ISTORIJSKA POSETA POGLAVARA RIMOKATOLIČKE CRKVE: Papa Lav XIV stigao u Tursku
Sveti Otac započeo prvu inostranu posetu na Dan zahvalnosti, uz simboličan poklon novinara i poruku o istini, skladu i odgovornosti pred savremenim svetom.
Zajednička molitva rimskog pape Lava i patrijarha Vartolomeja na Fanaru izazvala je žestoku osudu bratstva manastira Esfigmen, koje tvrdi da je time načinjeno napuštanje svetih kanona.
Tišina Svete gore zna da bude glasnija od svake saborske dvorane. Kada se sa severne obale Atosa oglasi manastir Esfigmen, to nikada nije tiha reakcija na dnevnu vest, već poziv na duhovno rasuđivanje. Zato je njihovo saopštenje povodom zajedničkog bogosluženja rimskog pape Lava i patrijarha carigradskog Vartolomeja na Fanaru odjeknulo kao sudar dve vizije Crkve – jedne koja se drži Predanja i druge koja, prema njihovom sudu, Predanje podvrgava diplomatiji.
Posle posete poglavara Rimokatoličke crkve Carigradu i zajedničkog bogosluženja sa patrijarhom Vartolomejem, bratstvo svetogorskog manastira Esfigmen oglasilo se oštrim saopštenjem čiji naslov nedvosmisleno najavljuje ton poruke: posetu rimskog pape Fanaru označili su kao „novo padanje Carigrada“.
U saopštenju, koje je preneo portal „Vima Ortodoksija“, monasi navode da „sa žalošću i dubokim bolom obaveštavaju pastvu pravoslavnog hrišćanstva da će sve što se dogodilo (tokom papine posete Fanaru – prim. red.) ući u istoriju kao novi pad (Carigrada), s tom jedinom razlikom što je jučerašnji bilo organizovan i sproveden od strane ekumenista, prerušenih u "Crkvu" i "njeno Telo".

Za bratstvo Esfigmena, ovo bogosluženje nije čin dijaloga, već znak izdaje.
- Naš Hristos je ponovo izdan. Potrebno je bilo trideset srebrnika da bi bili zaboravljeni temeljni principi naše vere, Vaseljenski sabori i sveti kanoni svetih otaca naše Crkve - poručuju monasi, prizivajući biblijsku sliku izdaje kao meru duhovnog pada koji, po njihovom tumačenju, donosi ekumenističko približavanje Rimu.
Posebno oštro ocenjuju položaj onih koji su učestvovali u bogosluženju, smatrajući da se „sami sebe odvajaju od Crkve, nemajući više snage da je ‘ranjavaju’“. U toj rečenici sabrana je suština njihove poruke – da raskid sa kanonskim Predanjem ne pogađa samo crkveni poredak, već dotiče samu ekleziologiju, shvatanje šta Crkva uopšte jeste.
Monasi Esfigmena odbacuju i pokušaje da se ovakav zaokret opravda takozvanom ikonomijom. „‘Ikonomija’ sama po sebi ne može postati vera, kao što ni odstupanje od vere ne može postati pravilo. Takvo nešto bi, naravno, odgovaralo neprijateljima pravoslavne vere, ali mi im takvu ‘ustupku’ nećemo učiniti“, naglašavaju.
U saopštenju se posebno osvrću i na medijski pritisak da se papizam prikaže kao prihvatljiv u okvirima pravoslavne vere. „Čak su se i na državnoj televiziji pojavile emisije sa učešćem profesora bogoslovlja koji su javno pokušavali da nas ubede da papizam nije jeres (Filioque, primat, nezabludivost, pitanje beskvasnog hleba, unijatstvo, bezgrešno začeće i dr.). U pravoslavnom hrišćanstvu nema mesta iskrivljenim tumačenjima ili proizvoljnim shvatanjima ‘kako kome odgovara’“, upozoravaju svetogorski monasi.
Za njih su sveti kanoni granica koja se ne sme relativizovati, ma koliko političke i crkvene okolnosti pritiskale. „Na sreću, sveti kanoni su jasni: to su čvrsti temelji koje neće poljuljati profesionalni izdajnici vere“, poručuju, osvrćući se i na izjave o nastavku dijaloga i „željenoj obnovi potpunog opštenja između bratskih Crkava“.
U završnici saopštenja bratstvo Esfigmena podvlači temeljnu razliku u poimanju same suštine vere: „Naša pravoslavna vera je hristocentrična, a ne episkopocentrična… i Bog je milostiv. Neka im On oprosti, ako ih već ne prosveti.“
Ova reakcija sa Svete Gore još jednom je pokazala koliko je duboka provalija koja deli pristalice ekumenističkog puta i one koji, poput monaha Esfigmena, veruju da se jedinstvo ne gradi pregovorima, već pokajanjem i vernošću Predanju. Za njih, susret na Fanaru nije korak ka jedinstvu, nego opomena da se granice vere ne mogu pomerati bez posledica – ni istorijskih, ni duhovnih.
Sveti Otac započeo prvu inostranu posetu na Dan zahvalnosti, uz simboličan poklon novinara i poruku o istini, skladu i odgovornosti pred savremenim svetom. Dok hrišćanski svet prati obeležavanje 1.700 godina Prvog vaseljenskog sabora, odsustvo dva patrijarhata tumači se kao snažna poruka Carigradskoj patrijaršiji i nagoveštaj tenzija unutar pravoslavlja. Dok svet prati simboličan korak ka miru i dijalogu, deo pravoslavlja izražava rezerve zbog brzog približavanja Rimu i straha od ustupaka u veri i tradiciji. Iako su zajedno slavili jubilej Nikejskog sabora i istakli jedinstvo, odsustvo drugih pravoslavnih poglavara i izbor liturgijskog jezika izazvali su debatu u crkvenim krugovima.
Granice ikonomije i granice vere
Sveti kanoni kao poslednja brana relativizaciji

Duboka podela koja ne jenjava
ISTORIJSKA POSETA POGLAVARA RIMOKATOLIČKE CRKVE: Papa Lav XIV stigao u Tursku
NOVI RASKOL U PRAVOSLAVLJU: Jerusalimski i antiohijski patrijarh odbili da prisustvuju susretu pape i carigradskog patrijarha u Nikiji
ŠTA SU PAPA LAV I PATRIJARH VARTOLOMEJ POTPISALI DANAS U ISTANBULU: Brojne reakcije pravoslavnog i katoličkog sveta
NEOČEKIVANI GESTOVI PAPE LAVA I PATRIJARHA VARTOLOMEJA IZAZVALI BURU U HRIŠĆANSKOM SVETU: Zajedno pročitali pravoslavni Simvol vere, ali „Očenaš“ na latinskom
Zvanično hvaljena kao "istorijski trenutak jedinstva", poseta poglavara Rimokatoličke crkve izaziva zabrinutost teologa i klirika – da li se radi o dijalogu ili političko-verskoj igri?
Dok patrijarh carigradski najavljuje dolazak rimskog pontifa i poziva na „jedinstvo u istini“, među pravoslavnim narodima raste strah da se ispod plašta sabornosti krije najdublja izdaja Svetog Predanja
U prvom privatnom susretu nakon ustoličenja, poglavar Rimokatoličke crkve i vaseljenski patrijarh razgovarali su o zajedničkom Vaskrsu, budućoj proslavi u Nikeji i potrebi teološkog i duhovnog zbližavanja pravoslavlja i katoličanstva.
Pravoslavna bratija predvođena igumanom, arhimandritom Metodijem optužuje Carigradsku patrijaršiju, patrijarha Vartolomeja i grčke vlasti za sistematsko onemogućavanje verskih prava kroz sudske intervencije, ograničenja kretanja i stalne pretnje silom.
Molitva nije rezervisana samo za teška vremena.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka objašnjava zašto se napetosti pojačavaju upravo onda kada čovek želi da se smiri.
U besedi za 26. utorak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako jedinstvo vernih pretvara običnu molitvu u neizbrisiv hvalospev Bogu.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
U besedi za 26. utorak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako jedinstvo vernih pretvara običnu molitvu u neizbrisiv hvalospev Bogu.
Ajeti sure 61:5–8 objašnjavaju kako Božija svetlost vodi one koji istrajavaju, čak i kada ih ljudi ne razumeju.
Reči starca Josifa Isihaste bez ulepšavanja otkrivaju zašto se blagodat ne daje onima koji odustaju na prvoj prepreci i kako se prava snaga vere proverava upravo u danima teskobe i unutrašnjih lomova.