Protojerej Georgije je istakao da, na osnovu njegove pastirske prakse, uticaju magije i, uopšteno, đavoimanosti, može biti podvrgnut svaki čovek, a u posebnim slučajevima čak i svešteno lice, ukoliko to Gospod dopusti…
Kraj 20. i prvu četvrtinu 21. veka obeleležila je sve veća prisutnost zla i brojne duhovne opasnosti koje se ogledaju dobrim delom i kroz okultizam.
Na to je posebno upozorio preošle godine upokojeni ruski protojerej Georgije Vahromejev u svojoj knjizi "Kako da se zaštitimo od magije", ističući da "iako ovo još uvek nije Svršetak sveta, sve se očiglednije projavljuju apokaliptičke karakteristike našeg vremena".
“I zbačena bi aždaja, velika, stara zmija, koja se zove đavo (klevetnik) i satana (protivnik), koja zavodi svu vaseljenu i zbačena bi na zemlju i s njom biše zbačeni anđeli njezini… Teško žiteljima zemlje… jer siđe k vama đavo u jarosti velikoj, znajući da malo vremena ima", citira on deo iz Otkrovljenja i kaže da upravo ekumenizam i okultizam su one dve sile koje pripremaju čovečanstvo da prihvati antihrista.
- Zatim će žiteljima zemlje biti još teže, kada đavo svu svoju silu preda čoveku, antihristu. Sada su prisutne đavolske sluge, vračari, magovi, gatari, hiromanti, teosofi, kabalisti, antroposofi, spiritisti, medijumi, jogini, Rerihovi sledbenici, bioenergetičari, šamani i ostali, i ostali, kojima nema broja – svi oni žure da pripreme tlo za velikog lažnog proroka i čarobnjaka, kojem će ljudi morati da se klanjaju kao bogu - kaže protojerej Georgije.
On ističe da u Crkvu sve češće i češće dolaze ljudi koji traže pomoć protiv "uroka“, "gatki“ i "đavolskih napada“. Na to ih teraju nesuglasice u porodici, iznenadne bolesti, neshvatljive pojave, anksioznost... I ti ljudi jesu pod uticajem magijskog uticaja.
Shutterstock
Okultizam, Ilustracija
On je istakao da, na osnovu njegove pastirske prakse, uticaju magije i, uopšteno đavoimanosti, može biti podvrgnut svaki čovek, a u posebnim slučajevima čak i svešteno lice, ukoliko to Gospod dopusti…
Međutim, u savremenoj svetu su ovim uticajima, kao po pravilu, izloženi kršteni, ali necrkveni ljudi odnosno ove grupe ljudi.
- Ljudi koji smatraju da "veruju u duši". To su osobe koje se izjašnjavaju kao vernici, ali se udaljavaju od Crkve i veruju da im je dovoljno da "Bog bude u duši". Oni ne vide potrebu za aktivnim učešćem u Crkvi, iako povremeno posećuju hram.
- Drugu kategoriju čine ljudi koji su hrišćanstvu pristupili u zrelim godinama ili, tačnije, oni među njima koji su, odrekavši se ateizma, nažalost bili privučeni istočnom mistikom ili okultizmom. Njihova duhovna polupismenost strašnija je od duhovne nepismenosti ljudi koji pripadaju kategoriji koju smo prethodno opisali.
Shutterstock
Magija, Ilustracija
Među ovim ljudima koji obično pripadaju klasi intelektualaca, česti su slučajevi prikrivene đavoimanosti: njima se (na početku preobraćanja) otkrivaju svi mogući "darovi“, "prosvetljenja“, "viđenja Hrista“, Majke Božije ili anđela. Pri tom se događa da im, sa svakim novim „viđenjem“, jača osećanje sopstvene važnosti. Međutim, možemo biti apsolutno sigurni u to da njihovi kontakti sa duhovnim svetom nisu kontakti sa Bogom, nego sa demonima. Ova uverenost zasniva se na poznavanju i viđenju one provalije greha u koju je pogruženo savremeno čovečanstvo.
Oni u crkvu stupaju tek nakon što su proživeli neku ličnu dramu ili porodičnu tragediju ili, pak, nakon što su se neposredno susreli sa projavom demonskih sila u čoveku. Pristupaju crkvi, i uvek postavljau jedno isto pitanje: šta im se dogodilo? Ko je na njih bacio „čini?“ Kako sada da se zaštite od ove vradžbine?
- Treća kategorija su ljudi koji redovno posećuju crkvu, ali nisu istinski povezani s Crkvom. To su ljudi koji idu u crkvu, poznaju rituale i zakone, ali nisu istinski posvećeni duhovnom životu. Iako se pridržavaju spoljašnjih crkvenih normi, njihova vera je površna, što ih čini podložnim zlim uticajima.
Vahromejev podvlači da su svi ovi ljudi izloženi okultnim uticajima, jer im nedostaje prava duhovna povezanost sa Crkvom i iskrena vera.
Čin opela je zaupokojeno bogosluženje, koje se nad upokojenim služi samo jednom. U tome je njegova suštinska razlika od drugih zaupokojenih službi, koje mogu da se služe više puta kao što su, primera radi parastosi, litije, kaže sveštenik.
U težim slučajevima uznemirenosti i smetnji svakako su neophodni saveti duhovnika i molitveni rad Crkvenog sveštenstva ili monaha, kao i kajanje, jer te magijske vezanosti su posledica, veruje se, grešnog života.
Bio je najbliži saputnik apostola Petra, zapisao je jedno od četiri Jevanđelja i doneo hrišćanstvo u Egipat, a zbog vere je prošao kroz strašna stradanja. Predanje kaže da mu se u tamnici javio sam Hristos pred poslednje trenutke života.
Ava Justin Popović govorio je o strahu, očajanju i trenucima kada čovek pomisli da više nema snage da ustane, ali i o pomoći koja, prema pravoslavnom učenju, nikada ne izostaje onome ko je prizove.
Nekada je ovo jelo bilo čest ručak u domovima širom Balkana, a danas ga mnogi ponovo otkrivaju zbog jednostavne pripreme, kremastog ukusa i topline koju donosi na porodičnu trpezu.
Priča o ovom pravilu vodi od starozavetnih korena i antičkih shvatanja ženske uloge, preko reči apostola Pavla u Korintu, do savremenih različitih praksi u pravoslavlju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Sveti oci otkrivaju zašto je svako koketiranje sa okultnim savez sa zlom – iza astrologije, numerologije i „pozitivne energije“ krije se ista sila koja vodi u duhovnu tamu. Postoji samo jedan izlaz, i on ne dolazi od čoveka.
Ava Justin Popović govorio je o strahu, očajanju i trenucima kada čovek pomisli da više nema snage da ustane, ali i o pomoći koja, prema pravoslavnom učenju, nikada ne izostaje onome ko je prizove.
Priča o ovom pravilu vodi od starozavetnih korena i antičkih shvatanja ženske uloge, preko reči apostola Pavla u Korintu, do savremenih različitih praksi u pravoslavlju.
Profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči otkriva kako tehnologija utiče na veru i ponašanje ljudi, zašto mreže mogu biti i korisne i opasne i gde počinje trenutak kada digitalno potiskuje ono suštinsko u čoveku.
U besedi za četvrtak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na razliku između onoga što prolazi i onoga što ostaje, otvarajući pitanje koje čovek retko postavlja sebi dok ne ostane bez svega.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Savu Stratilata po starom i Spomen pojave Časnog krsta u Jerusalimu po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Dujma Solinskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna duhovna poruka blaženopočivšeg grčkog mitropolita objašnjava kako se unutrašnji mir ne stiče pobedom u sukobu, već promenom pogleda na one koji nas povređuju.