OVU MISAO ODMAH OBACITE JER VODI U OČAJ! Starac Siluan kaže da je sam đavo šalje da vas načisto upropasti i odvoji od Boga!
Pravoslavna vera uči da je pokajanje put povratka Bogu i da čovek ne treba da veruje da je njegov greh veći od Božje milosti.
Sve veći broj ljudi muči anksioznost.
Sve veći broj ljudi žali na teskobu, konstantan osećaj unutrašnjeg nemira, pritiska u grudima i straha od onoga što donosi sutrašnji dan.
Ono što su naši stari nekada kratko zvali "težina na duši“, savremena nauka naziva anksioznošću, a svedoci smo da ovaj fenomen poprima razmere tihe pandemije modernog društva.
I dok psiholozi i psihijatri upozoravaju da je uzrok ovog stanja to što naš nervni sistem jednostavno nije dizajniran za količinu informacija i brzinu života kojoj smo danas izloženi, Crkva na to gleda iz drugog ugla.
Naime, u pravoslavnom učenju, takva stanja ne posmatraju se samo kao posledica spoljašnjih okolnosti, već se pažnja usmerava i na duhovnu borbu koja se odvija u čovekovoj duši.
U kontekstu pravoslavne teologije, anksioznost i teskoba su posledica demonskog uticaja, koji se prvenstveno ostvaruje kroz perfidne napade na čovekov um i srce.
Sveti oci i pravoslavni duhovnici ovo stanje ne posmatraju kao fenomen, već kao realnu duhovnu borbu u kojoj demoni koriste čovekove slabosti kako bi ga udaljili od unutrašnjeg mira i Boga. One to rade tako što čoveku podmeću uznemirujuće misli i navode ga da ih prihvati kao svoje.
Kada čovek upadne u njihovu zamku, javljaju se i paničan strah, hronična anksioznost i depresija.
O tome je govorio i starac Pajsije Svetogorac.
"Tamo gde su prisutni duševna teskoba i očajanje - tu je demonski uticaj. Ne uznemiravajte se dušom ni zbog čega. Duševna teskoba dolazi od đavola. Kada vidite duševnu teskobu, znajte da je tu svojim repom zamrsio tangalaška (podrugljiv naziv za demona p.a)".
BONUS VIDEO
Pravoslavna vera uči da je pokajanje put povratka Bogu i da čovek ne treba da veruje da je njegov greh veći od Božje milosti.
Hrišćanin je pozvan da se Bogu obraća i u radosti i u nevolji, verujući da nijedna teškoća nije izvan njegovog promisla.
Iako ;ovek zabrinutost često doživljava kao znak odgovornosti, ona može prerasti u stalnu unutrašnju napetost.
Preosetljivi ljudi mnogo stradaju, govorio je starac Tadej.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Obeležavanje Zadušnica trebalo bi da počne odlaskom u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i pominju imena preminulih.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Vest o njegovom upokojenju objavila je Parohija Svete Trojice u Roterdamu.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
Mnogi običaji imaju svoje mesto u tradiciji i mogu biti deo života verujućeg naroda, ali nisu svi običaji crkvene zapovesti.
Patrijarh Pavle posebno je naglašavao da čovek može podneti i najveća iskušenja kada zna njihov smisao.
Iako je Crkva zvanično ne naziva „isceliteljkom od depresije“, brojni vernici svedoče da su kroz molitvu Svetoj Kirijakiji pronašli mir, snagu i nadu.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
Crkva nas podseća da pomoć ne mora uvek da bude vidljiva i opipljiva.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Obeležavanje Zadušnica trebalo bi da počne odlaskom u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i pominju imena preminulih.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Vest o njegovom upokojenju objavila je Parohija Svete Trojice u Roterdamu.
Svako žrtvoprinošenje je pagansko i nema uporišta u Svetoj nam Crkvi, istakao je otac Milan.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.