Veliki duhovnik 20. veka podseća da prava hrabrost i uspeh ne dolaze iz pohvala, već iz Božije milosti i sposobnosti da dete nauči da traži pomoć Boga u svakom koraku svog života.
Roditeljstvo često podseća na stakleno ogledalo: svaka reč i gest oblikuju pogled deteta na sebe i svet. Sveti Porfirije Kavsokalivit podseća da prava snaga ne dolazi iz ljudskih pohvala, već iz molitve i Božije milosti. Njegove reči ne nude brza rešenja, već pokazuju put kako duhovno vođstvo oblikuje karakter i dušu deteta.
- Detetu ne treba reći: ‘Uspećeš, sposoban si, mlad, hrabar, savršen!’ Znači, niste dobri za dete. Ali možeš mu reći da se moli Bogu. Reci mu: – Dete moje, Gospod ti je dao darove koje imaš. Moli se Bogu da ti da snage da ih razviješ i uspeš. Neka te Bog obaspe svojom milošću. Ovo je savršen metod. Morate naučiti decu da traže Božiju pomoć u svemu - govorio je Sveti Porfirije.
Temelj unutrašnje snage deteta
Sveti Porfirije nas podseća da roditeljska uloga nije u naglašavanju uspeha ili hrabrosti, već u tome da dete nauči da oslanja svoj život na Boga. Molitva postaje most između darova koje je primilo i njihove istinske vrednosti u životu.
Duhovno putovanje kroz roditeljstvo
U pravoslavnom vaspitanju, snaga deteta se ne meri ocenama, pohvalama ili spoljnim priznanjem. Ona se ogleda u sposobnosti da traži Božiju pomoć, da raste u veri i kroz milost Božiju razvija svoj karakter. Sveti Porfirije nas uči da je roditeljstvo, pre svega, duhovno putovanje zajedno sa detetom, gde roditelj vodi primerom, a ne rečima.
Pouka Svetog Porfirija vraća roditelje na suštinu: istinsku snagu i uspeh ne donose pohvale, već vera, molitva i oslonac na Božiju milost. Roditeljstvo se tako pretvara u proces učenja deteta da gradi svoj karakter kroz duhovnu disciplinu i traži Božiju pomoć u svakom koraku života.
Čitanje Jevanđelja za 23. petak po Duhovima
Victor Ciobanu/Shutterstock
Jevanđelje
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 266 (2,14-19)
14. Jer vi, braćo, postadoste slični Crkvama Božijim koje su u Judeji u Hristu Isusu, zato što i vi propatiste od svojih sunarodnika isto što i oni od Judejaca, 15. koji ubiše i Gospoda Isusa i svoje proroke, i nas progoniše, i Bogu ne ugađaju, i protivni su svima ljudima, 16. sprečavajući nas da govorimo neznabošcima da bi se spasli; i kroz to za svagda da navrše meru grehova svojih, ali ih na kraju sustiže gnev.
17. A mi, braćo, odvojivši se od vas za neko vreme, licem a ne srcem, još više s velikom željom nastojasmo da vidimo lice vaše. 18. Zato htedosmo doći k vama, bar ja Pavle nekoliko puta, i spreči nas satana. 19. Jer ko je naša nada ili radost ili venac hvale? Zar niste to i vi pred Gospodom našim Isusom Hristom o njegovu dolasku?
Jevanđelje po Luki, začalo 58. (11,23-26)
23. Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji ne sabira sa mnom, rasipa.” 24. Kad nečisti duh izađe iz čoveka, prolazi kroz bezvodna mesta tražeći pokoja, i ne nalazeći govori: „Vratiću se u dom svoj otkuda sam izišao.” 25. I došavši nađe pometen i ukrašen. 26. Tada otide i uzme sedam drugih duhova gorih od sebe, i ušavši obitavaju onde; i potonje stanje biva čoveku onome gore od prvoga.”
Svetitelj i pisac iz 19. veka uči nas da bol koji nanosimo drugima ne ostaje samo kod njih, već se vraća u našu dušu – i da samo pažljivo življenje donosi istinski mir.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka podseća da vera nije samo spoljašnji čin, već štit koji čuva srce od nevidljivih iskušenja i zla koje ponekad nosimo nesvesno, čak i sami prema sebi.
Kroz primer iz Starog zaveta, jedan od najvećih svetitelja pokazuje kako vera i strpljenje oblikuju unutrašnju svetlost koju ništa na svetu ne može ugasiti.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve zahvalio je Australiji što je mnogim Srbima pružila novi dom, a domaćini su istakli doprinos srpske zajednice i značaj njegovih poruka mira, dijaloga i međusobnog razumevanja.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.