega onoga što je kroz vekove povezivalo Crkvu i narod.
Na mestu gde su nekada deca učila prva slova sada ponovo niče zgrada koja će svedočiti o tom vremenu. Stara manastirska škola tako dobija novu priliku da sačuva priču o generacijama koje su u njenim prostorijama sticale prvo znanje i o Crkvi koja je, u teškim vremenima, bila jedan od temelja prosvete naroda.
Mitropolija dabrobosanska zato je uputila javnu zahvalnost svima koji su se upisali na listu velikih dobrotvora i prihvatili da donatorski pomognu izvođenje radova.
Obnova škole kod Vozućice tako nije samo povratak jednog istorijskog objekta. To je i vraćanje jednog važnog dela pamćenja ovog kraja.
Drevna svetinja kod Zavidovića ponovo je zaživela: vernici su se okupili povodom manastirske slave, dok se nastavljaju radovi na obnovi hrama i izgradnji centralne kupole.
Predlog izmena omogućava verskim zajednicama da osnivaju ustanove od vrtića do visokog obrazovanja, a posebnu pažnju privlači projekat Srpskog pravoslavnog univerziteta Sveti Sava.
Episkop novobrdski Ilarion istakao da telesna snaga i sportski uspeh treba da budu praćeni duhovnim uzrastanjem, negovanjem vrlina i živim odnosom sa Bogom.
Školska godina u Bogosloviji Svetog Save počela je molitvom, a poglavar SPC podsetio je učenike da njihov put nije samo sticanje znanja, već i priprema za služenje Svetoj liturgiji, Crkvi i narodu Božjem.
Sakralni objekat koji je u 19. veku bio jedno od važnih mesta opismenjavanja vozućkog kraja ponovo će dobiti svoju ulogu u okviru svetinje, zahvaljujući zajedništvu Crkve i vernog naroda.
Carigradski patrijarh poručio da očekuje obnovu punog jedinstva pravoslavnih i rimokatolika, pozivajući se na poredak prvog milenijuma, dok se otvara pitanje granica njegove crkvene nadležnosti.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Uz prisustvo najviših zvaničnika i duhovnih vođa predstavljeno delo koje svedoči o bogatoj kulturnoj i duhovnoj baštini Srba u Sarajevu od 1468. do 1941. godine.
Nakon decenija ćutanja, na jednom od prvih srpskih stratišta u Istočnoj Bosni prvi put je služen pomen žrtvama, među kojima su bili i sveštenici koji su ostali uz svoj narod do smrti.
Obnova skita Svetog Vasilija na hilandarskom pristaništu i više od decenije pomoći manastiru Hilandaru bili su među najvažnijim razlozima za odlikovanje Marka Ivića Ordenom Svetog Save.
Najviše crkveno odlikovanje Eparhije šumadijske uručeno je direktoru Instituta za srce i krvne sudove "Dedinje" u znak zahvalnosti za ljubav prema sveštenstvu, monaštvu i vernom narodu.
Episkop vašingtonsko-njujorški i istočnoamerički govorio je na međureligijskom skupu o zaštiti bogomolja i vernika, uputivši poziv na odlučniju borbu protiv mržnje, nasilja i ugrožavanja verskih sloboda.
Obnova skita Svetog Vasilija na hilandarskom pristaništu i više od decenije pomoći manastiru Hilandaru bili su među najvažnijim razlozima za odlikovanje Marka Ivića Ordenom Svetog Save.
Kukuruzno brašno, mleko i sitan sir dovoljni su za pripremu jednostavnog jela koje se spremalo kada je crkveni tipik dozvoljavao mrsnu hranu, a neobično ime dobilo je po načinu na koji se brašno ponaša dok se kuva.