Gresi koji su se ponavljali, mogu se samo navesti, a mogu se opisati i situacije koje su dovele do greha, priča sveštenik.
Ispovest u pravoslavlju je sakrament u kojem vernik, pred sveštenikom, priznaje svoje grehe i traži Božje oproštenje. To je način duhovnog čišćenja i pomirenja s Bogom. U tom procesu, sveštenik, kao Božiji poslanik, pomaže verniku da se oslobodi greha, moli se za njegovu dušu i daje mu savete za duhovni napredak.
Ispovest je veoma značajna jer omogućava verniku da se pomiri s Bogom, dobije snagu za dalji duhovni život i postigne unutrašnji mir. Smatra se da je to ključni trenutak u duhovnom životu, koji obnavlja odnos s Bogom i pomaže u borbi protiv greha.
Trebalo bi naglasiti da nikad nije kasno za ispovest. Bez obzira na to koliko neko odlagao, uvek je moguće započeti put pokajanja i duhovne obnove. Pravoslavna crkva uvek pruža priliku za pomirenje i oproštaj, jer Božija milost nije ograničena vremenom.
Ipak, mnogi novopečeni vernici nekad su veoma zbunjeni i pitaju se po kom redu bi trebalo ispovediti grehe na ispovest – po zapovestima, ili po redosledu grehova koje smo učinili. Takođe, svi su i u nedoumici koliko opširno treba pričati o počinjenim grehova.
- Prva ispovest je veoma značajan događaj. Ako ste svesni toga da ne treba odugovlačiti sa ispovešću, tada treba jednostavno otići u crkvu na ispoved i poslušati savet koji će vam dati sveštenik. Može se i ranije napisati ispoved, od sedmogodišnjeg uzrasta se može početi - objašnjava on i dalje nastavlja:
- Gresi koji su se ponavljali, mogu se samo navesti, a mogu se opisati i situacije koje su dovele do greha. Ponekad čovek oseća da je, usled nekakvih okolnosti, njegova duša bila tako jako ranjena grehom, da su na srcu ostale rane u koje, kad se dirne, izazovu oštar bol.
Tada je, kaže, zaista potrebna hrabrost da bi otkrili pred sveštenikom sve ono o čemu je bolno govoriti, nekad ljudi osećaju i stid.
Wikipedia
Protojerej Aleksandar Iljašenko
- Ali ako se ne otkrije, skriveni greh će tada nastaviti da uništava dušu i srce iznutra. Dešava se da se nekih grehova ne možemo setiti, a neki postupci ili misli i ne izgledaju grešno, ali redovne ispovesti i usrdna molitva mogu pomoći da izađu iz tame zaborava. Na ispovest, posebno na prvu, treba doći onda kada sveštenik ima dovoljno vremena da razgovara sa vama, recimo na večernjoj službi. Primivši vašu ispovest sveštenik će odlučiti, da li ste spremni da se pričestite, ili je potrebno da postite još neko određeno vreme, da se molite, da idete u Crkvu - kaže otac Aleksandar i naglašava da je dobro pre ispovesti, pogotovu prve, porazgovarati sa sveštenikom.
- Što se tiče suza na ispovedi, one su prirodne za one koji se kaju.
Ispovest, kako kaže sveštenik, nije nešto što treba odlagati zbog toga što se greh možda iznova ponovlja, jer u tom procesu duhovne borbe Božija blagodat je ključna.
Osećaj bezgrešnosti smatra se produktom gordosti, što je veliki Božji greh, a kako Crkva na to gleda najbolje je ilustrovao otac Rafailo Boljević kroz jedan postupak upokojenog Vladike Nikolaja.
Na svečanosti povodom Dana nezavisnosti Grčke u Beloj kući američki predsednik primio je nesvakidašnji dar i hvalospeve bez presedana. Grčka pravoslavna zajednica slavila je svoj veliki dan, dok je Tramp iskoristio priliku da istakne snagu grčkog naroda i njegov značaj u Americi.
Spoj duhovnosti i kulinarstva dolazi iz srca pravoslavne tradicije, sa Svete gore, gde se pravi hleb koji donosi prirodnu slatkoću, bogatstvo ukusa i nežnu teksturu, a savršen je za post i sve koji uživaju u zdravim, domaćim specijalitetima.
"Jer si bio krepost ubogome, krepost siromahu u nevolji njegovoj, utočište od poplave, zaklon od žege, jer je gnev nasilnički kao poplava koja obaljuje zid".
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, svetac tumači reči apostola Petra o tajni krštenja, objašnjavajući kako ono nije samo čin, već početak novog života u Gospodu, gde greh više ne vlada nad čovekom.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne bi trebalo mališanima čitati akatiste, tim više, prisiljavati ih, nego pročitajte dve – tri kratke molitve iz molitvoslova pred sveto pričešće, i isto toliko blagodarnih molitava posle svetog pričešća posle dolaska kući iz crkve, objasnio je otac Mihail.
U kanonima nigde ne piše da su post i ispovest preduslov pričešća. Nigde! Ja vam garantujem. Ja sam preveo, protumačio, ali to ne znači da ne treba post i ispovedati se.
Na svečanosti povodom Dana nezavisnosti Grčke u Beloj kući američki predsednik primio je nesvakidašnji dar i hvalospeve bez presedana. Grčka pravoslavna zajednica slavila je svoj veliki dan, dok je Tramp iskoristio priliku da istakne snagu grčkog naroda i njegov značaj u Americi.
"Jer si bio krepost ubogome, krepost siromahu u nevolji njegovoj, utočište od poplave, zaklon od žege, jer je gnev nasilnički kao poplava koja obaljuje zid".
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, svetac tumači reči apostola Petra o tajni krštenja, objašnjavajući kako ono nije samo čin, već početak novog života u Gospodu, gde greh više ne vlada nad čovekom.
Nakon četiri godine pravnih bitki, manastir Odhigitrija je uspešno iselio stočare koji su odbijali napustiti zemljište, dok je otac Parfenios razjasnio optužbe na račun manastira.
Sveta Ksenija Petrogradska je, kroz svoj podvig jurodivosti i čudotvorstva, tajno doprinosila izgradnji crkve Smolenske majke Božije, noseći cigle noću, što su radnici otkrili tek kada su je zatekli pri tom činu, a njen dar prozorljivosti i čuda i dalje pomažu ljudima u nevolji.
Emotivni stihovi autorke Dragane D. Mirković u izvođenju mlade Jane Koprivice promoviše humanitarnu inicijativu "Dom za mame", donoseći poruku nade i vere za sve žene u teškim životnim okolnostima.
Portal Religija.rs posetio je Kućance, rodno mesto patrijarha Pavla, gde nas je dočekao protojerej Dragan Gaćeša i ispričao neispričane priče o blaženopočivšem poglavaru Srpske pravoslavne crkve, koga ovde već proslavljaju kao sveca.
Otac Evgenije navodi primere nesuglasica, rana iz prošlosti i nerazumevanja bližnjih s kojima se susretao tokom svoje službe. Otkriva kako je, na samrtnom času svoje majke, sin učinio ono najvažnije – omogućio joj da ode s ovog sveta u miru, pomirena s Bogom i sobom.