Prema jednoj legendi, srpski velmoža, koji je bežao od Turaka, svoju imovinu, koja je bila bogata ostavio je svojim kumovina koji su kasnije sagradili manastir Kumanicu.
Ne zna se tačno vreme izgradnje manastira Kumanice, a ni ktitor. Najstariji sačuvan pisani izvor u kom se spominje je iz 1514. godine. U ruševinama su sačuvani delovi ploča od 13. do sredine 15. veka.
Prema jednoj legendi, srpski velmoža, koji je bežao od Turaka, svoju imovinu, koja je bila bogata ostavio je svojim kumovina koji su kasnije sagradili manastir Kumanicu.
Druga se vezuje za Svetog Grigorija Kumaničkog, koji je navodno podigao ovu svetinju krajem 13. i početkom 14. veka, a čije mošti počivaju u Kumanici. Za njega se veruje da je bio srpski prosvetitelj i arhiepiskop, ali i da je pripadao lozi Nemanjića.
Ono što je sigurno jeste da je čuveni srpski arhitekta Aleksandar Deroko 1926. godine napravio prvi nacrt crkve koju je zatekao u ruševinama, a nakon nekoliko godina ga je dopunio Đorđe Bošković.
Zlatno doba Kumanice bilo je u drugoj polovini 16. i tokom 17. veka, a potom je opusteo u drugoj polovini 18. veka. Manastir je obnovljen 2000. godine.
Otac Nikolaj, starešina manastira Kumanica, kaže da je manastir Kumanica kultni isceliteljski manastir.
Monahinje iz ovog manastira godinama pričaju kako ljudi kod njih dolaze da se isceljuju. Postoji mnogo priča, a počele su kada je jedna devojka, koja je bila nepokretna, prenoćila u manastiru, a sutradan je prohodala. Reč je o mladoj devojci, muslimanske veroispovesti iz Bijelog Polja. Bila je paralizovana i nju je rodbina donela na nosilima. Prvo je prenoćila na zidnim ruševinama hrama, a ujutru kada se probudila, tri sveštenika su joj pročitala molitvu i namazala je osveštanim uljem. Nakon toga, ona se pridigla na noge.
Osim ove priče, postoji i jedna o pastiru Radetu Ljuiću iz Grančareva, koji se razboleo sa šest godina, kada je čuvao ovce. Bolest je bila toliko ozbiljna da su lekari jedino rešenje videli u amputiranju noge. Međutim, njegova majka je preko komšija čula za čudotvoran manastir i odlučila da ga odvede tamo, gde je proveo nekoliko dana, a zatim potpuno ozdravio. Sledeći put kada je otišao kod lekara na kontrolu, lekari nisu mogli da veruju da je on potpuno zdrav.
Međutim, ovde nije kraj pričama o čudotvornim delima ovog manastira. Mnogi parovi, koji imaju problem sa plodnošću, kada prođe post, dolaze u Kumanicu, gde im se čitaju molitve.
Manastir Kumanica trebalo da bude srušen u vreme kada se gradila pruga Beograd-Bar. Međutim, zbog pobune vernika, kako pravoslavnih tako i muslimanskih, nisu ga dirali, pa tako danas pruga prolazi pored njega.
Wikipedia
Sveti Sava
Prema jednoj legendi, koja se vekovima prenosi s kolena na koleno, u ovom manastiru navodno počivaju mošti Svetog Save. Meštani veruju da su u Beogradu na Vračaru spaljene mošti nekog drugog sveca.
U manastiru Kumanica čuvalo se čuveno Kumaničko četvorojevanđelje.
- Ovaj naš značajni rukopis nastaje početkom 16. veka. Portreti jevanđelista naslikanih na tom jevanđelju predstavljali su najveće delo umetnosti toga vremena. Ovaj naš značajni rukopis danas se nalazi na čuvanju u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti u Beogradu - objasnio je Otac Nikolaj, starešina manastira, za RTS.
Vlada Srbije proglasila Jefimijinu "Pohvalu" kulturnim dobrom od izuzetnog značaja, čime je vekovni vez pokrov za mošti kneza Lazara iz crkvene tišine prešao u samo središte pažnje cele nacije.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 26. petak po Duhovima objašnjava zbog čega jedinstvo nije stvar dogovora, već posledica vere u jednog Hrista.
Pravoslavci danas molitveno proslavljaju Svete apostole Filimona, Apfiju i Arhipa po starom kalendaru i Svetog Savu Prepodobnog po novom, katolici su u periodu Adventa, muslimani idu na džumu-namaz, a u judaizmu dan je posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Vlada Srbije proglasila Jefimijinu "Pohvalu" kulturnim dobrom od izuzetnog značaja, čime je vekovni vez pokrov za mošti kneza Lazara iz crkvene tišine prešao u samo središte pažnje cele nacije.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Ajeti 62:9-10 iz Al Džumu‘e otkrivaju kako trenutak predanosti Bogu i traganje za blagodetima mogu preoblikovati svakodnevni život, donoseći unutrašnji mir i ravnotežu između duhovnog i materijalnog sveta.
Uz liturgiju u Gornjem Ostrogu i snažne reči o pokajanju, smirenju i istinskoj veri, vernicima je sa hramovne slave upućen poziv na unutrašnju promenu koja, kako je poručeno, počinje u tišini srca, a potvrđuje se delima.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.