Ruska pravoslavna crkva tvrdi da satanisti dobijaju pristup školama i bolnicama, a u Americi je navodno već otvorena klinika za abortus posvećena satani. Novi zakon u Rusiji pokušava da tome stane na put — ali šta to znači za ostatak sveta?
Dok se savremeni svet suočava sa sve agresivnijim relativizovanjem moralnih vrednosti, iz Rusije stižu upozorenja da se duhovno opasne ideologije više ne kriju na marginama, već otvoreno prodiru u institucije — u bolnice, fakultete i škole.
Duhovno opasne ideologije više nisu na marginama
Satanizam, koji je nekada bio smatran krajnjom društvenom devijacijom, danas, prema mišljenju zvaničnika Ruske pravoslavne crkve, dobija institucionalnu formu i legitimitet. Na to upozorava i šef Komisije za porodicu, materinstvo i detinjstvo Patrijaršije Ruske pravoslavne crkve, Fjodor Lukjanov, ističući da satanisti aktivno prodiru u medicinu, zdravstvo i obrazovanje.
– U nekim zemljama satanisti su izlobirali da mogu da drže nastavu u školama i visokoškolskim ustanovama. Satanisti, preko pojedinih predstavnika medicinske zajednice, promovišu ubistvo dece u utrobi majke – izjavio je Lukjanov na okruglom stolu u Državnoj dumi Ruske Federacije, posvećenom borbi protiv širenja satanizma i destruktivnih kultova, prenosi Sputnjik.
Wikimedia/Unknown author
Šef Komisije za porodicu, materinstvo i detinjstvo Patrijaršije Ruske pravoslavne crkve, Fjodor Lukjanov
Klinika za abortus „u ime satane“ i širenje mreže po Evropi
Najšokantniji podatak koji je izneo jeste da je u Sjedinjenim Američkim Državama otvorena specijalizovana klinika za abortus „u ime satane“, kao i da se, prema njegovim rečima, planira širenje mreže sličnih ustanova širom Evrope.
Uz Crkvu, i ruski zakonodavci ovu pojavu doživljavaju krajnje ozbiljno. Poslanik Državne dume Nikolaj Burljajev najavio je predstavljanje predloga zakona o zabrani satanizma u Ruskoj Federaciji, kojim bi se ograničio uticaj satanističke ideologije i onemogućilo delovanje tzv. „satanističkih crkava“, pre svega iz SAD i Ukrajine, na teritoriji Rusije.
Crkva: Napad na ikonu života i božanski poredak
Iz pravoslavne perspektive, ovaj proces ne predstavlja samo kulturološko izazivanje tradicionalnih vrednosti, već i direktan napad na ikonu života — na božanski poredak u kome je čovek stvoren „po liku i podobiju Božijem“.
– U pitanju je borba za dušu čovečanstva. Ako škola i bolnica postanu mesta duhovne smrti, a ne života, onda se i društvo, kao celina, okreće od Boga – poručuju iz crkvenih krugova.
Crkva podseća da je čovekov život od začeća svetinja, i da nijedna ideologija, koliko god bila moderna, ne sme biti iznad zapovesti Božije. Služenje životu, a ne smrti, mora ostati temelj svake zdrave civilizacije.
Jer, kako nas uči pravoslavno predanje: „Gde nema Boga – tu se umnožava bezumlje.“
Napomena: Prenošenje teksta dozvoljeno je samo uz navođenje aktivnog linka ka izvoru članka.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog 1993. godine, u tišini drevne Optinske pustinje, dogodio se svirepi zločin koji je ostavio neizbrisiv trag na savremenoj crkvenoj istoriji. Ubistvo trojice krotkih slugu Božijih otvorilo je pitanja o duhovnoj borbi, zlu koje vreba i svetosti koja ne umire — čak ni u smrti.
Reči svetitelja iz Grčke razotkrivaju najopasniju prevaru tame: đavo postaje moćan samo ako mu damo pravo i poverujemo u njegovu silu. Ali kada mu se suprotstavimo sa smirenjem i verom – on nestaje poput praha.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Proroštvo Svetog Save Storozhevskog povezalo je cara Francuske i pravoslavnu monahinju iz manastira kraj Pariza, a ova neverovatna priča o ljubavi, veri i zaboravljenoj plemenitosti nadilazi vekove.
Mihail Meleh tvrdi da se pravoslavne svetinje iznose iz Ukrajine radi preprodaje, dok pojedini stručnjaci sumnjaju da bi mogle služiti i za plaćanje zapadnog oružja.
Nova platforma Artos povezuje pravoslavna preduzeća, parohije, manastire i porodične poslove širom sveta, a njen cilj nije samo trgovina već i očuvanje hrišćanskih vrednosti, uz planove za širenje na evropske države.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.