OVO MNOGI SRBI RADE, A NE ZNAJU DA JE REČ O ČISTOM SATANSKOM NASLEĐU! Otac Bane o ozbiljnim magijskim radnjama koje mogu da unište, a svi ih smatraju bezazlenim navikama!
Magijske radnje i narodna verovanja kod Srba duboko su ukorenjeni u svakodnevnom životu i predstavljaju spoj drevnih slovenskih paganskih rituala i hrišćanske tradicije. Ova narodna religija i tradicija prenosile su se generacijama, a mnogi se običaji, svesno ili nesvesno, praktikuju i danas u obliku sujeverja.
Iako se mnogi izjašnjavaju kao pravoslavni vernici i odlaze u crkvu, u svakodnevnom životu često pribegavaju običajima koji nemaju uporište u hrišćanskom učenju.
Tako su se i izrazi poput "Da kucnem u drvo“, "Pu, pu, pomeri se s mesta“ i "Da ne ureknem" toliko su se odomaćili u govoru da ih ljudi izgovaraju gotovo automatski, ne razmišljajući o tome šta oni zapravo znače i kakva se verovanja kriju iza njih.
Kada im se dogodi nešto lepo, pojedini ljudi kucaju u drvo kako bi sprečili da se sreća ne pokvari. Ako razgovaraju o nečemu čega se plaše ili čuju nešto što ne žele da se ostvari, izgovaraju "Pu, pu, pomeri se s mesta", dok izraz "Da ne ureknem" koriste kada žele da izbegnu navodnu opasnost koja bi mogla da nastane zbog pohvale, lepe vesti ili izgovorenih reči.
instagram/printscreen/parohija_prva_petrovaradinska
Otac Blagoje Katić
Ovakvi postupci često se smatraju bezazlenim navikama, naročito zato što se prenose s generacije na generaciju.
Mnogi ih prihvataju još u detinjstvu, slušajući roditelje, bake i deke, pa ih kasnije ponavljaju i sami, bez razmišljanja o njihovom poreklu. Ipak, iza ovih izraza nalazi se verovanje da određeni postupci i reči mogu da utiču na ono što će se dogoditi, da odagnaju nesreću ili sačuvaju čoveka od nečeg lošeg.
Pravoslavna vera nije spojiva sa sujeverjem
Međutim, u pravoslavnom hrišćanstvu čovek se poziva da svoj život poveri Bogu, da se moli i da ne traži sigurnost u ritualima kojima pokušava da predvidi ili promeni budućnost. Vera podrazumeva poverenje u Gospoda, dok sujeverje počiva na strahu da pojedine reči, postupci ili znaci mogu sami po sebi doneti nesreću ili sprečiti da se nešto loše dogodi.
Zbog toga se postavlja pitanje kako je moguće da običaji koji potiču iz sujeverja opstaju i među ljudima koji se smatraju pravoslavnim vernicima. Činjenica da je neki izraz postao deo svakodnevnog govora ne menja njegovo značenje, niti ga sama učestalost čini saglasnim sa učenjem Crkve.
Na ovaj problem ukazuje i otac Bane Katić, starešina Sabornog hrama Svetog Petra i Pavla u Petrovaradinu, koji upozorava da ovakve navike nisu bezazlene i da se ne mogu poistovećivati sa pravoslavnom verom.
- "Da kucnem u drvo", "Pu, pu, pomeri se s mesta" i "Da ne ureknem" su ozbiljne magijske radnje. Ljudi koji ovo koriste nemaju veze sa Crkvom i sa Bogom. Ovo je satansko nasleđe i čisto sujeverje. A gde nema vere, mesto zauzima sujeverje" - opomenuo je otac Bane sve Srbe.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Zapis iz „Srbskog kuvara“, koji je jeromonah Jerotej Draganović iz manastira Krušedola objavio još u 19. veku, otkriva kako su se od jednostavnih namirnica pripremala zasitna jela za dane kada crkveni tipik ne propisuje post.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.