KADA VAS STIGNU NEVOLJE, TUGE I BOLESTI, SAMO OVO URADITE! Savet mati Antonije zlata vredan!
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Molitva je jedan od temelja hrišćanskog života, a u pravoslavnoj tradiciji posebno mesto zauzima kratka i snažna molitva upućena Isusu Hristu - Isusova molitva.
Njene reči jednostavne su i lako pamtljive, ali njihovo ponavljanje nije samo izgovaranje naučenih reči, već način da se čovek u svakom trenutku obrati Bogu, zatraži njegovu pomoć i prizna sopstvenu grešnost.
Isusova molitva, poznata i kao molitva srca, glasi: "Gospode Isuse Hriste, Sine Božji, pomiluj me, grešnog.“ Njome se hrišćanin obraća Hristu, ispoveda veru u njega i moli za milost.
Ona donosi smirenje, čisti um od suvišnih misli i uvodi čoveka u stanje unutrašnje sabranosti i neprekidnog sećanja na Boga.
U pravoslavnom predanju ova molitva vekovima zauzima posebno mesto u duhovnom životu monaha, ali je namenjena svakom hrišćaninu koji želi da svoje misli i srce usmeri ka Bogu.
Njena posebnost je upravo u tome što može da se izgovara gotovo u svakom trenutku - tokom svakodnevnih obaveza, u tišini, pri hodu, pred spavanje ili kada čoveka obuzmu strah, nemir i iskušenja.
Cilj nije samo da se reči ponavljaju, već da čovek njima neprestano podseća sebe na Boga i na potrebu za njegovom pomoći.
Sveti Nektarije Eginski u svojim poukama posebno je naglašavao značaj ove molitve i savetovao hrišćane da joj se stalno vraćaju.
Govorio je da ona molitva nad molitvama, povezana sa samim životom duše, jer izražava duboku veru i svest o sopstvenoj grešnosti, ali i Božjoj milosti.
"Dete moje, nikad ne zaboravi da ponavljaš: Gospode Isuse Hriste, Sine Božji, pomiluj me, grešnog. To je život naše duše. Stalno ponavljaj te reči. Ako ih hrišćanin ne izgovara, on nije na pravom niti dobrom putu.“
BONUS VIDEO
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Pravoslavna duhovnost nas uči da je bližnji u nevolji zapravo živa ikona Božija - on je ispit naše vere koji se pojavljuje onda kada ga najmanje očekujemo.
Ako čovek ponižava druge, vređa ih, osuđuje i prema njima pokazuje prezir, ne može očekivati da će takav odnos ostati bez posledica po njegov duhovni život.
Služenje Bogu ne znači samo oblačenje svetih odeždi i nežno recitovanje refrena akatista, istakao je otac Andrej.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Ukupan fond stipendija iznosi 40.000.000,00 dinara.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Božija dobrota i oproštaj ne znače da čovek neće snositi posledice svojih postupaka.
U pravoslavnom hrišćanstvu molitva nije samo traženje pomoći i ostvarenja ličnih želja, već i nastojanje da se prepozna volja Božija.
Smirenje podrazumeva da čovek ne pristupa molitvi kao da mu Bog nešto duguje, već sa svešću da ne zna uvek šta je za njega najbolje.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.