Ruska pravoslavna crkva tvrdi da satanisti dobijaju pristup školama i bolnicama, a u Americi je navodno već otvorena klinika za abortus posvećena satani. Novi zakon u Rusiji pokušava da tome stane na put — ali šta to znači za ostatak sveta?
Dok se savremeni svet suočava sa sve agresivnijim relativizovanjem moralnih vrednosti, iz Rusije stižu upozorenja da se duhovno opasne ideologije više ne kriju na marginama, već otvoreno prodiru u institucije — u bolnice, fakultete i škole.
Duhovno opasne ideologije više nisu na marginama
Satanizam, koji je nekada bio smatran krajnjom društvenom devijacijom, danas, prema mišljenju zvaničnika Ruske pravoslavne crkve, dobija institucionalnu formu i legitimitet. Na to upozorava i šef Komisije za porodicu, materinstvo i detinjstvo Patrijaršije Ruske pravoslavne crkve, Fjodor Lukjanov, ističući da satanisti aktivno prodiru u medicinu, zdravstvo i obrazovanje.
– U nekim zemljama satanisti su izlobirali da mogu da drže nastavu u školama i visokoškolskim ustanovama. Satanisti, preko pojedinih predstavnika medicinske zajednice, promovišu ubistvo dece u utrobi majke – izjavio je Lukjanov na okruglom stolu u Državnoj dumi Ruske Federacije, posvećenom borbi protiv širenja satanizma i destruktivnih kultova, prenosi Sputnjik.
Wikimedia/Unknown author
Šef Komisije za porodicu, materinstvo i detinjstvo Patrijaršije Ruske pravoslavne crkve, Fjodor Lukjanov
Klinika za abortus „u ime satane“ i širenje mreže po Evropi
Najšokantniji podatak koji je izneo jeste da je u Sjedinjenim Američkim Državama otvorena specijalizovana klinika za abortus „u ime satane“, kao i da se, prema njegovim rečima, planira širenje mreže sličnih ustanova širom Evrope.
Uz Crkvu, i ruski zakonodavci ovu pojavu doživljavaju krajnje ozbiljno. Poslanik Državne dume Nikolaj Burljajev najavio je predstavljanje predloga zakona o zabrani satanizma u Ruskoj Federaciji, kojim bi se ograničio uticaj satanističke ideologije i onemogućilo delovanje tzv. „satanističkih crkava“, pre svega iz SAD i Ukrajine, na teritoriji Rusije.
Crkva: Napad na ikonu života i božanski poredak
Iz pravoslavne perspektive, ovaj proces ne predstavlja samo kulturološko izazivanje tradicionalnih vrednosti, već i direktan napad na ikonu života — na božanski poredak u kome je čovek stvoren „po liku i podobiju Božijem“.
– U pitanju je borba za dušu čovečanstva. Ako škola i bolnica postanu mesta duhovne smrti, a ne života, onda se i društvo, kao celina, okreće od Boga – poručuju iz crkvenih krugova.
Crkva podseća da je čovekov život od začeća svetinja, i da nijedna ideologija, koliko god bila moderna, ne sme biti iznad zapovesti Božije. Služenje životu, a ne smrti, mora ostati temelj svake zdrave civilizacije.
Jer, kako nas uči pravoslavno predanje: „Gde nema Boga – tu se umnožava bezumlje.“
Napomena: Prenošenje teksta dozvoljeno je samo uz navođenje aktivnog linka ka izvoru članka.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog 1993. godine, u tišini drevne Optinske pustinje, dogodio se svirepi zločin koji je ostavio neizbrisiv trag na savremenoj crkvenoj istoriji. Ubistvo trojice krotkih slugu Božijih otvorilo je pitanja o duhovnoj borbi, zlu koje vreba i svetosti koja ne umire — čak ni u smrti.
Reči svetitelja iz Grčke razotkrivaju najopasniju prevaru tame: đavo postaje moćan samo ako mu damo pravo i poverujemo u njegovu silu. Ali kada mu se suprotstavimo sa smirenjem i verom – on nestaje poput praha.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.
Sud u Podgorici dosudio je odštetu arhimandritu Hrizostomu Nešiću nakon što je na kontroverznom portalu bio označen kao „špijun“, zajedno sa više monaha i sveštenika SPC.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Na izraelskim poljima počinje žetva pšenice za „šmura macu“, koja se mesecima čuva pod strogim nadzorom i kroz svaki korak priprema za Pesah, uz pravila u kojima nema mesta ni za najmanju grešku.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Upravo preko vračara i gatara, đavo pokušava da uđe u tuđe živote, da razori porodice, posvađa ljude, poseje sumnju i strah, i da čoveka odvoji od Hrista.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Carigradski patrijarh poručio je da se približavanje Carigradske i Rimokatoličke crkve nastavlja i ocenio da je obnova punog zajedništva istorijski proces koji više ne može da se zaustavi.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.