OVAKVU CRKVU NISTE VIDELI DO SAD: Kažu da je najdalja pravoslavna svetinja na svetu - sve u vezi nje je neverovatno
Na kraju sveta možda možete očekivati gotovo sve... ali ovaj pravoslavni hram među pingvinima ipak izgleda iznenađujuće!
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na oko stotinak kilometara od bajkovitog Sankt Peterburga, nedaleko od mesta Meljnjikovo, usred reke Vuoksa, nalazi se jedna krajnje neobična crkva – posvećena Svetom apostolu Andreju Prvozvanom. Ova svetinja ne liči ni na jednu drugu i izaziva divljenje svakoga ko je poseti. Međutim, njena privlačnost nije u gabaritima ili bogatom dekoru, već u jedinstvenom položaju i duhovnom značaju.
Ova svetinja spada među najmanje crkve u Rusiji, a možda i u svetu. Sagrađena je na ostrvcetu u sred reke, površine manje od 100 kvadratnih metara. S obzirom na to da se nalazi na malom parčencetu zemlje koje izranja iz vode, crkva izgleda kao da lebdi iznad reke. Do nje se stiže jedino preko drvenog mostića sa kopna, što dodatno pojačava njenu čaroliju i mističnost.
Ideja za izgradnju svetinje potekla je od arhitekte Nikolaja Rotinova, inspirisanog hramom Vaznesenja u Kolomenskom, u Moskvi. Njegovu zamisao podržao je još jedan Andrej – Ljamkin, koji je finansirao izgradnju. Crkva je izgrađena uz pomoć lokalnog stanovništva, ne tako davne 2000. godine.
Prema verovanju, apostol Andrej Prvozvani je za života nekoliko puta posetio ovo mesto i u vodama Vuokse krstio meštane. Upravo zbog tog verovanja, ali i zato što je ideja potekla od dvojice Andreja, svetinja nosi naziv Svetog Andreja Prvozvanog.
Crkva je izgrađena u obliku osmice, simbola beskonačnosti – znak je da čuva duh predaka i vernicima pruža beskrajan mir.
Zbog svoje neobične lokacije i jedinstvene atmosfere, crkva privlači brojne posetioce: neki dolaze da pronađu utehu i priguše tugu, drugi da uživaju u lepoti prirode i sjedine se sa Bogom, treći da odaju zahvalnost, dok četvrti biraju upravo ovo mesto da prime Svetu tajnu braka.
Na kraju sveta možda možete očekivati gotovo sve... ali ovaj pravoslavni hram među pingvinima ipak izgleda iznenađujuće! Varvara Vasiljevna Čičagova-Černaja prošla je put od stvaranja tehnologije za kosmonautsku opremu do obnove Novodevičkog manastira, ostavivši neizbrisiv trag u ruskoj istoriji i crkvi. Neposredno pred liturgiju u crkvi u Orelu, sa ikone Hrista Spasitelja poteklo je blagouhano miro. Nastojatelj hrama ističe da je ovo znak Božje milosti i poziv na pokajanje, dok se vernici okupljaju u suzama i molitvi pred čudotvornom ikonom koja širi miris mira. Tada episkop, kasnije patrijarh Tihon, stigao je na rub pravoslavnog sveta, a postao most između Istoka i Zapada — osnivao je hramove, okupljao narode i ušao u istoriju Amerike.
Svetinja koja privlači vernike i posetioce
OVAKVU CRKVU NISTE VIDELI DO SAD: Kažu da je najdalja pravoslavna svetinja na svetu - sve u vezi nje je neverovatno
RUSKA MONAHINJA NEMAČKOG POREKLA NAPRAVILA PRVO KOSMIČKO ODELO ZA JURIJA GAGARINA: Mati Serafima je osvajala svemir, pa pronašla mir u manastiru
ČUDO BOŽJE U TROJIČKOM HRAMU, PROPLAKALA IKONA HRISTA! Vernici tvrde - znak s neba, a otac Andrej poručuje - ovo je opomena (VIDEO)
KAKO JE RUSKI PATRIJARH POSTAO POČASNI GRAĐANIN SAD: Vizionar koji je utemeljio pravoslavlje preko okeana
Patrijarh Kiril služio je Svetu liturgiju u Hramu Hrista Spasitelja, dok su učesnici nosili krstove, ikone i svete mošti.
Prema navodima iz diplomatskih krugova, Evropska unija ponovo otvara pitanje restriktivnih mera prema patrijarhu Kirilju, što je izazvalo zabrinutost u crkvenim krugovima zbog mogućeg presedana za verske poglavare.
Posle božićne liturgije u Moskvi, poglavar Ruske crkve govorio je o grehu koji se proglašava vrlinom, slobodi bez granica i civilizacijskom sukobu koji se više ne može sakriti.
Prema rečima patrijarha, izjave protiv islama su provokacija, čak i kada se iznose pod izgovorom brige za Ruse i rusku kulturu.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Na jednom zapisu vidi se prilazak naoružanih uniformisanih lica, dok drugi beleži demoliranje ikonostasa i pucanje u svetinju.
Ono što ovu crkvu čini posebnom jeste veličanstveni drveni ikonostas iz 18. veka.
Jedan od najvažnijih načina na koji možemo biti uz čoveka koji pati jeste molitva.
U našoj krvi su nebrojeni preci, sa njima je i deo nas otišao Bogu, govorio je starac Visarion.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Pred sudijom je jasno posvedočio da su idolopoklonički bogovi zapravo demoni i ispovedio veru u jedinoga živoga Boga, tvorca svega i Gospoda Isusa Hrista.
Nekadašnji učenik Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog proglašen je najboljim diplomiranim studentom teologije u Solunu, a njegov uspeh nadahnjuje mlade da istrajnošću i predanošću ostvare svoje ciljeve.
Episkop šabački osveštao je zvona hrama Svetog Kirijaka Otšelnika na tromeđi tri mačvanska sela.