Gresi koji su se ponavljali, mogu se samo navesti, a mogu se opisati i situacije koje su dovele do greha, priča sveštenik.
Ispovest u pravoslavlju je sakrament u kojem vernik, pred sveštenikom, priznaje svoje grehe i traži Božje oproštenje. To je način duhovnog čišćenja i pomirenja s Bogom. U tom procesu, sveštenik, kao Božiji poslanik, pomaže verniku da se oslobodi greha, moli se za njegovu dušu i daje mu savete za duhovni napredak.
Ispovest je veoma značajna jer omogućava verniku da se pomiri s Bogom, dobije snagu za dalji duhovni život i postigne unutrašnji mir. Smatra se da je to ključni trenutak u duhovnom životu, koji obnavlja odnos s Bogom i pomaže u borbi protiv greha.
Trebalo bi naglasiti da nikad nije kasno za ispovest. Bez obzira na to koliko neko odlagao, uvek je moguće započeti put pokajanja i duhovne obnove. Pravoslavna crkva uvek pruža priliku za pomirenje i oproštaj, jer Božija milost nije ograničena vremenom.
Ipak, mnogi novopečeni vernici nekad su veoma zbunjeni i pitaju se po kom redu bi trebalo ispovediti grehe na ispovest – po zapovestima, ili po redosledu grehova koje smo učinili. Takođe, svi su i u nedoumici koliko opširno treba pričati o počinjenim grehova.
- Prva ispovest je veoma značajan događaj. Ako ste svesni toga da ne treba odugovlačiti sa ispovešću, tada treba jednostavno otići u crkvu na ispoved i poslušati savet koji će vam dati sveštenik. Može se i ranije napisati ispoved, od sedmogodišnjeg uzrasta se može početi - objašnjava on i dalje nastavlja:
- Gresi koji su se ponavljali, mogu se samo navesti, a mogu se opisati i situacije koje su dovele do greha. Ponekad čovek oseća da je, usled nekakvih okolnosti, njegova duša bila tako jako ranjena grehom, da su na srcu ostale rane u koje, kad se dirne, izazovu oštar bol.
Tada je, kaže, zaista potrebna hrabrost da bi otkrili pred sveštenikom sve ono o čemu je bolno govoriti, nekad ljudi osećaju i stid.
Wikipedia
Protojerej Aleksandar Iljašenko
- Ali ako se ne otkrije, skriveni greh će tada nastaviti da uništava dušu i srce iznutra. Dešava se da se nekih grehova ne možemo setiti, a neki postupci ili misli i ne izgledaju grešno, ali redovne ispovesti i usrdna molitva mogu pomoći da izađu iz tame zaborava. Na ispovest, posebno na prvu, treba doći onda kada sveštenik ima dovoljno vremena da razgovara sa vama, recimo na večernjoj službi. Primivši vašu ispovest sveštenik će odlučiti, da li ste spremni da se pričestite, ili je potrebno da postite još neko određeno vreme, da se molite, da idete u Crkvu - kaže otac Aleksandar i naglašava da je dobro pre ispovesti, pogotovu prve, porazgovarati sa sveštenikom.
- Što se tiče suza na ispovedi, one su prirodne za one koji se kaju.
Ispovest, kako kaže sveštenik, nije nešto što treba odlagati zbog toga što se greh možda iznova ponovlja, jer u tom procesu duhovne borbe Božija blagodat je ključna.
Osećaj bezgrešnosti smatra se produktom gordosti, što je veliki Božji greh, a kako Crkva na to gleda najbolje je ilustrovao otac Rafailo Boljević kroz jedan postupak upokojenog Vladike Nikolaja.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Ne bi trebalo mališanima čitati akatiste, tim više, prisiljavati ih, nego pročitajte dve – tri kratke molitve iz molitvoslova pred sveto pričešće, i isto toliko blagodarnih molitava posle svetog pričešća posle dolaska kući iz crkve, objasnio je otac Mihail.
U kanonima nigde ne piše da su post i ispovest preduslov pričešća. Nigde! Ja vam garantujem. Ja sam preveo, protumačio, ali to ne znači da ne treba post i ispovedati se.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.