Crkve i manastiri 23.03.2025 | 18:35

SVETI JOVAN KRSTITELJ PLAKAO KAO KIŠA, A EVO ŠTA SE DOGODILO SA KANDILOM: U ovom manastiru na čudesan način predskazan događaj koji je unazadio Srbiju!

Autor: M.M.
SVETI JOVAN KRSTITELJ PLAKAO KAO KIŠA, A EVO ŠTA SE DOGODILO SA KANDILOM: U ovom manastiru na čudesan način predskazan događaj koji je unazadio Srbiju!
Wikimedia/Dekanski Manastir Svetog Jovana Krstitelja

Do svetinje vodi uska staza, poznata kao probojnica, koja je duga 1,5 kilometara i strma, ali nije previše naporna.

Nedaleko od sela Gornji Matejevac, smešten između brda Beli vrh i Debeli Del, nalazi se manastir Svetog Jovana Krstitelja. Do njega vodi uska staza, poznata kao probojnica, koja je duga 1,5 kilometara i strma, ali nije previše naporna. Iako fizički izazovan, put ne vodi samo do manastira, već sprovodi i kroz istoriju i tradiciju, koja je ovaj svetionik duhovnosti učinila posebnim.

Manastir Svetog Jovana Krstitelja postao je jedno od najvažnijih pravoslavnih svetilišta, naročito nakon čudesa koja su se desila pred NATO bombardovanje 1999. godine. Najpoznatije čudo vezuje se za ikonu Svetog Jovana Krstitelja koja je, neposredno pred početak bombardovanja, "proplakala".

Iste godine, ispod Krsta donesenog iz Jerusalima 1995. godine, kandilo se pomeralo gore-dole. Ovaj neobičan događaj protumačen je kao znak da će opasnost sići sa neba, dok su suze sa ikone Svetog Jovana Krstitelja bile "viđene" kao plač za narodom Srbije.

Wikimedia/Dekanski
Manastir Svetog Jovana Krstitelja

 

Prema narodnom predanju, na mestu današnjeg manastira se još u antičkom periodu nalazilo pagansko i hrišćansko svetilište. Prvi manastir je, prema nekim izvorima, podignut u vreme cara Konstantina Velikog, dok se tačan datum izgradnje manastira ne zna. Smatra se da je manastir podignut u 11. veku.

Turski popisi iz 1489, 1516. i 1564. godine spominju ovaj manastir, iako je u popisu iz 1564. bio već opusteo. Prema predaji, tokom turskog ropstva, u manastiru je bilo dvanaest monaha, koji su se bavili pčelarstvom, prepisivanjem bogoslužbenih knjiga i narodnim prosvetiteljstvom.

Manastirska crkva je obnavljana više puta tokom svoje istorije. U 16. veku dograđena je priprata i crkva je tada dobila novi živopis. Ipak, od tih fresaka sačuvana je samo predstava Hrista u grobu. Kasnije, 1835. godine, mitropolit Kalinik obnovio je hram, a 1869. godine manastir je ponovo živopisan. Ova obnova bila je jedna od najvećih u njegovoj istoriji.

U 19. veku manastir je bio više puta uništavan. Tokom Milojeve i Srndakove bune 1841. godine, manastir je razoren kao znak odmazde jer su se tu sastajali ustanici predvođeni popom Ignjatom. Obnova je završena 1869. godine, kada je manastir dobio i novi duborezni ikonostas sa 46 ikona.

Wikimedia/Dekanski
Manastir Svetog Jovana Krstitelja

 

Takođe, prema jednoj narodnom predanju, vojvoda Stevan Sinđelić se sa svojim ratnicima pričestio u manastiru pre nego što je poginuo na Čegru. Ovaj događaj ostao je upamćen kao deo istorije manastira, koji je i tada bio duhovno utočište.

Nakon oslobođenja Južnih krajeva 1878. godine, kralj Milan Obrenović je darovao manastiru konak i zvono, izliveno u Vršcu. Iako je manastir tokom 20. veka bio uglavnom pust, u periodu nakon Oktobarske revolucije ruske monahinje su otvorile školu za slepu decu, što je ostalo upamćeno kao značajan doprinos manastira društvenoj zajednici.

Devedesetih godina prošlog veka, manastir je ponovo oživeo. Danas je to muški manastir, koji je 1997. godine proglašen spomenikom kulture zbog svog kulturnog i istorijskog značaja.