Prema jednoj legendi, srpski velmoža, koji je bežao od Turaka, svoju imovinu, koja je bila bogata ostavio je svojim kumovina koji su kasnije sagradili manastir Kumanicu.
Ne zna se tačno vreme izgradnje manastira Kumanice, a ni ktitor. Najstariji sačuvan pisani izvor u kom se spominje je iz 1514. godine. U ruševinama su sačuvani delovi ploča od 13. do sredine 15. veka.
Prema jednoj legendi, srpski velmoža, koji je bežao od Turaka, svoju imovinu, koja je bila bogata ostavio je svojim kumovina koji su kasnije sagradili manastir Kumanicu.
Druga se vezuje za Svetog Grigorija Kumaničkog, koji je navodno podigao ovu svetinju krajem 13. i početkom 14. veka, a čije mošti počivaju u Kumanici. Za njega se veruje da je bio srpski prosvetitelj i arhiepiskop, ali i da je pripadao lozi Nemanjića.
Ono što je sigurno jeste da je čuveni srpski arhitekta Aleksandar Deroko 1926. godine napravio prvi nacrt crkve koju je zatekao u ruševinama, a nakon nekoliko godina ga je dopunio Đorđe Bošković.
Zlatno doba Kumanice bilo je u drugoj polovini 16. i tokom 17. veka, a potom je opusteo u drugoj polovini 18. veka. Manastir je obnovljen 2000. godine.
Otac Nikolaj, starešina manastira Kumanica, kaže da je manastir Kumanica kultni isceliteljski manastir.
Monahinje iz ovog manastira godinama pričaju kako ljudi kod njih dolaze da se isceljuju. Postoji mnogo priča, a počele su kada je jedna devojka, koja je bila nepokretna, prenoćila u manastiru, a sutradan je prohodala. Reč je o mladoj devojci, muslimanske veroispovesti iz Bijelog Polja. Bila je paralizovana i nju je rodbina donela na nosilima. Prvo je prenoćila na zidnim ruševinama hrama, a ujutru kada se probudila, tri sveštenika su joj pročitala molitvu i namazala je osveštanim uljem. Nakon toga, ona se pridigla na noge.
Osim ove priče, postoji i jedna o pastiru Radetu Ljuiću iz Grančareva, koji se razboleo sa šest godina, kada je čuvao ovce. Bolest je bila toliko ozbiljna da su lekari jedino rešenje videli u amputiranju noge. Međutim, njegova majka je preko komšija čula za čudotvoran manastir i odlučila da ga odvede tamo, gde je proveo nekoliko dana, a zatim potpuno ozdravio. Sledeći put kada je otišao kod lekara na kontrolu, lekari nisu mogli da veruju da je on potpuno zdrav.
Međutim, ovde nije kraj pričama o čudotvornim delima ovog manastira. Mnogi parovi, koji imaju problem sa plodnošću, kada prođe post, dolaze u Kumanicu, gde im se čitaju molitve.
Manastir Kumanica trebalo da bude srušen u vreme kada se gradila pruga Beograd-Bar. Međutim, zbog pobune vernika, kako pravoslavnih tako i muslimanskih, nisu ga dirali, pa tako danas pruga prolazi pored njega.
Wikipedia
Sveti Sava
Prema jednoj legendi, koja se vekovima prenosi s kolena na koleno, u ovom manastiru navodno počivaju mošti Svetog Save. Meštani veruju da su u Beogradu na Vračaru spaljene mošti nekog drugog sveca.
U manastiru Kumanica čuvalo se čuveno Kumaničko četvorojevanđelje.
- Ovaj naš značajni rukopis nastaje početkom 16. veka. Portreti jevanđelista naslikanih na tom jevanđelju predstavljali su najveće delo umetnosti toga vremena. Ovaj naš značajni rukopis danas se nalazi na čuvanju u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti u Beogradu - objasnio je Otac Nikolaj, starešina manastira, za RTS.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.
Sud u Podgorici dosudio je odštetu arhimandritu Hrizostomu Nešiću nakon što je na kontroverznom portalu bio označen kao „špijun“, zajedno sa više monaha i sveštenika SPC.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Na izraelskim poljima počinje žetva pšenice za „šmura macu“, koja se mesecima čuva pod strogim nadzorom i kroz svaki korak priprema za Pesah, uz pravila u kojima nema mesta ni za najmanju grešku.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.