KAKO DA ZNATE DA LI STE SKRENULI S PRAVOG PUTA?! Sveti Nektarije kaže da je ovo najjasniji i najsigurniji znak!
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Ako čovek ponižava druge, vređa ih, osuđuje i prema njima pokazuje prezir, ne može očekivati da će takav odnos ostati bez posledica po njegov duhovni život.
Posebno je opasno podsmevati se drugome kada mislimo da smo u nečemu bolji, uspešniji ili moralniji.
Čovek često sreću poistovećuje sa ispunjenjem sopstvenih želja, ne razmišljajući da ono što želi možda nije u skladu sa Božijom voljom.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Ono što je važno jeste da hrišćanin ne zaboravi Boga onda kada mu je dobro, niti da se udalji od molitve čim oseti da je nastupio mir.
Svaki dan pruža priliku da čovek iznova bira između poslušnosti Bogu i ugađanja svojim željama.
Ono što je bilo ne može se promeniti, a ono što će biti nije u ljudskim rukama.
Pravoslavna vera uči da ljubav ne isključuje rasuđivanje, niti praštanje podrazumeva odsustvo mudrosti.
Čovek opterećen sopstvenim padovima i pogrešnim izborima često oseća nemoć da se vrati na pravi put.
Mnogi podvizi koji se u hrišćanskom životu smatraju uzvišenim - post, molitva, milostinja - mogu izgubiti svoju suštinu ukoliko postanu sredstvo za zadobijanje ljudskog priznanja.
Dom nije samo mesto zajedničkog života, već mala crkva, prostor u kome se čovek uči ljubavi, praštanju i trpljenju.
Crkva uči da je mir unutrašnja harmonija čoveka s Bogom i sa samim sobom.
Pravoslavlje jasno pokazuje da je unutrašnji mir dar koji se zadobija ne spoljnim okolnostima, već unutrašnjim preobražajem.
Koju hranu jedu monasi sa Svete gore, čak i kada poste, jedu malo, a ovo su namirnice koje su često na njihovoj trpezi.
Smrt je trenutak kada se duša odvaja od tela. Telo se raspada, ali duša nastavlja da živi - zauvek. Na kraju vremena, telo i duša će se ponovo sjediniti pri opštem vaskrsenju.
Đurđević objašnjava da svaka nedoumica, koja se tiče Crkve, treba da nas odvede do nadležnog episkopa, odnosno našeg sveštenika, koji će dalje videti šta treba da se radi i o tome nas obavestiti.
Bog nas nije pozvao samo da činimo dobra dela, već da i mislimo čisto.
Sveti Teofan Zatvornik 10. ponedeljka posle Pedesetnice u svom duhovnom učenju oslikava duboku istinu o suštinskoj razlici između spoljašnjeg blagočašća i unutrašnjih plodova duhovnog života.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.