Protojerej Georgije je istakao da, na osnovu njegove pastirske prakse, uticaju magije i, uopšteno, đavoimanosti, može biti podvrgnut svaki čovek, a u posebnim slučajevima čak i svešteno lice, ukoliko to Gospod dopusti…
Kraj 20. i prvu četvrtinu 21. veka obeleležila je sve veća prisutnost zla i brojne duhovne opasnosti koje se ogledaju dobrim delom i kroz okultizam.
Na to je posebno upozorio preošle godine upokojeni ruski protojerej Georgije Vahromejev u svojoj knjizi "Kako da se zaštitimo od magije", ističući da "iako ovo još uvek nije Svršetak sveta, sve se očiglednije projavljuju apokaliptičke karakteristike našeg vremena".
“I zbačena bi aždaja, velika, stara zmija, koja se zove đavo (klevetnik) i satana (protivnik), koja zavodi svu vaseljenu i zbačena bi na zemlju i s njom biše zbačeni anđeli njezini… Teško žiteljima zemlje… jer siđe k vama đavo u jarosti velikoj, znajući da malo vremena ima", citira on deo iz Otkrovljenja i kaže da upravo ekumenizam i okultizam su one dve sile koje pripremaju čovečanstvo da prihvati antihrista.
- Zatim će žiteljima zemlje biti još teže, kada đavo svu svoju silu preda čoveku, antihristu. Sada su prisutne đavolske sluge, vračari, magovi, gatari, hiromanti, teosofi, kabalisti, antroposofi, spiritisti, medijumi, jogini, Rerihovi sledbenici, bioenergetičari, šamani i ostali, i ostali, kojima nema broja – svi oni žure da pripreme tlo za velikog lažnog proroka i čarobnjaka, kojem će ljudi morati da se klanjaju kao bogu - kaže protojerej Georgije.
On ističe da u Crkvu sve češće i češće dolaze ljudi koji traže pomoć protiv "uroka“, "gatki“ i "đavolskih napada“. Na to ih teraju nesuglasice u porodici, iznenadne bolesti, neshvatljive pojave, anksioznost... I ti ljudi jesu pod uticajem magijskog uticaja.
Shutterstock
Okultizam, Ilustracija
On je istakao da, na osnovu njegove pastirske prakse, uticaju magije i, uopšteno đavoimanosti, može biti podvrgnut svaki čovek, a u posebnim slučajevima čak i svešteno lice, ukoliko to Gospod dopusti…
Međutim, u savremenoj svetu su ovim uticajima, kao po pravilu, izloženi kršteni, ali necrkveni ljudi odnosno ove grupe ljudi.
- Ljudi koji smatraju da "veruju u duši". To su osobe koje se izjašnjavaju kao vernici, ali se udaljavaju od Crkve i veruju da im je dovoljno da "Bog bude u duši". Oni ne vide potrebu za aktivnim učešćem u Crkvi, iako povremeno posećuju hram.
- Drugu kategoriju čine ljudi koji su hrišćanstvu pristupili u zrelim godinama ili, tačnije, oni među njima koji su, odrekavši se ateizma, nažalost bili privučeni istočnom mistikom ili okultizmom. Njihova duhovna polupismenost strašnija je od duhovne nepismenosti ljudi koji pripadaju kategoriji koju smo prethodno opisali.
Shutterstock
Magija, Ilustracija
Među ovim ljudima koji obično pripadaju klasi intelektualaca, česti su slučajevi prikrivene đavoimanosti: njima se (na početku preobraćanja) otkrivaju svi mogući "darovi“, "prosvetljenja“, "viđenja Hrista“, Majke Božije ili anđela. Pri tom se događa da im, sa svakim novim „viđenjem“, jača osećanje sopstvene važnosti. Međutim, možemo biti apsolutno sigurni u to da njihovi kontakti sa duhovnim svetom nisu kontakti sa Bogom, nego sa demonima. Ova uverenost zasniva se na poznavanju i viđenju one provalije greha u koju je pogruženo savremeno čovečanstvo.
Oni u crkvu stupaju tek nakon što su proživeli neku ličnu dramu ili porodičnu tragediju ili, pak, nakon što su se neposredno susreli sa projavom demonskih sila u čoveku. Pristupaju crkvi, i uvek postavljau jedno isto pitanje: šta im se dogodilo? Ko je na njih bacio „čini?“ Kako sada da se zaštite od ove vradžbine?
- Treća kategorija su ljudi koji redovno posećuju crkvu, ali nisu istinski povezani s Crkvom. To su ljudi koji idu u crkvu, poznaju rituale i zakone, ali nisu istinski posvećeni duhovnom životu. Iako se pridržavaju spoljašnjih crkvenih normi, njihova vera je površna, što ih čini podložnim zlim uticajima.
Vahromejev podvlači da su svi ovi ljudi izloženi okultnim uticajima, jer im nedostaje prava duhovna povezanost sa Crkvom i iskrena vera.
Čin opela je zaupokojeno bogosluženje, koje se nad upokojenim služi samo jednom. U tome je njegova suštinska razlika od drugih zaupokojenih službi, koje mogu da se služe više puta kao što su, primera radi parastosi, litije, kaže sveštenik.
U težim slučajevima uznemirenosti i smetnji svakako su neophodni saveti duhovnika i molitveni rad Crkvenog sveštenstva ili monaha, kao i kajanje, jer te magijske vezanosti su posledica, veruje se, grešnog života.
Na praznik Vaznesenja Gospodnjeg, u prisustvu vernika i predstavnika vlasti, soveštani su temelji hrama Hrista Spasitelja koji će, kako je poručeno, svedočiti veru, ljubav i identitet srpskog naroda u ovom delu Republike Srpske.
Jerej Kiril Markovski, zatvorski duhovnik u najstrožim ruskim kaznenim ustanovama, otkriva potresna iskustva i nevidljivu bol ljudi kojima društvo okreće leđa, ali koje Bog ne ostavlja samo u tami ćelija.
Dva moderna preduzetnika ruše mit da vera i napredak ne idu zajedno — pokazujući kako molitva, poštenje i porodične vrednosti mogu biti temelji i duhovnog i poslovnog uspeha.
Kada čovek stavi želje u centar svog postojanja, on ulazi u začarani krug u kome se nikada ne može sasvim zasititi – svaka ispunjena želja rađa novu, još veću, i tako u beskraj.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Ovaj događaj ga je naveo na duboko razmišljanje, gde je, shvativši postojanje zla, došao do zaključka da ukoliko postoji đavo, onda mora postojati i Bog.
Jerej Kiril Markovski, zatvorski duhovnik u najstrožim ruskim kaznenim ustanovama, otkriva potresna iskustva i nevidljivu bol ljudi kojima društvo okreće leđa, ali koje Bog ne ostavlja samo u tami ćelija.
Dva moderna preduzetnika ruše mit da vera i napredak ne idu zajedno — pokazujući kako molitva, poštenje i porodične vrednosti mogu biti temelji i duhovnog i poslovnog uspeha.
Kada čovek stavi želje u centar svog postojanja, on ulazi u začarani krug u kome se nikada ne može sasvim zasititi – svaka ispunjena želja rađa novu, još veću, i tako u beskraj.
U jedinstvenoj liturgijskoj svečanosti, popred presvlačenja moštiju Svetog Zosima Tumanskog, patrijarh srpski u nadahnutoj besedi poručio da bez vere nema ni znanja, ni zajednice, ni života – jer vera otvara vrata čudima i večnosti.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
U prisustvu arhijereja i vernog naroda, srpski patrijarh je danas u manastiru Tumane blagoslovio novoizgrađeni konak sa bibliotekom od 50.000 knjiga. Sutra se očekuje svečano presvlačenje moštiju svetitelja i celodnevno poklonjenje u isposnici.
Jedan od četvorice, koji su neumorno radili na obnovi "duhovne banje - Tumane" je i monah Teofil, on je za portal religija.rs opisao kako je tekao njegov put spoznaje vere, a potom i odlazak u manastir.
Jedno od najstarijih hrišćanskih svetih mesta našlo se na udaru pravne bitke i verskog ekstremizma, a pravoslavni svet apeluje na sabornost, međunarodnu zaštitu i ozbiljan institucionalni odgovor.
Jednostavan i ukusan, ovaj jeftin dezert od nekoliko sastojaka donosi radost i miris detinjstva na svaki sto, savršen za svaku priliku i celu porodicu.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.