SUTRA JE SLAVA I CRNO SLOVO! Obeležavamo Svetog Jovana Zlatoustog, najčuvenijeg propovednika u istoriji hrišćanstva!
Njegove poslednje reči su bile "Slava Bogu za sve!"
Kad je završio školu, roditelji su hteli da ga ožene, ali Grigorije je pobegao u pustinju i zamonašio se.
Srpska pravoslavna crkva sutra se seća Prepodobnog Grigorija Dekapolita, hrišćanskog svetitelja iz 9. veka koji je širio hrišćanstvo u Vizantiji, Rimu i na gori Olimpijskoj.
Prepodobni Grigorije Dekapolit rođen je u Dekapolju Isavrijskom (današnji Dar es Salam). Roditelji su mu bili znameniti ljudi poznati po svojoj hrišćanskoj veri.
Roditelji su ga sa osam godina upisali u školu i rano je izučio Sveto pismo i "usrdno pohađaše crkvu radi molitve".
"Stremeći k nebeskom, on prezre sve zemaljsko: nije jeo ukusna jela, upotrebljavajući prostu i grubu hranu; nije hteo da nosi bogato i meko odelo; sam je izdržavao sebe svojim rukodeljem, razdajući ostatak sirotinji. Često se povlačio u usamljeničko molitveno tihovanje, i tamo se nasamo molio Bogu da ga udostoji biti vernim slugom njegovim", piše u žitijama.
Kad je završio školu, roditelji su hteli da ga ožene, ali Grigorije je pobegao u pustinju i zamonašio se.
Živeo je na raznim mestima, kao u Vizantiji, u Rimu, na gori Olimpiskoj. Gde god je bio, svuda je oduševljavao ljude svojim podvizima i čudesima.
"Tako, jednom dođe k njemu jedna besomučna žena i moljaše od njega pomoć da obnovi svoju malu kućicu koja beše propala. U odgovor na njenu molbu svetitelj joj reče: Idi, počni posao, i Bog, otac sirotinje, poslaće ti pomoć. – Žena s verom ode i stade kopati zemlju da postavi temelj. I gle, sa tog mesta pokulja silna smola. Žena je prodade, i za dobijeni novac ne samo podiže kućicu, nego se još i izdržavaše od prodaje te smole, i zadovoljavaše druge svoje potrebe".
Dešavalo se da ga je ozaravala svetlost nebeska; da su mu se angeli Božji javljali.
"On je gledao krasotu angelsku i slušao umilno pojanje njihovo", piše u žitijama.
Poživeo dugo i bogougodno, i skončao mirno u IX stoleću u Carigradu.
Njegove poslednje reči su bile "Slava Bogu za sve!"
Sva trojica su bila ugledni građani Edeski koji su postradali zbog vere u Hrista.
Muči me još ljuće, da se vidi jasno tvoja bezčovečnost i moje trpljenje, molio je svetitelj svog mučitelja.
Ostavio je knjigu proročanstava o Carstvu gospodnjem.
Učestvovao je na Drugom vaseljenskom saboru 381. godine i napisao i nekoliko knjiga o veri.
Svi su bili veliki prijatelji apostola Pavla.
Kada je došao za episkopa u Kesariju, zatekao je sav grad neznabožački, bilo je svega 17 hrišćana u njemu, a kada je odlazio iz ovog života, ostavio je sav grad hrišćanski, samo sa 17 neznabožaca.
U momentu kada je on razapet, otvorila se zemlja i progatula sudiju i mnoge druge neznabošce.
Učestvovao je na Drugom vaseljenskom saboru 381. godine i napisao i nekoliko knjiga o veri.
Pravoslavci danas molitveno proslavljaju Svete apostole Filimona, Apfiju i Arhipa po starom kalendaru i Svetog Savu Prepodobnog po novom, katolici su u periodu Adventa, muslimani idu na džumu-namaz, a u judaizmu dan je posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Svi su bili veliki prijatelji apostola Pavla.
Dan sećanja kada je trogodišnja Marija dovedena pred lice Gospodnje Crkva čuva kao jedan od ključnih trenutaka duhovne istorije – praznik koji vernike poziva na Liturgiju, pričešće i unutrašnje sabiranje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Vlada Srbije proglasila Jefimijinu "Pohvalu" kulturnim dobrom od izuzetnog značaja, čime je vekovni vez pokrov za mošti kneza Lazara iz crkvene tišine prešao u samo središte pažnje cele nacije.
Jednostavna, očaravajuća poslastica iz knjige Ko posto dušu gosti koja osvežava dušu i donosi mir manastirske kuhinje.
Ispovest oslobađa čoveka od greha za koji se iskreno kaje, ali mnogi i dalje nastavljaju da ga ponavljaju.