Ruska pravoslavna crkva tvrdi da satanisti dobijaju pristup školama i bolnicama, a u Americi je navodno već otvorena klinika za abortus posvećena satani. Novi zakon u Rusiji pokušava da tome stane na put — ali šta to znači za ostatak sveta?
Dok se savremeni svet suočava sa sve agresivnijim relativizovanjem moralnih vrednosti, iz Rusije stižu upozorenja da se duhovno opasne ideologije više ne kriju na marginama, već otvoreno prodiru u institucije — u bolnice, fakultete i škole.
Duhovno opasne ideologije više nisu na marginama
Satanizam, koji je nekada bio smatran krajnjom društvenom devijacijom, danas, prema mišljenju zvaničnika Ruske pravoslavne crkve, dobija institucionalnu formu i legitimitet. Na to upozorava i šef Komisije za porodicu, materinstvo i detinjstvo Patrijaršije Ruske pravoslavne crkve, Fjodor Lukjanov, ističući da satanisti aktivno prodiru u medicinu, zdravstvo i obrazovanje.
– U nekim zemljama satanisti su izlobirali da mogu da drže nastavu u školama i visokoškolskim ustanovama. Satanisti, preko pojedinih predstavnika medicinske zajednice, promovišu ubistvo dece u utrobi majke – izjavio je Lukjanov na okruglom stolu u Državnoj dumi Ruske Federacije, posvećenom borbi protiv širenja satanizma i destruktivnih kultova, prenosi Sputnjik.
Wikimedia/Unknown author
Šef Komisije za porodicu, materinstvo i detinjstvo Patrijaršije Ruske pravoslavne crkve, Fjodor Lukjanov
Klinika za abortus „u ime satane“ i širenje mreže po Evropi
Najšokantniji podatak koji je izneo jeste da je u Sjedinjenim Američkim Državama otvorena specijalizovana klinika za abortus „u ime satane“, kao i da se, prema njegovim rečima, planira širenje mreže sličnih ustanova širom Evrope.
Uz Crkvu, i ruski zakonodavci ovu pojavu doživljavaju krajnje ozbiljno. Poslanik Državne dume Nikolaj Burljajev najavio je predstavljanje predloga zakona o zabrani satanizma u Ruskoj Federaciji, kojim bi se ograničio uticaj satanističke ideologije i onemogućilo delovanje tzv. „satanističkih crkava“, pre svega iz SAD i Ukrajine, na teritoriji Rusije.
Crkva: Napad na ikonu života i božanski poredak
Iz pravoslavne perspektive, ovaj proces ne predstavlja samo kulturološko izazivanje tradicionalnih vrednosti, već i direktan napad na ikonu života — na božanski poredak u kome je čovek stvoren „po liku i podobiju Božijem“.
– U pitanju je borba za dušu čovečanstva. Ako škola i bolnica postanu mesta duhovne smrti, a ne života, onda se i društvo, kao celina, okreće od Boga – poručuju iz crkvenih krugova.
Crkva podseća da je čovekov život od začeća svetinja, i da nijedna ideologija, koliko god bila moderna, ne sme biti iznad zapovesti Božije. Služenje životu, a ne smrti, mora ostati temelj svake zdrave civilizacije.
Jer, kako nas uči pravoslavno predanje: „Gde nema Boga – tu se umnožava bezumlje.“
Napomena: Prenošenje teksta dozvoljeno je samo uz navođenje aktivnog linka ka izvoru članka.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog 1993. godine, u tišini drevne Optinske pustinje, dogodio se svirepi zločin koji je ostavio neizbrisiv trag na savremenoj crkvenoj istoriji. Ubistvo trojice krotkih slugu Božijih otvorilo je pitanja o duhovnoj borbi, zlu koje vreba i svetosti koja ne umire — čak ni u smrti.
Reči svetitelja iz Grčke razotkrivaju najopasniju prevaru tame: đavo postaje moćan samo ako mu damo pravo i poverujemo u njegovu silu. Ali kada mu se suprotstavimo sa smirenjem i verom – on nestaje poput praha.
Otkrijte kako se priprema autentično koljivo iz ćelije Presvete Bogorodice Axion Esti, sa sastojcima koji simbolizuju Vaskrsenje, Carstvo nebesko i večni život.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Upravo preko vračara i gatara, đavo pokušava da uđe u tuđe živote, da razori porodice, posvađa ljude, poseje sumnju i strah, i da čoveka odvoji od Hrista.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.