SUTRA JE CRVENO SLOVO I JEDAN OD PET NAJVEĆIH SRPSKIH PRAZNIKA! Slavimo Svetog Dimitrija - MITROVDAN!
Mitrovdan je izuzetno poštovana krsna slava u mnogim domovima.
Svi su bili hrišćani iz Persije, koji su postradali u vreme cara Sapora (Savorija), 355. godine.
SPC sutra slavi Svete mučenike Akindina, Pigasija, Anempodista, Aftonija, Elpidifora i druge s njima.
Svi su bili hrišćani iz Persije, koji su postradali u vreme cara Sapora (Savorija), 355. godine.
Prva trojica su bili sluge na dvoru istoga cara, "no tajno služahu Hristu Gospodu svome".
Kada su optuženi i izvedeni na sud pred cara, on ih je upitao "od kuda su".
Na to su mu odgovorili:
"Otečestvo naše i život naš jeste Presveta Trojica, jedinosuštna i nerazdelna, Otac i Sin i Duh Sveti, jedan Bog".
Kad ih je car stavio na velike muke, sve su junački podneli sa psalmopjenijem i molitvom na ustima. Za vreme mučenja i tamnovanja javljali im se angeli Božji više puta, a jednom i sam Gospod Hristos kao čovek "sa licem svetlim kao sunce".
Kada je jedan od mučitelja, Aftonije, video čudo, "kako olovo kipeće ne naškodi mučenicima", i sam je poverovao u Hrista i uzviknuo: "Veliki je Bog hrišćanski!" Posle toga odmah je posečen.
"I mnogi drugi videše i verovaše. Tada car naredi, te zašiše u kožane mehove Akindina, Pigasija i Anempodista, i vrgoše ih u more. No javi se iz onoga sveta Sveti Aftonije sa tri svetla angela, izvede svete mučenike na suho i oslobodi ih".
Elpidifor je bio carev velmož. Kada izjavi da je hrišćanin i izobliči cara za ubijanje nevinih hrišćana, car ga osudi na smrt. Posle toga je Elpidifor posečen zajedno sa još 7.000 drugih hrišćana.
Tada su Sveti Akindin, Pigasije i Anempodist bačeni u peć sa 28 vojnika i sa majkom carevom, pošto i ovi verovaše u Hrista.
Mitrovdan je izuzetno poštovana krsna slava u mnogim domovima.
On je bio učenik Svetog Dimitrija.
Osim 12 velikih apostola, Bog je izabrao još 70 drugih koji će širiti hrišćanstvo.
Bog im je dao zapovest koja glasi: "Zabadava ste dobili, zabadava i dajte".
Budi deo Religija.rs zajednice.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Sveti Karp bio je episkop tijatirski, a Sveti Papil đakon.
U ime Gospodnje izgonio je demone, lečio bolesti i pozivao ljude da napuste idolopoklonstvo i prihvate hrišćansku veru.
Iako je zbog svoje vere bila izložena mučenju i brojnim stradanjima, ostala je nepokolebljiva do poslednjeg trenutka života.
Nakon dugogodišnjeg propovedanja Jevanđelja i služenja Crkvi, Sveti Jerotej je krajem prvog veka postradao mučeničkom smrću za Hrista.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.