Veliki duhovnik 20. veka podseća da prava hrabrost i uspeh ne dolaze iz pohvala, već iz Božije milosti i sposobnosti da dete nauči da traži pomoć Boga u svakom koraku svog života.
Roditeljstvo često podseća na stakleno ogledalo: svaka reč i gest oblikuju pogled deteta na sebe i svet. Sveti Porfirije Kavsokalivit podseća da prava snaga ne dolazi iz ljudskih pohvala, već iz molitve i Božije milosti. Njegove reči ne nude brza rešenja, već pokazuju put kako duhovno vođstvo oblikuje karakter i dušu deteta.
- Detetu ne treba reći: ‘Uspećeš, sposoban si, mlad, hrabar, savršen!’ Znači, niste dobri za dete. Ali možeš mu reći da se moli Bogu. Reci mu: – Dete moje, Gospod ti je dao darove koje imaš. Moli se Bogu da ti da snage da ih razviješ i uspeš. Neka te Bog obaspe svojom milošću. Ovo je savršen metod. Morate naučiti decu da traže Božiju pomoć u svemu - govorio je Sveti Porfirije.
Temelj unutrašnje snage deteta
Sveti Porfirije nas podseća da roditeljska uloga nije u naglašavanju uspeha ili hrabrosti, već u tome da dete nauči da oslanja svoj život na Boga. Molitva postaje most između darova koje je primilo i njihove istinske vrednosti u životu.
Duhovno putovanje kroz roditeljstvo
U pravoslavnom vaspitanju, snaga deteta se ne meri ocenama, pohvalama ili spoljnim priznanjem. Ona se ogleda u sposobnosti da traži Božiju pomoć, da raste u veri i kroz milost Božiju razvija svoj karakter. Sveti Porfirije nas uči da je roditeljstvo, pre svega, duhovno putovanje zajedno sa detetom, gde roditelj vodi primerom, a ne rečima.
Pouka Svetog Porfirija vraća roditelje na suštinu: istinsku snagu i uspeh ne donose pohvale, već vera, molitva i oslonac na Božiju milost. Roditeljstvo se tako pretvara u proces učenja deteta da gradi svoj karakter kroz duhovnu disciplinu i traži Božiju pomoć u svakom koraku života.
Čitanje Jevanđelja za 23. petak po Duhovima
Victor Ciobanu/Shutterstock
Jevanđelje
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 266 (2,14-19)
14. Jer vi, braćo, postadoste slični Crkvama Božijim koje su u Judeji u Hristu Isusu, zato što i vi propatiste od svojih sunarodnika isto što i oni od Judejaca, 15. koji ubiše i Gospoda Isusa i svoje proroke, i nas progoniše, i Bogu ne ugađaju, i protivni su svima ljudima, 16. sprečavajući nas da govorimo neznabošcima da bi se spasli; i kroz to za svagda da navrše meru grehova svojih, ali ih na kraju sustiže gnev.
17. A mi, braćo, odvojivši se od vas za neko vreme, licem a ne srcem, još više s velikom željom nastojasmo da vidimo lice vaše. 18. Zato htedosmo doći k vama, bar ja Pavle nekoliko puta, i spreči nas satana. 19. Jer ko je naša nada ili radost ili venac hvale? Zar niste to i vi pred Gospodom našim Isusom Hristom o njegovu dolasku?
Jevanđelje po Luki, začalo 58. (11,23-26)
23. Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji ne sabira sa mnom, rasipa.” 24. Kad nečisti duh izađe iz čoveka, prolazi kroz bezvodna mesta tražeći pokoja, i ne nalazeći govori: „Vratiću se u dom svoj otkuda sam izišao.” 25. I došavši nađe pometen i ukrašen. 26. Tada otide i uzme sedam drugih duhova gorih od sebe, i ušavši obitavaju onde; i potonje stanje biva čoveku onome gore od prvoga.”
Svetitelj i pisac iz 19. veka uči nas da bol koji nanosimo drugima ne ostaje samo kod njih, već se vraća u našu dušu – i da samo pažljivo življenje donosi istinski mir.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka podseća da vera nije samo spoljašnji čin, već štit koji čuva srce od nevidljivih iskušenja i zla koje ponekad nosimo nesvesno, čak i sami prema sebi.
Kroz primer iz Starog zaveta, jedan od najvećih svetitelja pokazuje kako vera i strpljenje oblikuju unutrašnju svetlost koju ništa na svetu ne može ugasiti.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja upozorava roditelje da se prve godine ne mogu vratiti i objašnjava zašto ono što dete tada čuje i vidi često postaje temelj njegovih budućih izbora, navika i odnosa prema dobru.
Umesto odgovora, ljutnje i potrebe da dokažemo ko je u pravu, veliki ruski duhovnik upućuje na molitvu za onoga koji nas je povredio, otkrivajući put kojim se čuva mir srca i umnožava hrišćanska ljubav.
U vremenu u kojem se sve češće gubi osećaj za meru, pouka ruskog svetitelja nas podseća da izbor društva nije nevažna odluka, već duhovna prekretnica koja može čoveka voditi ka uzdizanju ili ka postepenom unutrašnjem padu.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.