"OVDE SAM OSETILA BOŽIJU SILU, OZDRAVILA SAM PRED IKONOM": Neverovatno svedočanstvo Natalije o velikoj svetinji
Ko je i kada naslikao ovu Kazansku ikonu – nije poznato. Najraniji opis sačuvan je u popisu crkvene imovine iz 1822. godine:
Na kraju sveta možda možete očekivati gotovo sve... ali ovaj pravoslavni hram među pingvinima ipak izgleda iznenađujuće!
Crkva Svete Trojice, podignuta 2004. godine, najjužnija je ruska pravoslavna crkva na svetu. Nalazi se na ostrvu Vaterlo na Antarktiku na teritoriji ruske polarne stanice „Belingshauzen” (nazvana po istraživaču koji je otkrio ovaj kontinent), a okružuju je lenje foke i radoznali pingvini.
Ruska polarna stanica pojavila se na Antarktiku 1968. godine, ali crkva je zamišljena na ovom mestu tek 90-ih. Lokacija za crkvu je izabrana 2002. godine, a bile su potrebno još dve godine da bude podignuta.
Građevina je načinjena od drveta kedra, ariša i bora. Građa je pronađena u blizini grada Gorno-Altajska u Sibiru, a crkvu su napravili tamošnji tesari. Visoka je 15 metara, a može da primi oko 30 vernika.
Crkva je godinu dana provela u Republici Altaj, a onda je rastavljena i prebačena kamionima najpre do Kalinjingrada (ruska luka na Baltičkom moru), a zatim na Antarktik. Tu je, u teškim uslovima, ekipi od osmoro ljudi bilo potrebno 50 dana da je ponovo sastave. Bilo je neophodno takođe zidove zaštiti od lokalnih, gotovo horizontalnih kiša, i unutra razvući metalne lance kako bi se crkva zaštitila od jakih vetrova.
U crkvi se nalazi spisak onih koji su umrli na Antarktiku. To je oko 100 ruskih i sovjetskih polarnih istraživača za koje se sveštenici danas mole.
Sveštenici u ovoj crkvi se menjaju svake godine, kao i drugi ljudi na polarnoj stanici. Osim duhovne službe, oni obavljaju i druge poslove: čiste sneg, rade sa alatom kao što su testere i sekire, jer na Antarktiku uvek ima posla.
- Na Antarktiku nema odmora - kaže đakon Maksim Gerb.
- Ako se pojavi neki hitan posao, čitava stanica se okupi, ma koji da je dan. Ponekad službu moramo da pomerimo, na primer, ranije ujutro, kako bismo primili čitav tim pre početka radnog dana. Molitvene službe se uvek održavaju pre posla.
Naravno, crkva Svete Trojice nije jedina na Antarktiku. Osim nje, tu je još 7 crkava različitih veroispovesti. Međutim, ona je jedina koja radi tokom čitave godine. Službe se održavaju svake subote i nedelje.
Osim toga, liturgija se služi na ruskom i... španskom!
- Nemamo mnogo parohijana. Samo 16 ljudi provodi zimu na stanici, a na nedeljnu liturgiju dolazi 5-6 ljudi. Pored toga, dolaze nam i Čileanci. Oni imaju svoju malu crkvu, ali u njoj nemaju sveštenika, pa neki dolaze kod nas. Zato Jevanđelje uvek čitamo na dva jezika - objašnjava đakon.
U januaru 2007. godine u crkvi je održano prvo venčanje između Ruskinje po imenu Angelina i Čileanca po imenu Eduardo. On je radio na stanici sa njenim ocem, a kada je otišao da ga poseti u Sankt Peterburgu, upoznao je svoju buduću ženu. Primio je pravoslavlje i ona je otišla kod njega na Antarktik.
Verovatno ste čuli za grad Valdaj u Novgorodskoj oblasti? To je stari ruski grad, popularan među turistima zbog lepe prirode i drevne arhitekture. Na ovom mestu je 2007. godine podignuta crkva Svetog Sergeja Radonješkog, tačna kopija crkve Svete Trojice na Antarktiku.
Ideja je potekla od bivšeg padobranca i direktora lokalnog rekreativnog centra. Službe se održavaju subotom.
Ko je i kada naslikao ovu Kazansku ikonu – nije poznato. Najraniji opis sačuvan je u popisu crkvene imovine iz 1822. godine: Starac Ilija je bez ikakve najave posetio naše svetinje, a to je sasvim slučajno saznala vernica Janja. Na Trgu slobode mitropolit Joanikije je pozdravljajući sve okupljene uputio sledeće reči. Razni su zapisi u crkvenim knjigama Manastira Ostrog, koji beleže brojna izlečenja i čuda, koja se pripisuju delovanju sveca pred čijim moštima se unesrećeni mole.Sveštenici rade kao i drugi na Antarktiku
Radi cele godine
U Rusiji postoji kopija crkve sa Antarktika
"OVDE SAM OSETILA BOŽIJU SILU, OZDRAVILA SAM PRED IKONOM": Neverovatno svedočanstvo Natalije o velikoj svetinji
VELIKI RUSKI DUHOVNIK PRERUŠEN U PROSJAKA POSETIO SRPSKE MANASTIRE: Niko nije znao da je to on - sve je slučajno otkriveno
EVO ŠTA NAROD U CRNOJ GORI MISLI O ZABRANI DA SVETI VASILIJE BUDE GRADSKA SLAVA: Slike sa litije nedvosmisleno pokazuju stav Nikšićana (FOTO)
NJIMA SVETI VASILIJE OSTROŠKI POMAŽE - Otac Roman objasnio: Evo kako svetac deluje i spasava vernike
Na periferiji ruske prestonice, između svetlosti mozaika i senki istorije, uzdiže se hram koji čuva duhovnu snagu nacije i duboke simbole neispričanih sudbina.
Mitropolit Onufrije, poglavar kanonske Ukrajinske pravoslavne crkve (UPC) reagovao je navodeći sledeće reči.
Jerej Kiril Markovski, zatvorski duhovnik u najstrožim ruskim kaznenim ustanovama, otkriva potresna iskustva i nevidljivu bol ljudi kojima društvo okreće leđa, ali koje Bog ne ostavlja samo u tami ćelija.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Nekoliko dana pre počeo je egzodus Srba iz Mostara kada je ovaj grad i dolinu Neretve napustilo oko 30.000 Srba, dok je njih 431 stradalo u tim junskim danima.
Nije to jedini put da je crkva odolela nepogodama. Novo čudo dešava se 1979. godine kada Crnu Goru pogađa razorni zemljotres.
Ovaj simbol ima istoriju koja seže u antičko doba.
Zbog narušavanja tišine i duhovnog poretka, monaška republika uvodi stroga pravila: ulazak za strance biće drastično ograničen, osim za tri slovenska manastira.
Na praznik Prepodobnog Justina, njegov manastir postao je mesto molitvenog sabranja, tihe radosti i snažne poruke o tome kako se nosi krst u savremenom svetu.
O ocu Haritonu za Radio Svetigoru govorili su arhimandrit Mihailo, iguman manastira Sveti Arhangeli kod Prizrena, arhimandrit Danilo, iguman manastira Banjska i arhimandrit Stefan, iguman manastira Zočište.
Nekoliko dana pre počeo je egzodus Srba iz Mostara kada je ovaj grad i dolinu Neretve napustilo oko 30.000 Srba, dok je njih 431 stradalo u tim junskim danima.
Nije to jedini put da je crkva odolela nepogodama. Novo čudo dešava se 1979. godine kada Crnu Goru pogađa razorni zemljotres.
O ocu Haritonu za Radio Svetigoru govorili su arhimandrit Mihailo, iguman manastira Sveti Arhangeli kod Prizrena, arhimandrit Danilo, iguman manastira Banjska i arhimandrit Stefan, iguman manastira Zočište.
Nekoliko dana pre počeo je egzodus Srba iz Mostara kada je ovaj grad i dolinu Neretve napustilo oko 30.000 Srba, dok je njih 431 stradalo u tim junskim danima.
Uoči početka posta posvećenog Svetim apostolima Petru i Pavlu, pravoslavni vernici danas se okupljaju u krugu porodice, mole se, praštaju i spremaju srce za vreme uzdržanja, pokajanja i smirenja koje sledi od sutra.