KAKO ZAHVALITI SVETITELJU KAD MOLITVA BUDE USLIŠENA! Otac Srba o onome što veliki broj vernika zaboravi da uradi!
Naš odnos sa svetiteljima je isti kao i sa našim prijateljima, objasnio je otac Srba.
Naš odnos sa svetiteljima je isti kao i sa našim prijateljima, objasnio je otac Srba.
Pozivajući se na svedočanstvo apostola Petra, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 9. sedmice po Duhovima otkriva zašto se duhovna briga svetih ne završava zemaljskim životom.
U besedi za subotu 6. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da molitva, trpljenje ili milosrđe sami po sebi nisu dovoljni, već da svetost nastaje kada se sve vrline sjedine u ljubavi prema Bogu.
Od narodnih predanja o zaštiti doma i zdravlju do pogrešnog razumevanja uloge ikona, Crkva objašnjava gde se završava iskreno poštovanje svetitelja, a gde počinju verovanja koja nisu deo pravoslavnog učenja.
Razumevanje ovih simbola pomaže vernicima da bolje upoznaju život i podvig svetitelja.
Da li su svetitelji posrednici, zašto se njihove mošti ugrađuju u antimins i kako vera drugih može da pomogne čoveku kada izgubi snagu i nadu.
Svetogorski duhovnik objasnio je da, kada se reči pretvore u teret, treba posegnuti za jednostavnost koja razbija strah i vraća mir u molitvu.
U besedi za utorak sedmice mitara i fariseja otkriva se skriveno Carstvo Božje, gde prolazna moć ovih zemaljskih vladara ne znači ništa, a pravednici uživaju večnu slavu.
U trenucima kada pritisnu muke, ljudi se prirodno okreću veri, ali se neretko javi dilema – da li se obratiti određenom svecu ili je dovoljna molitva upućena Bogu.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 32. ponedeljak po Duhovima objašnjava zašto prava vlast pripada onima koji slede Hrista i kako svetitelji nalaze istinsku nagradu izvan zemaljskih sila.
Bogohulne misli se javljaju iznenada, protiv čovekove volje, i donose ružne, neprimerene predstave o onome što je verniku najsvetije.
U besedi za 23. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako svaki čovek, roditelj, trgovac ili radnik može postati svet u svakodnevici i živeti prema pozivu vere.
Priče o svetiteljima Zini, Mini, Ini, Pini i Rimi otkrivaju kako tradicija pravoslavne crkve spaja istoriju apostola i mučenika sa savremenim imenima.
Od apostola i proroka, preko mučenika i monaha, do careva i tihih pravednika – pravoslavna tradicija prepoznaje devet duhovnih likova svetosti.
Dok se govori o miru u Ukrajini, u Kijevsko-pečerskoj lavri traje neviđeno svetogrđe – mošti svetitelja podvrgavaju se medicinskim analizama, monasi se proteruju, a vrata pećina silom se otvaraju.
Priča o čudesnom prisustvu svetitelja koji je pomogao u najtežim trenucima ostavlja snažan utisak na svakog vernika.
Ovo pitanje otvara dublje razumevanje netruležnosti, svetosti i čudesnih dela svetitelja koja nas podsećaju na neprolaznost duha i ljubavi prema Bogu. Protojerej Vladimir Pučkov objašnjava da netruležnost nije jedini znak svetosti i ističe kako vera i život po Jevanđelju ostavljaju duhovno nasleđe bez obzira na stanje tela.
Posle liturgije, poglavar Srpske pravoslavne crkve dodelio je visoka crkvena priznanja, a zatim nadahnutim rečima osnažio vernike da slede svetiteljski put hrabrosti, naglašavajući da je ljubav prema Hristu temelj ljudskog života.
Pećine u kojima su monasi živeli i molili se, kao i podzemne crkve i katakombe, predstavljaju neke od tajni Svete gore koje istražuju posetioci.
Mudrosti duboko ukorenjene u srpskoj kulturi nisu samo reči – one su živi svedoci duhovne tradicije koja nas povezuje sa svetiteljima i svakodnevnim životom.
I posle upokojenja ovog ugodnika Božjeg, njegove mudre pouke nastavljaju da žive kao putokaz brojnim vernicima. U razgovoru s ženom koja mu se obratila za savet, svetogorski starac rečima ispunjenim blagodatnom mudrošću, osvetlio je suštinu ispravnog odnosa prema svecima.
Iguman Manastira Podmaine i jedan od omiljenih besednika, objašnjava da prekomerno uzdizanje svetitelja može dovesti do suprotnog efekta, stvarajući situaciju u kojoj ih stavljamo iznad poštovanja samog Boga, što je protivno učenju pravoslavne crkve.
Vojvoda rimske vojske Leontije u prvom veku postao je simbol postojane vere u Hrista, a njegovo mučeništvo, čuda i neprestana molitva zajedno sa obraćenim vojnicima Ipatijem i Teodulom, predstavlja nadahnuće kroz vekove.
Vera, snaga, i predanost ovog Božjeg ugodnika, koji je preminuo šest dana pred svoj 24. rođendan, postale su svetionik za mnoge generacije, dok njegova hrabrost vekovima podstiče vernike da slede svoje srce i služe onima kojima je potrebna pomoć.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Obeležavanje Zadušnica trebalo bi da počne odlaskom u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i pominju imena preminulih.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Vest o njegovom upokojenju objavila je Parohija Svete Trojice u Roterdamu.
Svako žrtvoprinošenje je pagansko i nema uporišta u Svetoj nam Crkvi, istakao je otac Milan.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Obeležavanje Zadušnica trebalo bi da počne odlaskom u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i pominju imena preminulih.