Shutterstock/T.Den_TeamOdlazak kod vračeva je svojevoljno posrnuće
Isključivanje Boga iz našeg života vodi nas ka tamnoj stazi, udaljavajući nas od istinskog spasenja.
Arhimandrit Tihon Agrikov objasnio je kako delovanje demonskih sila - odlaskom kod magova, hodža i vračara, može u potpunosti da promeni tok života ljudi, koji se koriste takvim sredstvima zarad dobrobiti ili uništenja osobe, kojoj se vrača.
- Dakle, odlazak kod vračare, gatare i hodže, koji se bavi magijom, zapravo je ništa drugo nego: "Hriste, ti si mnogo zahtevan i naporan, tebi moram da se molim svaki dan, da idem u crkvu na liturgiju svake nedelje, da se ispovedam pričešćem... Lakše je meni da Satani poljubim cipelu i on će mi sve probleme i muke rešiti preko noći" - započinje priču o crnoj magiji arhimandrit Tihon.
Shutterstock/Ariadna Cortes
Odlazak kod vračeva je svojevoljno posrnuće
Objašnjava, da ono što naizgled liči na pomoć zapravo predstavlja izrazito srljanje u ponor iz kog se retko ko izbavi.
- I zapravo, odlasci kod tih promašenih ljudi, sa promašenim životima, je ništa drugo nego odricanje od carstva Božijeg i sklapanje pakta sa Satanom, jer to je ništa drugo nego odricanje od Gospoda, Hrista i od Crkve Božije i svetih tajni Crkve i posledice su katastrofalne - kaže arhimandrit Tihon Agrikov i dodaje:
- Neviđenih razmera... balans duha i duše se gubi odlaskom na takva mesta i kod tih ljudi, jer čovek slobodnom voljom kroz uzimanje raznih začaranih voda, mrtvačkih voda, zapisa... i drugih stvari sa željom da se nekom pomogne ili odmogne pristaje na to da primi demonsku silu u sebe.
Shutterstock/Ariadna Cortes
Koristeći se mračnim silama svoju dušu žrtvujemo Satani
Ono što nosimo u sebi, bilo da je to mir, ljubav ili nemir, može oblikovati naš život i odnose s drugima. Naša slobodna volja ima moć da prihvati različite sile, koje potom mogu uticati na naše postupke i sudbine.
- Ako je Carstvo Božije u nama, onda nema demonske sile, a na ovaj način se prima demonska sila u biće čovekovo, koja posle ima vlast nad čovekom, jer je primljena slobodnom voljom. Onda dolazi do razvoda, brakova, do svađe u kući, do ubistava, samoubistava, odricanja od pravoslavne vere i prelazak na neke nevere, lažne vere i tako dalje.
Ističe da u nevolji i u dobrom treba da se oslonimo na Boga i njemu zahvalimo.
- I ako tu nema istinskoga pokajanja koje podrazumeva žrtvu i preumljenje do samog kraja i dubine i srži svoga bića i davanja sebe do kraja Gospodu, "Gospode, sad ti radi sa mojom dušom, ti nameštaj, ti sklapaj, ti obnavljaj ono što sam ja svojim grehom i odstupanjem od Tebe narušio".
Ukoliko se odreknemo Boga postoji samo jedan put, a ta staza vodi direktno u predvorje pakla gde nečiste sile obitavaju.
- Ako toga ne bude, onda čovek do kraja života, pa i u večnosti bude na pogrešnoj strani.
Muslimani urok smatraju stvarnim fenomenom od kojeg može zaštititi čuvanjem privatnosti i neiskazivanjem svojih blagodatí, jer zavidnost može izazvati ozbiljne posledice poput bolesti, smrti ili rastava brakova. Hafiz Almir Kapić ističe da je urok opasan i da je važno paziti s kim i kada delimo svoje uspehe, kako bismo se zaštitili od njegovih negativnih dejstava.
U težim slučajevima uznemirenosti i smetnji svakako su neophodni saveti duhovnika i molitveni rad Crkvenog sveštenstva ili monaha, kao i kajanje, jer te magijske vezanosti su posledica, veruje se, grešnog života.
Protojerej Georgije je istakao da, na osnovu njegove pastirske prakse, uticaju magije i, uopšteno, đavoimanosti, može biti podvrgnut svaki čovek, a u posebnim slučajevima čak i svešteno lice, ukoliko to Gospod dopusti…
U poruci upućenoj mitropolitu Fotiju, poglavar SPC izražava duboku tugu zbog gubitka sveštenika i njegove supruge, upućuje molitve za njihovu decu i podseća na veru kao oslonac u najtežim trenucima.
Čudo u Vitaniji nije samo povratak jednog čoveka u život, već trenutak koji razotkriva snagu vere, dubinu ljudskog otpora istini i nagoveštava ono što će uslediti, ali i pitanje na koje ni najveći bogoslovi nisu dali konačan odgovor.
U besedi za subotu šeste sedmice Velikog posta Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da je Jovan Bogovidac video lice koje sija jače od sunca i kosu belu kao sneg.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Lazarevu subotu i po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Veliku subotu, dok Jevreji slave dane Pashe, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka podseća da vera nije samo spoljašnji čin, već štit koji čuva srce od nevidljivih iskušenja i zla koje ponekad nosimo nesvesno, čak i sami prema sebi.
U besedi za subotu šeste sedmice Velikog posta Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da je Jovan Bogovidac video lice koje sija jače od sunca i kosu belu kao sneg.
Dok savremeni način života podstiče popuštanje strastima i udaljava čoveka od sebe samog, duhovnik ukazuje na ispovest, smirenje i budnost nad mislima kao ključne korake bez kojih nema istinske unutrašnje pobede.
Više od 60 hramova u Beogradu i desetine lokacija u drugim gradovima otvaraju vrata solidarnosti – sav prihod namenjen je podršci višedetnim porodicama na Kosovu i Metohiji.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Eparhija u saopštenju poziva vernike na razboritost i poštovanje crkvenog poretka, dok pojedinačni istupi ne odražavaju stav Crkve u celini i mogu narušiti jedinstvo među vernicima.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve posetio Univerzitetsku dečju kliniku u Tiršovoj, razgovarao sa lekarima i zastajao kraj kreveta najmlađih pacijenata, pokazujući koliko pažnja, reč i prisustvo znače tamo gde se vode najteže borbe.