KAD VAM JE SVE POTAMAN, A RAZDIRE VAS TUGA, RAZMISLITE DOBRO DA NIJE ZBOG OVOGA! Starac Tadej o grehu koji cepa dušu, a uporno ga potiskujete
U pravoslavlju se greh ne posmatra samo kao prekršaj Božjeg zakona, već i kao rana u odnosu.
Mnogi običaji imaju svoje mesto u tradiciji i mogu biti deo života verujućeg naroda, ali nisu svi običaji crkvene zapovesti.
Među vernicima se često mogu čuti pitanja šta se određenog dana sme raditi, a šta ne, naročito kada je reč o nedeljama i velikim crkvenim praznicima.
Da li sme da se pere veš, čisti kuća, radi u bašti, kuva, šije ili obavlja neki drugi kućni posao - pitanja su koja se iznova postavljaju, a odgovori se neretko traže u narodnim običajima i predanjima, umesto u samom učenju Crkve.
Tako se među ljudima prenose različita pravila koja počinju rečima "ne valja", pa se vremenom stiče utisak da gotovo svaki posao ima svoj dan kada ga nije dobro obavljati. Posebno su na meti nedelje i veliki praznici, kada se vernici neretko više bave pitanjem šta ne smeju da urade nego time kako će taj dan provesti u molitvi, na liturgiji, zahvalnosti Bogu i zajednici sa bližnjima.
Jedni smatraju da na praznik nikako ne treba prati veš, drugi izbegavaju čišćenje kuće, treći ne žele da rade u dvorištu ili bašti, dok se za pojedine poslove mogu čuti i sasvim različita tumačenja, zavisno od kraja, porodice i običaja u kojem je neko odrastao.
Upravo zbog toga pitanje šta se "valja", a šta "ne valja", često preraste u svojevrsnu brigu i strah da će čovek pogrešiti ako na praznik uradi nešto što se u njegovoj porodici ili sredini tradicionalno smatra nedopuštenim.
Crkva, međutim, praznik pre svega posmatra kao dan posvećen Bogu. Nedelja i veliki praznici nisu tu da bi čoveku nametnuli spisak zabranjenih kućnih poslova, već da bi ga podsetili na Boga, molitvu, bogosluženje i smisao praznika koji se slavi. Posao koji je neophodan i koji se ne može odložiti ne može se izjednačiti sa namernim zanemarivanjem praznika.
Važno je i razlikovati crkveno učenje od narodnih običaja. Mnogi običaji imaju svoje mesto u tradiciji i mogu biti deo života verujućeg naroda, ali nisu svi običaji crkvene zapovesti. Zbog toga se ne bi trebalo svako "ne valja" koje se čuje od starijih automatski predstavljati kao pravilo pravoslavne vere.
O tome je govorio i arhimandrit Vasilije Kostić, ukazujući upravo na preteranu zaokupljenost pitanjem šta se određenog dana sme, a šta ne sme činiti. On naglašava da se u takvim pitanjima često zaboravlja ono što bi trebalo da bude najvažnije – zahvalnost za sam život i svaki novi dan koji čovek dobija.
- Šta valja, šta ne valja, svi me to pitaju. Ja im uvek kažem, ja to ne znam, pitajte za to babe i dede. Nemam pojma stvarno. Ja samo znam da se ne valja biti tužan. Pogotovo ne na praznik. I ne samo na praznik. Svaki dan je dar, a samim tim i praznik, jer nijedan dan se ne podrazumeva, ničim ga nismo zaslužili. Njega nam je dao Bog, darovao nam ga je Bog... Taj dan, kakav god da je, nekad bude i "bed dej", nema veze, i on je dan i ne treba zbog toga biti tužan - istakao je otac Vasilije.
U pravoslavlju se greh ne posmatra samo kao prekršaj Božjeg zakona, već i kao rana u odnosu. Nastajali bez autora i plana, oblikovani kroz vekove straha, vere i svakodnevice, običaji su preživeli čak i onda kada su njihova prvobitna značenja nestala. Patrijarh Pavle posebno je naglašavao da čovek može podneti i najveća iskušenja kada zna njihov smisao. Paroh budvanski upozorava da, umesto na „kazne“ i zabrane, pažnju treba usmeriti na podvig svetiteljke koja je, uprkos stradanjima, nepokolebivo ispovedala Hrista i svojom verom mnoge privela hrišćanstvu.

KAD VAM JE SVE POTAMAN, A RAZDIRE VAS TUGA, RAZMISLITE DOBRO DA NIJE ZBOG OVOGA! Starac Tadej o grehu koji cepa dušu, a uporno ga potiskujete
ISTINA O SRPSKIM OBIČAJIMA: Evo zašto su opstali i kada im se odavno izgubio smisao
ŠTA SU MENTALNE BOLESTI I ZAŠTO NASTAJU? Patrijarh Pavle o uzroku ogromne muke sve većeg broja ljudi, ali i kako je prevazići
DA LI ZAISTA ONOME KO RADI NA SVETU PETKU TRNU RUKE? Sveštenik Slobodan Lukić otkriva šta je prava pozadina ovih verovanja
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Zašto tuga nije samo prolazno raspoloženje, kako prerasta u depresiju i duhovnu krizu i na koji način, po svedočanstvu Svetih otaca, čovek može ponovo da se uspravi.
Jedan od najvećih duhovnika Svete gore 20. veka objašnjava kako molitva, predanje Bogu i poniznost mogu osloboditi dušu od očaja i vratiti mir u svakodnevni život.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
Ispod poda svetinje u Jerusalimu pronađeni su ostaci drevnog kamenoloma, uklesani grobovi i tragovi vrta, a svetogorski starac podseća na dublji smisao svetog znamenja koje je kroz vekove ostalo središte hrišćanske vere.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.
Sveštenik Jevgenije Murzin objašnjava zbog čega su radost spasenja i sećanje na Hristovo stradanje neraskidivo povezani.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Sveštenik Jevgenije Murzin objašnjava zbog čega su radost spasenja i sećanje na Hristovo stradanje neraskidivo povezani.
: U besedi za nedelju 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta takvo jedinstvo zaista znači i kako se čovek po blagodati Božjoj približava Gospodu kroz ljubav, poslušnost, dobrotu i žrtvu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Vozdviženje časnog Krsta, Krstovdan, po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Sveti mučenik Kalistrat i 49 mučenika sa njim. Katolička crkva obeležava Svetog Vinka Paulskog, dok Jevreji danas praznuju drugi dan Sukota, a muslimani nemaju neki veliki praznik.