Dok patrijarh carigradski najavljuje dolazak rimskog pontifa i poziva na „jedinstvo u istini“, među pravoslavnim narodima raste strah da se ispod plašta sabornosti krije najdublja izdaja Svetog Predanja
Još jedan gest koji je izazvao duboku zabrinutost među vernim članovima pravoslavnih crkava dolazi od carigradskog patrijarha Vartolomeja, koji je najavio da sa nestrpljenjem očekuje posetu novoizabranog rimokatoličkog pape Lava XIV Carigradskoj patrijaršiji. Tokom susreta sa rimokatoličkim episkopima i kardinalom Marijom Grekom, patrijarh Vartolomej govorio je o „porastu ljubavi i istine među Crkvama“, što mnogi pravoslavni vernici tumače kao nastavak opasnog trenda relativizacije jasnih dogmatskih granica između pravoslavlja i jeresi.
Nikejski sabor kao maska savremenih ekumenskih težnji
Obeležavanje 1700 godina od Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji, na kojem je svetootački duh odlučno odbacio arijansku jeres i postavio temelje pravoslavnog ispovedanja vere, iskorišćeno je od strane patrijarha Vartolomeja za promociju savremene ideje o „jedinstvu“ sa Vatikanom. Tvrdeći da je jedinstvo „plod vere u istinu otkrivenu u Hristu“, carigradski patrijarh ističe „sabornost“ Nikejskog sabora, dok u praksi promoviše zajedništvo sa onima koji vekovima odstupaju od te iste istine.
Ekumenski dijalog bez pokajanja i povratka pravoslavlju
Govoreći o svom ličnom prijateljstvu sa preminulim papom Franjom, patrijarh ga naziva „istinskim prijateljem pravoslavlja“, iako nijedan od suštinskih dogmatskih problema koji razdvajaju Rim i Istok nije rešen – niti je Vatikan pokazao spremnost na pokajanje i povratak jedinoj, svetootačkoj veri. Dijalog se, kako je sam naveo, vodi ne samo sa rimokatolicima, već i sa drevnim istočnim jeresima i protestantskim zajednicama, što jasno pokazuje gubitak pravoslavnog duhovnog kompasa i sve dublje upadanje Carigradske patrijaršije u duhovnu konfuziju savremenog ekumenizma.
Carigradska patrijaršija u službi globalističke agende
U delu govora koji se tiče „globalnih izazova“, patrijarh Vartolomej govori o socijalnoj pravdi, migracijama, ratovima, verskim progonima i klimatskoj krizi, preuzimajući rečnik međunarodnih političkih organizacija. Pitanja večnog spasenja duše, vere u Hrista i očuvanja Svetog Predanja gotovo da se ne pominju. Mešanje u pitanja klimatskih promena i saradnja sa svetskim telima više podsećaju na političku platformu nego na duhovnu brigu Crkve.
Otvorena Carigradska patrijaršija – ali kome?
Na kraju susreta sa rimokatoličkim zvanicama, Carigradska patrijaršija je još jednom predstavljena kao „mesto dijaloga i prijateljstva“, dok se zanemaruje činjenica da pravoslavne crkve oduvek traže jedinstvo samo u istini – ne u kompromisu. Ekumenizam bez pokajanja vodi u otpadništvo, a ne u jedinstvo. Vernici i duhovnici širom pravoslavnog sveta s pravom postavljaju pitanje: da li je Carigradska patrijaršija još uvek straža pravoslavlja ili je postala ambasada globalnog verskog sinkretizma?
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.
Obraćajući se rimokatoličkim i anglikanskim hodočasnicima, patrijarh Vartolomej govorio je o neostvarenim snovima ekumenskog dijaloga, nadajući se da će novi papa nastaviti putem jedinstva – iako većina pravoslavnih to ne vidi kao put koji vodi u pravcu istine.
U prvom privatnom susretu nakon ustoličenja, poglavar Rimokatoličke crkve i vaseljenski patrijarh razgovarali su o zajedničkom Vaskrsu, budućoj proslavi u Nikeji i potrebi teološkog i duhovnog zbližavanja pravoslavlja i katoličanstva.
Četvorodnevni simpozijum u Vatikanu obeležio 1700 godina od Prvog vaseljenskog sabora: papa Lav XIV pozivao na jedinstvo i sinodalnost svih hrišćana, dok pravoslavni glasovi upozoravaju na opasnosti relativizacije vere i gubitka svetootačkog nasleđa.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Italijanski dizajner kreirao je liturgijske odežde za Benedikta XVI, Franju i Lava XIV, dok njegove izjave o prihvatanju različitih ljudi sada izazivaju oštre reakcije u katoličkim krugovima.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Nikitu po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Haritona Ispovednika. Katolička crkva obeležava Svetog Vjenceslava i Svetog Lovrenca Ruiza. Jevreji obeležavaju treći dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.