ON JE GLEDAO KRASOTU ANĐEOSKU I ODUŠEVLJAVAO LJUDE ČUDESIMA! Sutra je Prepodobni Grigorije Dekapolit
Kad je završio školu, roditelji su hteli da ga ožene, ali Grigorije je pobegao u pustinju i zamonašio se.
Pokraj hrama koji je sazidao, podigao je visok stolp (stub), popeo se na njega i proveo na njemu, u postu i molitvi, pune 53 godine.
Srpska pravoslavna crkva sutra proslavlja Svetog Alimpija Stolpnika.
Ovaj svetac je u postu i molitvi na stubu proveo više od pola veka.
Sveti Alimpije Stolpnik rođen je u Andrijanopolju u šestom veku. Najpre je služio kao đakon u crkvi, ali "željan usamljeničkog života, molitve i bogomislija", udaljio se na neko grčko groblje van grada, za koje se verovalo da je mesto puno demona i nečistih sila.
Tu je pobo krst i sazidao hram u čast Svete Efimije, koja mu se javila na snu.
Pokraj hrama koji je sazidao, podigao je visok stolp (stub), popeo se na njega i proveo na njemu u postu i molitvi pune 53 godine.
"Ni podsmeh ljudi ni zloba demona ne mogahu ga odatle udaljiti, niti u nameri njegovoj pokolebati. Naročito od demona pretrpe ovaj svetitelj bezbrojne bede. Ne samo da ga demoni raznim priviđenjima ustrašavahu nego ga i kamenjem udarahu, i ne davahu mu mira ni danju ni noću", piše u žitijama.
No, kako piše u žitijama, "Alimpije mužestveni ograđivaše sebe od demonske sile krsnim znamenjem i imenom Isusovim"
Kada je, prema predanju, savladao sve demone, počeli su da mu dolaze ljudi radi utehe, molitve i iscelenja.
Oko njegovog stolpa podignuta su dva manastira, s jedne strane muški, a s druge ženski.
U ženskom manastiru su živele i njegove majka i sestra.
"Sveti Alimpije rukovođaše monahe i monahinje sa svoga stolpa primerom i rečima i sijaše svima kao sunce sa nebesa ukazujući put ka spasenju. Toliku blagodat imaše ovaj ugodnik Božji, da ga često obasjavaše nebeska svetlost, i nad njim se uzdizaše do nebesa stub od te svetlosti".
Poživeo je 100 godina i upokojio se 640. god. u vreme cara Iraklija. Od njegovih moštiju sačuvana je glava u Kotlomuškom manastiru na Svetoj Gori.
Kad je završio školu, roditelji su hteli da ga ožene, ali Grigorije je pobegao u pustinju i zamonašio se.
Svi su bili veliki prijatelji apostola Pavla.
Učestvovao je na Drugom vaseljenskom saboru 381. godine i napisao i nekoliko knjiga o veri.
Čudesa Svetog Klimenta su bezbrojna.
Zbog toga što nije želela da se odrekne vere u Hrista, Svete Marine odrekao se i rođeni otac.
Posle teških mučenja, tokom kojih je, kako se navodi u žitiju, anđeo Božji krepio i ublažavao stradanja mučenika, najpre su mačem posečeni Atinogenovi učenici i saslužitelji, a zatim je istom smrću postradao i njihov episkop.
Poslao je izaslanike da pronađu pravu veru, a onda promenio sudbinu čitavog ruskog naroda.
Jedan deo moštiju Svetih Kirika i Julite čuva se u Ohridu, u crkvi Presvete Bogorodice Bolničke, gde im vernici vekovima dolaze na poklonjenje i molitvu.
Zbog toga što nije želela da se odrekne vere u Hrista, Svete Marine odrekao se i rođeni otac.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Atinogena po starom kalendaru i Svetog mučenika Kalinika po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Marte, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznati veliki praznik.
Posle teških mučenja, tokom kojih je, kako se navodi u žitiju, anđeo Božji krepio i ublažavao stradanja mučenika, najpre su mačem posečeni Atinogenovi učenici i saslužitelji, a zatim je istom smrću postradao i njihov episkop.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.
Jednostavan obrok za post na vodi priprema se od sastojaka koje gotovo svi imaju kod kuće, a retko se pojavljuje na savremenim kulinarskim sajtovima.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.