Sakralni objekat koji je u 19. veku bio jedno od važnih mesta opismenjavanja vozućkog kraja ponovo će dobiti svoju ulogu u okviru svetinje, zahvaljujući zajedništvu Crkve i vernog naroda.
Posle 84 godine od uništenja u Drugom svetskom ratu, počela je obnova manastirske škole kod Manastira Vozućice. Uz blagoslov mitropolita dabrobosanskog Hrizostoma, na mestu nekadašnje škole i manastirskog konaka ponovo će biti podignut istorijski objekat koji je od 1858. do 1886. godine bio jedno od važnih mesta obrazovanja i opismenjavanja stanovništva ovog kraja.
Škola koja je okupljala narod oko manastira
Priča o manastirskoj školi kod Manastira Vozućice počinje 1851. godine, kada je prota Serafim Marković otvorio školu u svojoj kući u Vasovinama, u blizini Vozuće. Nekoliko godina kasnije, tokom velike obnove Manastira Vozućice, koja je trajala od 1856. do 1859. godine, zahvaljujući njegovom zalaganju izgrađena je škola u neposrednoj blizini manastira.
Prota Serafim je potom preselio školu u novu zgradu, gde je nastava održavana od 1858. do 1886. godine. Bila je to jedna od najstarijih obrazovnih ustanova na širem području, a njen rad ostao je neraskidivo povezan sa ulogom Crkve u opismenjavanju naroda.
Zgrada, međutim, nije služila samo za nastavu. U njoj su se nalazile prostorije za sastanke i takozvana „vladikina soba“, a objekat je istovremeno bio i manastirski konak.
mitropolijadabrobosanska.org
Početak radova na obnovi manastirske škole kod manastira Vozućica
Ustaški oganj uništio školu i zvonik
Škola je stradala tokom Drugog svetskog rata. Ustaška milicija je 14. februara 1942. godine zapalila manastirsku školu, zvonik i oko 20 koliba na manastirskoj luci.
Sa zgradom je nestao i materijalni trag o mestu na kojem su generacije učile da čitaju i pišu. Ipak, uspomena na školu nije nestala. Sačuvani su pisani tragovi i svedočanstva koja potvrđuju njen značaj za istoriju ovog kraja.
Zato današnja obnova ima i snažnu simboliku. Ne podiže se samo jedna stara građevina. Čuva se uspomena na vreme kada je manastir bio mesto molitve, okupljanja, obrazovanja i čuvanja duhovnog života naroda.
Obnavlja se škola, ali i nekadašnji manastirski konak
Zbog svog istorijskog i kulturnog značaja, Manastir Vozućica i manastirska škola proglašeni su spomenicima kulture. Pre početka radova završeni su svi administrativni poslovi, izrađena je i revidirana projektna dokumentacija, pribavljene potrebne dozvole i odobrenja, a zatim je izabran i izvođač radova.
Idejni i glavni projekat izradila je projektantska kuća iz Žepča. Na projektnu dokumentaciju odobrenje je dala Eparhijska upravna kancelarija Mitropolije dabrobosanske, kao i nadležne institucije za zaštitu kulturnog nasleđa.
Federalno ministarstvo prostornog uređenja i Zavod za zaštitu spomenika kulture izdali su dozvole za obnovu, odnosno izgradnju objekta, vodeći računa o njegovom statusu značajnog kulturno-istorijskog spomenika.
mitropolijadabrobosanska.org
Početak radova na obnovi manastirske škole kod manastira Vozućica
Nakon sprovedenog postupka izbora izvođača, administrator Manastira Vozućice, protojerej-stavrofor Zoran Živković, potpisao je ugovor o gradnji sa firmom iz Tešnja. Radove će nadzirati firma iz Travnika, dok će stručni nadzor u ime Zavoda za zaštitu spomenika kulture, po službenoj dužnosti, obavljati diplomirani inženjer arhitekture Robert Stergar, direktor Zavoda za zaštitu spomenika kulture pri Federalnom ministarstvu kulture i sporta.
Posebna pažnja posvećena je tome da se sačuva uspomena na prvobitnu namenu objekta, ali i da on posle obnove bude funkcionalan i prilagođen novim potrebama. Zato je projekat i dobio naziv „Izgradnja manastirske škole-konaka“ kod Manastira Vozućice.
Time se čuva sećanje na školu, ali i podseća na činjenicu da je zgrada istovremeno bila deo manastirskog konaka. Manastirski konaci kasnije su porušeni, nakon progona monaštva iz Vozućice.
U obnovu su se uključili i sami Vozućani. Na poziv administratora Manastira Vozućice, protojereja-stavrofora Zorana Živkovića, meštani su obezbedili značajne donacije i prihvatili da pomognu u izvođenju pojedinih radova.
Njihova pomoć pokazuje da veza između naroda i svetinje nije nestala ni posle toliko decenija. Naprotiv, obnova stare škole ponovo je okupila ljude oko manastira i njegovog nasleđa.
U tome se ogleda i dublji smisao ovog poduhvata. U pravoslavnoj tradiciji obnova svetinje nije samo obnavljanje zidova. Ona je i čuvanje sećanja, predanja i svega onoga što je kroz vekove povezivalo Crkvu i narod.
Na mestu gde su nekada deca učila prva slova sada ponovo niče zgrada koja će svedočiti o tom vremenu. Stara manastirska škola tako dobija novu priliku da sačuva priču o generacijama koje su u njenim prostorijama sticale prvo znanje i o Crkvi koja je, u teškim vremenima, bila jedan od temelja prosvete naroda.
Mitropolija dabrobosanska zato je uputila javnu zahvalnost svima koji su se upisali na listu velikih dobrotvora i prihvatili da donatorski pomognu izvođenje radova.
Obnova škole kod Vozućice tako nije samo povratak jednog istorijskog objekta. To je i vraćanje jednog važnog dela pamćenja ovog kraja.
Drevna svetinja kod Zavidovića ponovo je zaživela: vernici su se okupili povodom manastirske slave, dok se nastavljaju radovi na obnovi hrama i izgradnji centralne kupole.
Predlog izmena omogućava verskim zajednicama da osnivaju ustanove od vrtića do visokog obrazovanja, a posebnu pažnju privlači projekat Srpskog pravoslavnog univerziteta Sveti Sava.
Episkop novobrdski Ilarion istakao da telesna snaga i sportski uspeh treba da budu praćeni duhovnim uzrastanjem, negovanjem vrlina i živim odnosom sa Bogom.
Školska godina u Bogosloviji Svetog Save počela je molitvom, a poglavar SPC podsetio je učenike da njihov put nije samo sticanje znanja, već i priprema za služenje Svetoj liturgiji, Crkvi i narodu Božjem.
Nekadašnji učenik Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog proglašen je najboljim diplomiranim studentom teologije u Solunu, a njegov uspeh nadahnjuje mlade da istrajnošću i predanošću ostvare svoje ciljeve.
Pred sudijom je jasno posvedočio da su idolopoklonički bogovi zapravo demoni i ispovedio veru u jedinoga živoga Boga, tvorca svega i Gospoda Isusa Hrista.
Nekadašnji učenik Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog proglašen je najboljim diplomiranim studentom teologije u Solunu, a njegov uspeh nadahnjuje mlade da istrajnošću i predanošću ostvare svoje ciljeve.
Prijave se podnose isključivo elektronski, uz obaveznu dokumentaciju i preporuku parohijskog sveštenika, a rezultati konkursa biće objavljeni krajem novembra 2026. godine.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Srpska svetinja stara više od jednog veka našla se u zemljišnim knjigama u Gradačcu pod spornim vlasništvom, što izaziva zabrinutost pravoslavnih vernika.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.
U svetinji u Ilajnu, gde su ga dočekali monasi i brojni vernici, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Božjem promislu, duhovnim korenima Srba u Australiji i svetinjama koje čuvaju veru daleko od otadžbine.
Pred sudijom je jasno posvedočio da su idolopoklonički bogovi zapravo demoni i ispovedio veru u jedinoga živoga Boga, tvorca svega i Gospoda Isusa Hrista.
Rektor Niške bogoslovije objašnjava zašto su molitva, milostinja i vera u Vaskrsenje dragoceniji od skupih spomenika i bogatih trpeza i šta zaista možemo da učinimo za duše svojih upokojenih.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.
U besedi za subotu 19. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zašto se put ka Gospodu ne prelazi ohološću i uzdizanjem sebe, već ljubavlju, smirenjem i spremnošću da tvorimo volju Božju.