Prema jednoj legendi, srpski velmoža, koji je bežao od Turaka, svoju imovinu, koja je bila bogata ostavio je svojim kumovina koji su kasnije sagradili manastir Kumanicu.
Ne zna se tačno vreme izgradnje manastira Kumanice, a ni ktitor. Najstariji sačuvan pisani izvor u kom se spominje je iz 1514. godine. U ruševinama su sačuvani delovi ploča od 13. do sredine 15. veka.
Prema jednoj legendi, srpski velmoža, koji je bežao od Turaka, svoju imovinu, koja je bila bogata ostavio je svojim kumovina koji su kasnije sagradili manastir Kumanicu.
Druga se vezuje za Svetog Grigorija Kumaničkog, koji je navodno podigao ovu svetinju krajem 13. i početkom 14. veka, a čije mošti počivaju u Kumanici. Za njega se veruje da je bio srpski prosvetitelj i arhiepiskop, ali i da je pripadao lozi Nemanjića.
Ono što je sigurno jeste da je čuveni srpski arhitekta Aleksandar Deroko 1926. godine napravio prvi nacrt crkve koju je zatekao u ruševinama, a nakon nekoliko godina ga je dopunio Đorđe Bošković.
Zlatno doba Kumanice bilo je u drugoj polovini 16. i tokom 17. veka, a potom je opusteo u drugoj polovini 18. veka. Manastir je obnovljen 2000. godine.
Otac Nikolaj, starešina manastira Kumanica, kaže da je manastir Kumanica kultni isceliteljski manastir.
Monahinje iz ovog manastira godinama pričaju kako ljudi kod njih dolaze da se isceljuju. Postoji mnogo priča, a počele su kada je jedna devojka, koja je bila nepokretna, prenoćila u manastiru, a sutradan je prohodala. Reč je o mladoj devojci, muslimanske veroispovesti iz Bijelog Polja. Bila je paralizovana i nju je rodbina donela na nosilima. Prvo je prenoćila na zidnim ruševinama hrama, a ujutru kada se probudila, tri sveštenika su joj pročitala molitvu i namazala je osveštanim uljem. Nakon toga, ona se pridigla na noge.
Osim ove priče, postoji i jedna o pastiru Radetu Ljuiću iz Grančareva, koji se razboleo sa šest godina, kada je čuvao ovce. Bolest je bila toliko ozbiljna da su lekari jedino rešenje videli u amputiranju noge. Međutim, njegova majka je preko komšija čula za čudotvoran manastir i odlučila da ga odvede tamo, gde je proveo nekoliko dana, a zatim potpuno ozdravio. Sledeći put kada je otišao kod lekara na kontrolu, lekari nisu mogli da veruju da je on potpuno zdrav.
Međutim, ovde nije kraj pričama o čudotvornim delima ovog manastira. Mnogi parovi, koji imaju problem sa plodnošću, kada prođe post, dolaze u Kumanicu, gde im se čitaju molitve.
Manastir Kumanica trebalo da bude srušen u vreme kada se gradila pruga Beograd-Bar. Međutim, zbog pobune vernika, kako pravoslavnih tako i muslimanskih, nisu ga dirali, pa tako danas pruga prolazi pored njega.
Wikipedia
Sveti Sava
Prema jednoj legendi, koja se vekovima prenosi s kolena na koleno, u ovom manastiru navodno počivaju mošti Svetog Save. Meštani veruju da su u Beogradu na Vračaru spaljene mošti nekog drugog sveca.
U manastiru Kumanica čuvalo se čuveno Kumaničko četvorojevanđelje.
- Ovaj naš značajni rukopis nastaje početkom 16. veka. Portreti jevanđelista naslikanih na tom jevanđelju predstavljali su najveće delo umetnosti toga vremena. Ovaj naš značajni rukopis danas se nalazi na čuvanju u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti u Beogradu - objasnio je Otac Nikolaj, starešina manastira, za RTS.
Otkrijte kako se priprema autentično koljivo iz ćelije Presvete Bogorodice Axion Esti, sa sastojcima koji simbolizuju Vaskrsenje, Carstvo nebesko i večni život.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.