Reči svetogorskog starca o ljudskoj slabosti otkrivaju zašto jedan pad ne mora da bude kraj borbe, već trenutak iz kojeg se može izvući važna pouka za ono što dolazi.
Čovek često svoje padove doživljava kao dokaz da se nije promenio. Posle svakog novog posrtanja dolaze razočaranje, žaljenje i pitanje zašto ponovo pravi istu grešku. Sveti Josif Isihasta na takve trenutke gleda drugačije: pad ne mora da ostane samo poraz ako čovek iz njega izvuče pouku i sa više smirenja dočeka ono što dolazi.
- Svi ti tvoji padovi sada postaju spoznajne lekcije smirenoumlja. Zbog toga ne treba da se žališ, nego da paziš. I da se ukrepiš za bitke koje idu jedna za drugom. Lekcija iz jedne bitke priprema je za sledeću - govorio je Sveti Josif Isihasta.
U ovim rečima nema opravdavanja pada, ali nema ni poziva na očajavanje zbog njega. Starac usmerava pažnju na ono što čovek može da uradi posle posrtanja: da pazi, da se ukrepi i da iz sopstvenog iskustva nauči kako da dočeka sledeću borbu. Pad tako postaje upozorenje, a ne konačna presuda.
Duhovni život, prema ovoj pouci, ne meri se samo time koliko puta čovek nije pao, već i time šta je naučio kada jeste. Sledeća bitka neće biti ista ako je prethodna donela više smirenja, budnosti i iskustva.
Čitanje Jevanđelja za petak 12. sedmice po Duhovima
Shutterstock/Terelyuk
Jevanđelje
Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 184 (7,10-16)
10. Jer žalost koja je po Bogu donosi pokajanje za spasenje, za koje se ne kaje; a žalost ovoga sveta donosi smrt. 11. Jer gle, baš to što se vi po Bogu ožalostiste, kakvu brižljivost stvori u vama, pa pravdanje, pa nezadovoljstvo, pa strah, pa želju, pa revnost, pa kažnjavanje! U svemu pokazaste sebe čistim u ovoj stvari. 12. Ako vam, dakle, i pisah, to ne zbog onoga koji je skrivio, niti zbog onoga kome je krivo učinjeno, nego da se pokaže staranje vaše među vama koje imate za nas pred Bogom.
13. Zato se utešismo. A uz našu utehu još se više obradovasmo radosti Titovoj, jer vi svi umiriste duh njegov. 14. Jer ako sam mu se nešto za vas pohvalio, nisam se postideo; nego kako je sve istina što govorismo vama, tako i pohvala naša pred Titom bi istinita. 15. I srce je njegovo još punije ljubavi prema vama kad se seti poslušnosti sviju vas kako ga sa strahom i trepetom primiste. 16. Radujem se, što se u svemu smem osloniti na vas.
Jevanđelje po Marku, začalo 9. (2,18-22)
18. I behu učenici Jovanovi i farisejski koji pošćahu, i dođoše i rekoše mu: „Zašto učenici Jovanovi i farisejski poste a tvoji učenici ne poste?” 19. I reče im Isus: „Mogu li svatovi postiti dok je ženik sa njima? Dokle god imaju sa sobom ženika ne mogu postiti. 20. Nego će doći dani kad će se oteti od njih ženik, i tada će postiti u one dane. 21. I niko ne prišiva nove zakrpe na staru haljinu; inače će odadreti nova zakrpa od staroga, i gora će rupa biti. 22. I niko ne sipa novo vino u mehove stare; inače novo vino razdere mehove, i vino se prospe i mehovi propadnu: nego vino novo treba sipati u mehove nove.”
Posle greške mnogi ostaju zarobljeni u krivici i beznađu, ali veliki gruzijski svetitelj podseća da pravi put nije očajavanje, već iskreno pokajanje i hrabar povratak Bogu
Oštra pouka svetitelja otkriva zašto žaljenje zbog učinjenog samo po sebi nije dovoljno i šta čovek mora da promeni da bi pokajanje zaista imalo smisla.
Svetogorski starac govorio je o nemiru koji nastaje kada čovek pokušava da upravlja svakim ishodom i ukazao na put koji vodi ka drugačijem odnosu prema onome što mu život donosi.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Jedna jevanđelska priča ruši uverenje da možemo znati ko je izgubljen, a ko će se promeniti, jer ono što danas vidimo kod nekoga ne mora biti njegova poslednja stranica.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
Veliki ruski svetitelj objašnjava zašto ne možemo sve što nam se događa pripisati unapred određenom putu i kako odluke naših predaka, ali i naši lični izbori, utiču na život.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.