Svetost nije privilegija nekoliko izuzetaka – ona je poziv koji dopire do svakog hrišćanina. Vladika Nikolaj Velimirović u besedi za 23. petak po Duhovima podseća da Sveti apostol Pavle sve krštene u Efesu naziva svetima, ne birajući ni jednog, ne isključujući nijednog.
U gradu prepunom nemira i iskušenja, obični ljudi – roditelji, trgovci, radnici – pozvani su da žive čist i predan život. Svetost nije retkost, već temelj života u veri i put ka spasenju.
Beseda o pozivu svih hrišćana da budu sveti
Svetima koji su u Efesu. (Ef. 1, 1)
Svetima naziva apostol hrišćane u Efesu. Ne naziva on svetim jednog ili dvojicu od njih ili jedan deo njih, nego sve. Nije li to divno čudo Božje, da ljudi, ne u pustinji, nego u gradu, i to u jednom idolskom i pokvarenom gradu, budu sveti? I da budu sveti ljudi ženjeni, koji decu rađaju, koji trguju i posluju! Takvi su vaistinu bili prvi hrišćani. Njihova predanost, vernost i revnost u veri, kao i svetost i čistota života, potpuno je opravdala nazvanje svetima.
Ako su u poslednja vremena sveti postali izuzetak, u ona prva vremena nesveti bili su izuzetak. Sveti su bili pravilo. Uostalom, ne treba se čuditi što apostol naziva sve krštene duše u Efesu svetim još i zbog toga što on ima jedan još uzvišeniji naziv za sve hrišćane – na ime sinovi, sinovi Božji (Gal. 4, 6). Pravo da se tako nazivamo dao nam je i sam Hristos Gospod, kada nas je naučio da oslovljavamo Boga: Oče naš!
O braćo moja, ne govorimo li mi Bogu svaki dan: svjati Bože? Ne nazivamo li angele svetim? Ne nazivamo li Majku Božju svetom? I proroke, i apostole, i mučenike, i pravednike? Ne nazivamo li nebo svetim, i carstvo nebesko svetim? Ko se, dakle, može useliti u carstvo sveto osim svetih? Ako imamo nadu na spasenje, imamo nadu i na svetost.
O Bože Sveti, koji u svetinji živiš i među svetima počivaš, i svete k Sebi prizivaš i miluješ, pomozi i nama da se osvetimo – u rečima, u mislima i u delima. Na slavu Tvoju i na spasenje naše. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog I Žičkog za 19. Sredu po duhovima otkriva kako volja usklađena sa Božijom voljom oblikuje život ispunjen dobrotom, pravdom i unutrašnjim mirom, čak i usred svakodnevne žurbe i iskušenja.
U besedi za 19. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas kroz Carstvo nebesko, susrete sa svetiteljima i mir u duši – otkrivajući kako običan čovek može dodirnuti darove koje svet ne može dati.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za 20. četvrtak po Duhovima govori o unutrašnjoj borbi, demonima koji opsedaju pravednike i neuništivoj moći krsta koja pobedonosno sija kroz tamu.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 22. Ponedeljak po Duhovima govori o snazi koja nadilazi vreme i prostor, i o jeziku koji prenosi ljubav, radost i unutrašnju svetlost.
U besedi za 22. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da lepota Crkve i verne duše ne dolazi spolja, već iz mesta gde Hristos prebiva — iz unutrašnje svetlosti koja ne prolazi i koja dušu čini carevim detetom.
U besedi za 22. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako doći do unutrašnjeg mira i osloboditi se briga.