Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
Mnogi pravoslavni vernici u novčaniku, pored novca, platnih i kreditnih kartica, čuvaju i malu ikonu Hrista, Presvete Bogorodice ili svetitelja kome se posebno mole i koga poštuju. Za neke je to način da im sveti lik bude uvek pri ruci, dok drugi veruju da ih ikona na taj način štiti gde god da se nalaze.
Ovakva praksa nije retka, a dodatnu zabunu stvara i činjenica da se u pojedinim crkvenim prodavnicama mogu kupiti ikone veoma malih dimenzija. Zbog toga neki vernici zaključuju da su upravo takve ikonice namenjene za nošenje u novčaniku, zajedno sa novcem i karticama. Ipak, šta o tome kaže pravoslavno učenje? Da li je takvo čuvanje ikone izraz pobožnosti ili nepoštovanja prema svetinji?
Ikona nije amajlija niti zaštitni predmet
Poseban problem nastaje kada se ikona nosi u novčaniku sa mišlju da će čoveka zaštititi od nesreće, gubitka novca ili drugih neprijatnosti. Tada se svetinja može posmatrati kao neka vrsta amajlije, što nema mesta u pravoslavnom hrišćanskom životu.
Ikona u Crkvi nije magijski predmet niti talisman. Ona je sveta predstava Hrista, Presvete Bogorodice ili svetitelja i podseća vernika na onoga ko je na njoj prikazan. Pred ikonom se hrišćanin moli, ali ne očekuje od same materijalne slike neku magijsku zaštitu. Upravo zato nije dovoljno samo imati ikonu uz sebe. Važan je odnos prema svetinji i razlog zbog kojeg je nosimo.
Šta ako se ikona izgubi prilikom plaćanja?
Postoji još jedan praktičan problem. Novčanik se svakodnevno otvara, vade se novac i kartice, plaćaju računi i kupuje roba. Zbog toga se mala ikonica može lako izvući zajedno sa novcem ili karticom, pasti na pod i biti izgubljena. Dešava se i da vernik, kada shvati da je izgubio ikonicu, jednostavno kupi novu. Međutim, iz pravoslavne perspektive, svetinja ne bi trebalo da bude predmet prema kojem se odnosimo kao prema običnoj stvari koju ćemo, ako je izgubimo, samo zameniti drugom.
mogeparhia.by
Sveštenik Viktor Nikišov
- Nositi svetu ikonu u novčaniku nije pravilno niti je izraz pobožnog odnosa prema svetinji. Novčanik je mesto za novac, kartice, ključeve i druge svetovne, svakodnevne predmete.
Postavite sebi pitanje: zašto nositi ikone upravo tamo? Ako ih nosite kao zaštitu od nesreća i novčanih gubitaka, to je sujeverje i vređanje svetinje. A sujeverje je greh. Ako ih nosite da biste se povremeno molili onome ko je na njima prikazan, ni to nije baš pravilno. Bolje je da ih držite odvojeno, u nekom unutrašnjem džepu odeće, bliže srcu. Stavljanje svetinje među novac umanjuje poštovanje prema njoj i čini je sredstvom za ostvarivanje svetovnih ciljeva.
Što se tiče brige za sudbinu izgubljenih ikonica, tu vas možemo utešiti. Molite se da one privedu veri čoveka koji ih pronađe. Možda će, dobivši ikone, taj čovek doći Gospodu, prihvativši ih kao znak od Njega. Ali ako ih čovek baci, to će već biti njegov greh, koji je usledio zbog vaše nepažnje.
U narednom periodu trebalo bi da odete na ispovest i pokajete se zbog nepažljivog odnosa prema svetinji koji je doveo do njenog gubitka. I ubuduće izvucite pouku o tome gde treba čuvati svetinje i pronađite za njih prikladnije i pobožnije mesto - zaključuje otac Viktor, prenosi portal foma.ru.
Gde onda čuvati malu ikonu?
Sveštenik objašnjava da nije pogrešnio da vernik ima malu ikonu uz sebe, već da svetinja treba da bude odvojena od predmeta svakodnevne upotrebe i da se prema njoj odnosi sa poštovanjem. Ako neko želi da nosi malu ikonu Hrista, Bogorodice ili svog svetitelja, prikladnije je da je čuva na posebnom mestu, na primer u unutrašnjem džepu odeće, kako navodi otac Viktor. Još važnije od samog mesta jeste da ikonu ne doživljava kao predmet koji automatski štiti od nevolja, već kao pomoć u molitvenom životu i podsećanje na Hrista i svetitelje.
Zato pitanje „da li je greh nositi ikonu u novčaniku“ nema isti odgovor u svakoj situaciji. Sam čin nošenja ne treba posmatrati odvojeno od odnosa prema svetinji. Ako se ikona stavlja među novac zato što se veruje da će doneti materijalnu sigurnost ili zaštititi novac, tada se ulazi u područje sujeverja. Ako se, pak, svetinja zbog nepažnje može izgubiti ili oštetiti, to je razlog više da se pronađe prikladnije i dostojanstvenije mesto za njeno čuvanje.
Od dovratnika do vitrine, neke navike u rasporedu svetinja potiču iz pogrešnih tumačenja, a prema učenju Crkve, mesto koje im dajemo otkriva koliko razumemo njihovu pravu ulogu u svakodnevnom životu.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.
Čovek često tek nakon razgovora shvati da je rekao nešto što nije trebalo, a ruski svetitelj savetuje da pred počinak preispita sve što je tog dana izgovorio.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Na Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja vernici poste, ali uz ovaj dan vezuju se i brojna narodna verovanja. Saznajte šta je dozvoljeno, šta nije i koje zabrane nemaju uporište u crkvenim pravilima.
Neka od najpoznatijih pravila vezanih za sahranu i period žalosti nemaju nikakvo hrišćansko uporište, a stručnjaci upozoravaju da sujeverje može dodatno otežati proces prihvatanja gubitka.
Crkveno predanje govori o čudesnom okupljanju Hristovih učenika u Jerusalimu, dok jedan od apostola nije uspeo da stigne na vremem a ovaj neobični prizor vekovima je nadahnjivao pravoslavne ikonopisce.
Čovek često tek nakon razgovora shvati da je rekao nešto što nije trebalo, a ruski svetitelj savetuje da pred počinak preispita sve što je tog dana izgovorio.
Kroz svetu tajnu ispovesti, razgovore, savete o molitvi i postu, duhovnik bi trebalo da pomogne čoveku da prepozna sopstvene slabosti, pobedi greh i napreduje u hrišćanskom životu.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Kroz svetu tajnu ispovesti, razgovore, savete o molitvi i postu, duhovnik bi trebalo da pomogne čoveku da prepozna sopstvene slabosti, pobedi greh i napreduje u hrišćanskom životu.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Kodrata po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Jeroteja Atinskog. Katolička crkva slave Svetog Franju Asiškog, Jevreji obeležavaju Simhat Toru, dok muslimani nemaju veliki praznik.