OVE LJUDE UVEK DRŽITE NA KULTURNOJ DISTANCI! Starac Tadej objasnio da za to postoji veliki razlog!
Pravoslavna vera uči da ljubav ne isključuje rasuđivanje, niti praštanje podrazumeva odsustvo mudrosti.
Ono što je važno jeste da hrišćanin ne zaboravi Boga onda kada mu je dobro, niti da se udalji od molitve čim oseti da je nastupio mir.
U duhovnom životu čovek prolazi kroz različita stanja. Nekada oseća mir, radost i blizinu Božiju, molitva mu ide lakše, srce je ispunjeno zahvalnošću, a svakodnevne teškoće ne izgledaju toliko velike.
Međutim, prema učenju svetih otaca, takvi trenuci blagodatnog mira ne znače da su iskušenja zauvek prošla.
Pravoslavna duhovnost čoveka uči da upravo u trenucima kada oseti blagodat treba da bude naročito pažljiv. Blagodat nije razlog za opuštanje i duhovnu samouverenost, već poziv na još veću budnost.
Čovek tada ne treba da pomisli da je postao nepobediv pred iskušenjima, već da se još usrdnije moli i čuva svoje misli i srce.
Iskušenja dolaze na različite načine. Nekada kroz spoljašnje okolnosti, nevolje i nesporazume, a nekada kroz unutrašnju borbu, nemir, sumnju, strah ili naglu slabost.
Ono što je važno jeste da hrišćanin ne zaboravi Boga onda kada mu je dobro, niti da se udalji od molitve čim oseti da je nastupio mir.
Starac Josif Isihasta posebno je govorio o vezi između blagodati i iskušenja, upozoravajući da čovek ne sme da bude duhovno nespreman kada posle perioda mira naiđe borba.
Njegove reči pozivaju na trezvenost i stalnu unutrašnju budnost, jer se duhovna borba ne prekida time što je čovek na trenutak osetio utehu i blagodat.
"Znaj da blagodat uvek prethodi iskušenjima, kao neka vrsta obaveštenja za pripremu. I odmah, kad vidite i osetite blagodat, napregnite se i recite: Došla je objava rata! Čuvaj se, glino, vidi gde zli boj trubi! Često dolazi ubrzo, obično posle dva ili tri dana. U svakom slučaju, očekujte iskušenje, sigurno će doći."
BONUS VIDEO
Pravoslavna vera uči da ljubav ne isključuje rasuđivanje, niti praštanje podrazumeva odsustvo mudrosti.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Bog nikad ljude ne ostavlje same, pogotovo u teškim iskušenjima.
Najveća zabluda savremenog sveta jeste sigurnost u "novo sutra".
Reči svetogorskog starca o ljudskoj slabosti otkrivaju zašto jedan pad ne mora da bude kraj borbe, već trenutak iz kojeg se može izvući važna pouka za ono što dolazi.
U pravoslavnom predanju često se naglašava da se najveći blagoslovi kriju upravo iza najvećih iskušenja.
Sveti oci često su podsećali da pad sam po sebi ne određuje put čoveka, već odnos prema tom padu.
Dok nas svakodnevno preplavljuju strahovi i brige, veliki duhovnik sa Svete Gore iz 20. veka nas uči da vera nije udaljena, već da živi u svakom pokretu i svakom trenutku našeg života, donoseći unutrašnji mir i snagu.
Ad i pakao nisu sinonimi.
Tumačeći drevno proročanstvo proroka Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je došao iz Davidovog roda i otkriva zašto je Njegovo božanstvo ostalo skriveno pod ljudskom prirodom, čak i pred onima koji su Mu bili najbliži.
Reči ruskog duhovnika ne govore o odricanju od lekarske pomoći, već o promeni koja mora da počne od samog čoveka, uz molitvu i spremnost da se napusti ono što dušu sve dublje vezuje za greh.
Iako ga je život odveo daleko od rodnog kraja, meštani svedoče da ga velika crkvena služba nikada nije udaljila od ljudi i mesta iz kojeg je potekao, kojem se rado vraćao i koje je nosio u srcu do kraja života.
Predanje o ovoj ikoni vezano je za kneza Avgara iz Edese, koji je, teško oboleo od gube, čuo za Hrista i njegova čudesna isceljenja.
Pravoslavno predanje majčinstvo ne posmatra samo kao životnu ulogu, već kao veliku odgovornost pred Bogom.
Dok savremeni čovek starost često posmatra kao period gubitka, slabosti i povlačenja iz života, otac Andrej Tkačov ukazuje na njenu dublju svrhu.
Ovaj veliki hrišćanski praznik predstavlja uspomenu na smrt (uspenje) Bogorodice i dan kada se ona uznela na nebo.
Na Veliku Gospojinu u Derventi proslavljena je hramovna slava Sabornog hrama i slava grada, a mitropolit zvorničko-tuzlanski govorio je o stradanju, odbrani naroda i značaju molitve za upokojene.
Iako ga je život odveo daleko od rodnog kraja, meštani svedoče da ga velika crkvena služba nikada nije udaljila od ljudi i mesta iz kojeg je potekao, kojem se rado vraćao i koje je nosio u srcu do kraja života.
Pržena pastrmka puni se smesom od tucanih oraha, prezle, peršuna, belog luka i limuna, a priprema je sasvim jednostavna.