KAD VAM JE SVE POTAMAN, A RAZDIRE VAS TUGA, RAZMISLITE DOBRO DA NIJE ZBOG OVOGA! Starac Tadej o grehu koji cepa dušu, a uporno ga potiskujete
U pravoslavlju se greh ne posmatra samo kao prekršaj Božjeg zakona, već i kao rana u odnosu.
Mnogi običaji imaju svoje mesto u tradiciji i mogu biti deo života verujućeg naroda, ali nisu svi običaji crkvene zapovesti.
Među vernicima se često mogu čuti pitanja šta se određenog dana sme raditi, a šta ne, naročito kada je reč o nedeljama i velikim crkvenim praznicima.
Da li sme da se pere veš, čisti kuća, radi u bašti, kuva, šije ili obavlja neki drugi kućni posao - pitanja su koja se iznova postavljaju, a odgovori se neretko traže u narodnim običajima i predanjima, umesto u samom učenju Crkve.
Tako se među ljudima prenose različita pravila koja počinju rečima "ne valja", pa se vremenom stiče utisak da gotovo svaki posao ima svoj dan kada ga nije dobro obavljati. Posebno su na meti nedelje i veliki praznici, kada se vernici neretko više bave pitanjem šta ne smeju da urade nego time kako će taj dan provesti u molitvi, na liturgiji, zahvalnosti Bogu i zajednici sa bližnjima.
Jedni smatraju da na praznik nikako ne treba prati veš, drugi izbegavaju čišćenje kuće, treći ne žele da rade u dvorištu ili bašti, dok se za pojedine poslove mogu čuti i sasvim različita tumačenja, zavisno od kraja, porodice i običaja u kojem je neko odrastao.
Upravo zbog toga pitanje šta se "valja", a šta "ne valja", često preraste u svojevrsnu brigu i strah da će čovek pogrešiti ako na praznik uradi nešto što se u njegovoj porodici ili sredini tradicionalno smatra nedopuštenim.
Crkva, međutim, praznik pre svega posmatra kao dan posvećen Bogu. Nedelja i veliki praznici nisu tu da bi čoveku nametnuli spisak zabranjenih kućnih poslova, već da bi ga podsetili na Boga, molitvu, bogosluženje i smisao praznika koji se slavi. Posao koji je neophodan i koji se ne može odložiti ne može se izjednačiti sa namernim zanemarivanjem praznika.
Važno je i razlikovati crkveno učenje od narodnih običaja. Mnogi običaji imaju svoje mesto u tradiciji i mogu biti deo života verujućeg naroda, ali nisu svi običaji crkvene zapovesti. Zbog toga se ne bi trebalo svako "ne valja" koje se čuje od starijih automatski predstavljati kao pravilo pravoslavne vere.
O tome je govorio i arhimandrit Vasilije Kostić, ukazujući upravo na preteranu zaokupljenost pitanjem šta se određenog dana sme, a šta ne sme činiti. On naglašava da se u takvim pitanjima često zaboravlja ono što bi trebalo da bude najvažnije – zahvalnost za sam život i svaki novi dan koji čovek dobija.
- Šta valja, šta ne valja, svi me to pitaju. Ja im uvek kažem, ja to ne znam, pitajte za to babe i dede. Nemam pojma stvarno. Ja samo znam da se ne valja biti tužan. Pogotovo ne na praznik. I ne samo na praznik. Svaki dan je dar, a samim tim i praznik, jer nijedan dan se ne podrazumeva, ničim ga nismo zaslužili. Njega nam je dao Bog, darovao nam ga je Bog... Taj dan, kakav god da je, nekad bude i "bed dej", nema veze, i on je dan i ne treba zbog toga biti tužan - istakao je otac Vasilije.
U pravoslavlju se greh ne posmatra samo kao prekršaj Božjeg zakona, već i kao rana u odnosu. Nastajali bez autora i plana, oblikovani kroz vekove straha, vere i svakodnevice, običaji su preživeli čak i onda kada su njihova prvobitna značenja nestala. Patrijarh Pavle posebno je naglašavao da čovek može podneti i najveća iskušenja kada zna njihov smisao. Paroh budvanski upozorava da, umesto na „kazne“ i zabrane, pažnju treba usmeriti na podvig svetiteljke koja je, uprkos stradanjima, nepokolebivo ispovedala Hrista i svojom verom mnoge privela hrišćanstvu.

KAD VAM JE SVE POTAMAN, A RAZDIRE VAS TUGA, RAZMISLITE DOBRO DA NIJE ZBOG OVOGA! Starac Tadej o grehu koji cepa dušu, a uporno ga potiskujete
ISTINA O SRPSKIM OBIČAJIMA: Evo zašto su opstali i kada im se odavno izgubio smisao
ŠTA SU MENTALNE BOLESTI I ZAŠTO NASTAJU? Patrijarh Pavle o uzroku ogromne muke sve većeg broja ljudi, ali i kako je prevazići
DA LI ZAISTA ONOME KO RADI NA SVETU PETKU TRNU RUKE? Sveštenik Slobodan Lukić otkriva šta je prava pozadina ovih verovanja
Iza zavese nalazilo se najsvetije mesto drevnog Izrailja, u koje niko osim prvosveštenika nije imao pristup, a njegovo značenje vekovima kasnije dobilo je još dublji smisao u hrišćanstvu.
U duhovnom smislu, preterana usmerenost na telesno zadovoljstvo zarobljava dušu i odvraća čoveka od Boga i viših, duhovnih ciljeva.
Običaje treba poštovati, ali ne treba od njih praviti merilo ljubavi i vernosti prema upokojenom, istakao je otac Dejan.
U besedi za sredu 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da će nestati zemlja i dela na njoj, ali ne i odgovornost čoveka pred Bogom.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
U Tornju kod Pakraca vernici i sestrinstvo Manastira Jasenovac okupili su se na Svetoj liturgiji, dok drevna svetinja na seoskom groblju čuva svedočanstvo o viševekovnom prisustvu Srba u zapadnoj Slavoniji.
U besedi za sredu 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da će nestati zemlja i dela na njoj, ali ne i odgovornost čoveka pred Bogom.
Svetogorski starac objašnjava šta se događa u čoveku kada se smiri, zadobije blagodat Božiju i prestane da dozvoljava brigama da mu zavladaju dušom.