Manastir u Gostoviću kod Zavidovića ponovo postaje duhovni centar, svedočeći o snazi vere i ljubavi koja ne umire, ma koliko bila potisnuta.
Smešten u Gostoviću kod Zavidovića, Manastir Udrim, neosporno je jedno od najlepših i najduhovnijih mesta koje se može doživeti na ovom svetu. Međutim, ono što ovu svetinju čini zaista posebnom nije samo njegova očaravajuća duhovna atmosfera, već i činjenica da je u pravom smislu reči „ponovo oživio“ nakon decenija zapuštanja i zaborava. Manastir koji je pre nekoliko godina bio samo senka svoje bivše slave, danas je svetinja koja ponovo diše, koja se obnavlja i procveta, baš kao što cveta krin u pustinji, o kojem govori Sveto pismo.
Foto: SPC/Mitropolija dabrobosanska
Manastir Udrim smešten u Gostoviću kod Zavidovića
Priča o ovom manastiru nije samo priča o obnovi, već i o dubokom duhovnom ponovnom rađanju. Pre samo deset godina, Udrim je bio samo obična ruina. Više od toga – bio je simbol zaborava, ponekad i skrnavljenja. Ovakvi tragovi prošlosti nisu strani brojnim svetinjama u Bosni i Hercegovini, no Udrim je, za razliku od mnogih drugih, našao put ka ponovnom rođenju.
Za istoriju ovog manastira čuli su samo oni koji su u njemu odrasli, oni koji su znali da postoji još iz vremena pre Drugog svetskog rata, da je bio mesto okupljanja, verovanja i molitve. Svedoci tih dana pričaju kako su dolazili na zbor Svetog Pantelija, ali se ne sećaju sveštenika, ni molitve, ni obreda. Tek s godinama otkriveno je da je manastirska zemlja bila uzurpirana, da su neki od ljudi iz okoline prodavali zemljište, a sam manastir zapostavljen do neviđenih razmera.
Foto: SPC/Mitropolija dabrobosanska
Međutim, kao što Bog ne zaboravlja svoje svetinje, tako ni ljudi, sa verom u svoje srce, nisu zaboravili. U trenutku kada su se pojavili prvi tragovi obnove, ljubav i posvećenost počele su da niču iz temelja, baš kao što se manastir ponovo uzdigao iz prašine i zaborava.
Mitropolit dabrobosanski Hrizostom, čijim blagoslovom je počela obnova manastira, sa velikim zadovoljstvom je posetio ovu svetinju kako bi obišao dosadašnji napredak i najavio planove za nastavak radova. U pratnji protojereja-stavrofora Zorana Živkovića, paroha zavidovićkog, mitropolit Hrizostom je pregledao obavljen posao i izrazio radost zbog postignutog napretka. Obnova Udrima neće stati – predstoji pokrivanje crkve i zidanje centralne kupole, dok su u planu i radovi na sređivanju prostora oko manastira, kako bi sve bilo u skladu sa veličinom i značajem ovog svetog mesta.
Foto: SPC/Mitropolija dabrobosanska
Predstoji pokrivanje crkve i zidanje centralne kupole, dok su u planu i radovi na sređivanju prostora oko manastira
Manastir Udrim je, dakle, više od građevine – to je živi, duhovni spomenik, svetinja koja, poput Jerusalima, dolazi do obnove i novog života. I mi, kao hrišćani, imamo obavezu da čuvamo i obnavljamo naše svetinje, bilo one u fizičkom ili duhovnom smislu. Jer, kada svetinja postane svetinja, ona zauvek ostaje svetinja.
Danas, u danima kada se Udrim obnavlja, njena priča postaje simbol nade i obnovljene vere. Kroz rad, ljubav i posvećenost ljudi koji su dali sve od sebe da je ponovo podignu, manastir postaje svetionik duhovnog preporoda. veruju, ovaj manastir je ponovo pronašao svoj put i počeo da raste i cveta, darujući svetu mir, svetlost i duhovnu snagu.
U najnovijem incidentu, zlonamerni napadi na Srpsku pravoslavnu crkvu u Sarajevu donose ozbiljne posledice za slobodu veroispovesti i sigurnost vernika, dok se svakodnevne prepreke sve više pretvaraju u psihološko nasilje.
Liturgijom, slavskim darovima i dečjom akademijom obeležen Savindan, praznik svetitelja koji je srpskom narodu ostavio neprolazno nasleđe vere, znanja i ljubavi
Izjava episkopa diseldorfskog i nemačkog da je Sveti Sava bio "roker" izazvala je buru među vernicima. Umesto polemike, episkop zvorničko-tuzlanski odgovorio je stihovima – molitvenim vapajem i podsećanjem na neprolaznu svetost prvog arhiepiskopa srpskog.
Neka od najpoznatijih pravila vezanih za sahranu i period žalosti nemaju nikakvo hrišćansko uporište, a stručnjaci upozoravaju da sujeverje može dodatno otežati proces prihvatanja gubitka.
U besedi za sredu 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje Isaijino proročanstvo sa Ovaploćenjem i objašnjava kako se kroz Gospoda Isusa Hrista prepoznaje Onaj koji je govorio kroz proroke.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Pimena Velikog i Sabor srpskih svetitelja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti i pravedni Joakim i Ana i drugi svetitelji. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Petra Klavera, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Pouka kiparskog arhijereja govori o takvim trenucima: rasejanost, umor i osećaj da ništa ne dobijamo dok stojimo u hramu lako postanu opravdanje za ostanak kod kuće.
Mitropolit budimljansko-nikšićki besedio je o nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske tokom pomena u Pivskom manastiru, što je ponovo otvorilo pitanje granica crkvene besede i verskih sloboda u Crnoj Gori.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Uz prisustvo najviših zvaničnika i duhovnih vođa predstavljeno delo koje svedoči o bogatoj kulturnoj i duhovnoj baštini Srba u Sarajevu od 1468. do 1941. godine.
Sakralni objekat koji je u 19. veku bio jedno od važnih mesta opismenjavanja vozućkog kraja ponovo će dobiti svoju ulogu u okviru svetinje, zahvaljujući zajedništvu Crkve i vernog naroda.
Mitropolit budimljansko-nikšićki besedio je o nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske tokom pomena u Pivskom manastiru, što je ponovo otvorilo pitanje granica crkvene besede i verskih sloboda u Crnoj Gori.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio o njegovoj veri, poslednjim godinama života i teškom vremenu koje je obeležilo njegovu istorijsku ulogu, uz poruku o pokajanju, miru i međusobnom razumevanju.