Gresi koji su se ponavljali, mogu se samo navesti, a mogu se opisati i situacije koje su dovele do greha, priča sveštenik.
Ispovest u pravoslavlju je sakrament u kojem vernik, pred sveštenikom, priznaje svoje grehe i traži Božje oproštenje. To je način duhovnog čišćenja i pomirenja s Bogom. U tom procesu, sveštenik, kao Božiji poslanik, pomaže verniku da se oslobodi greha, moli se za njegovu dušu i daje mu savete za duhovni napredak.
Ispovest je veoma značajna jer omogućava verniku da se pomiri s Bogom, dobije snagu za dalji duhovni život i postigne unutrašnji mir. Smatra se da je to ključni trenutak u duhovnom životu, koji obnavlja odnos s Bogom i pomaže u borbi protiv greha.
Trebalo bi naglasiti da nikad nije kasno za ispovest. Bez obzira na to koliko neko odlagao, uvek je moguće započeti put pokajanja i duhovne obnove. Pravoslavna crkva uvek pruža priliku za pomirenje i oproštaj, jer Božija milost nije ograničena vremenom.
Ipak, mnogi novopečeni vernici nekad su veoma zbunjeni i pitaju se po kom redu bi trebalo ispovediti grehe na ispovest – po zapovestima, ili po redosledu grehova koje smo učinili. Takođe, svi su i u nedoumici koliko opširno treba pričati o počinjenim grehova.
- Prva ispovest je veoma značajan događaj. Ako ste svesni toga da ne treba odugovlačiti sa ispovešću, tada treba jednostavno otići u crkvu na ispoved i poslušati savet koji će vam dati sveštenik. Može se i ranije napisati ispoved, od sedmogodišnjeg uzrasta se može početi - objašnjava on i dalje nastavlja:
- Gresi koji su se ponavljali, mogu se samo navesti, a mogu se opisati i situacije koje su dovele do greha. Ponekad čovek oseća da je, usled nekakvih okolnosti, njegova duša bila tako jako ranjena grehom, da su na srcu ostale rane u koje, kad se dirne, izazovu oštar bol.
Tada je, kaže, zaista potrebna hrabrost da bi otkrili pred sveštenikom sve ono o čemu je bolno govoriti, nekad ljudi osećaju i stid.
Wikipedia
Protojerej Aleksandar Iljašenko
- Ali ako se ne otkrije, skriveni greh će tada nastaviti da uništava dušu i srce iznutra. Dešava se da se nekih grehova ne možemo setiti, a neki postupci ili misli i ne izgledaju grešno, ali redovne ispovesti i usrdna molitva mogu pomoći da izađu iz tame zaborava. Na ispovest, posebno na prvu, treba doći onda kada sveštenik ima dovoljno vremena da razgovara sa vama, recimo na večernjoj službi. Primivši vašu ispovest sveštenik će odlučiti, da li ste spremni da se pričestite, ili je potrebno da postite još neko određeno vreme, da se molite, da idete u Crkvu - kaže otac Aleksandar i naglašava da je dobro pre ispovesti, pogotovu prve, porazgovarati sa sveštenikom.
- Što se tiče suza na ispovedi, one su prirodne za one koji se kaju.
Ispovest, kako kaže sveštenik, nije nešto što treba odlagati zbog toga što se greh možda iznova ponovlja, jer u tom procesu duhovne borbe Božija blagodat je ključna.
Osećaj bezgrešnosti smatra se produktom gordosti, što je veliki Božji greh, a kako Crkva na to gleda najbolje je ilustrovao otac Rafailo Boljević kroz jedan postupak upokojenog Vladike Nikolaja.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Sveštenik crkve nikada ne prezire one koji se iskreno kaju. On se raduje iskrenoj ispovesti pokajnika, kao što se lekar raduje ozdravljenju bolesnika, objašnjava sveštenik.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.