CEO SPISAK! KOJIM SVETITELJIMA SE TREBA MOLITI U BOLESTIMA I DRUGIM NEVOLJAMA!
U trenucima kada pritisnu muke, ljudi se prirodno okreću veri, ali se neretko javi dilema – da li se obratiti određenom svecu ili je dovoljna molitva upućena Bogu.
Naš odnos sa svetiteljima je isti kao i sa našim prijateljima, objasnio je otac Srba.
Mnogi vernici, kada se nađu u nevolji, sa verom i nadom obraćaju se svetiteljima, moleći ih da svojim molitvama pred Gospodom izmole pomoć, utehu ili isceljenje.
Kada molitve budu uslišene i čovek oseti da je dobio ono za šta se iskreno molio, često se javlja pitanje na koji način treba izraziti zahvalnost.
To pitanje postavila je i jedna vernica Dragica na sajtu "Svetosavlje", želeći da sazna kako pravoslavni hrišćanin treba da se zahvali svetitelju koji je svojim zastupništvom pomogao da molitva bude uslišena.

Otac Srba joj je na ovo dao jednostavan odgovor ističući da zahvalnost treba da bude prirodan nastavak molitve kojom se vernik prethodno obraćao za pomoć.
- Zahvaliti se isto tako kao što smo se i molili, molitvom. Naš odnos sa svetiteljima je isti kao i sa našim prijateljima: kada imamo prijatelja koji nam pomaže, trudimo se da ga ne razočaramo, da ga poslušamo i da mu se javljamo (u molitvi) što češće. Da mu budemo bliski i da mu uzvratimo ljubavlju koju je on pokazao prema nama - poručio je otac Srba Miletić.

Trebalo bi naglasiti da u pravoslavnoj tradiciji zahvalnost nije samo trenutni osećaj radosti zbog primljenog dara, već nastavak živog odnosa sa Bogom i njegovim ugodnicima.
Svetitelji nisu daleke istorijske ličnosti kojima se vernici obraćaju samo u teškim trenucima, već duhovni prijatelji i molitveni zastupnici koji svojim životom svedoče Hrista i svojim molitvama pomažu onima koji im se sa verom obraćaju.
Zahvalnost se zato ne izražava samo rečima, već i istrajnošću u molitvi, trudom da se živi po Jevanđelju, učestvovanjem u bogoslužbenom životu Crkve i negovanjem bliskosti sa svetiteljem kome se vernik obraća.
Kao što se prijateljstvo među ljudima gradi poverenjem, ljubavlju i pažnjom, tako i odnos sa svetiteljima podrazumeva stalnu molitvenu vezu, a ne samo obraćanje u trenucima nevolje.
U trenucima kada pritisnu muke, ljudi se prirodno okreću veri, ali se neretko javi dilema – da li se obratiti određenom svecu ili je dovoljna molitva upućena Bogu.
U pravoslavnom učenju, zahvalnost nije samo vrlina, već način postojanja.
Razumevanje ovih simbola pomaže vernicima da bolje upoznaju život i podvig svetitelja.
Često se ljudi zaklinju u najbliže i u Boga zbog sitnica, ali pravoslavno učenje poziva na oprez: Hristos je rekao da čovekova reč treba da bude "da" ili "ne", dok Crkva zakletvu prihvata samo u posebnim okolnostima.
U besedi za četvrtak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto bi upravo spremnost za taj susret trebalo da usmeri naše misli, savest i život dok još imamo priliku za promenu.
Otac Andrej podseća da duhovna trezvenost počinje tek kada čovek prestane da ulepšava sliku o sebi i svoje slabosti poveri Božjoj pomoći.
Posle decenija progona i zabrane vere, pravoslavni narod Đirokastre dočekao je patrijaršijskog egzarha Anastasa Janulatosa, a već sutradan u gradu je prvi put posle 25 godina služena arhijerejska liturgija.
Mnogi običaji imaju svoje mesto u tradiciji i mogu biti deo života verujućeg naroda, ali nisu svi običaji crkvene zapovesti.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Mnogi običaji imaju svoje mesto u tradiciji i mogu biti deo života verujućeg naroda, ali nisu svi običaji crkvene zapovesti.
Eparhija raško-prizrenska zahteva hitnu i nezavisnu istragu slučaja Nenada Raškovića, ali upozorava da njegov slučaj nije usamljen i da među Srbima na severu Kosova i Metohije raste osećaj straha, nepoverenja i nezaštićenosti.
Običaje treba poštovati, ali ne treba od njih praviti merilo ljubavi i vernosti prema upokojenom, istakao je otac Dejan.