Ruska pravoslavna crkva tvrdi da satanisti dobijaju pristup školama i bolnicama, a u Americi je navodno već otvorena klinika za abortus posvećena satani. Novi zakon u Rusiji pokušava da tome stane na put — ali šta to znači za ostatak sveta?
Dok se savremeni svet suočava sa sve agresivnijim relativizovanjem moralnih vrednosti, iz Rusije stižu upozorenja da se duhovno opasne ideologije više ne kriju na marginama, već otvoreno prodiru u institucije — u bolnice, fakultete i škole.
Duhovno opasne ideologije više nisu na marginama
Satanizam, koji je nekada bio smatran krajnjom društvenom devijacijom, danas, prema mišljenju zvaničnika Ruske pravoslavne crkve, dobija institucionalnu formu i legitimitet. Na to upozorava i šef Komisije za porodicu, materinstvo i detinjstvo Patrijaršije Ruske pravoslavne crkve, Fjodor Lukjanov, ističući da satanisti aktivno prodiru u medicinu, zdravstvo i obrazovanje.
– U nekim zemljama satanisti su izlobirali da mogu da drže nastavu u školama i visokoškolskim ustanovama. Satanisti, preko pojedinih predstavnika medicinske zajednice, promovišu ubistvo dece u utrobi majke – izjavio je Lukjanov na okruglom stolu u Državnoj dumi Ruske Federacije, posvećenom borbi protiv širenja satanizma i destruktivnih kultova, prenosi Sputnjik.
Wikimedia/Unknown author
Šef Komisije za porodicu, materinstvo i detinjstvo Patrijaršije Ruske pravoslavne crkve, Fjodor Lukjanov
Klinika za abortus „u ime satane“ i širenje mreže po Evropi
Najšokantniji podatak koji je izneo jeste da je u Sjedinjenim Američkim Državama otvorena specijalizovana klinika za abortus „u ime satane“, kao i da se, prema njegovim rečima, planira širenje mreže sličnih ustanova širom Evrope.
Uz Crkvu, i ruski zakonodavci ovu pojavu doživljavaju krajnje ozbiljno. Poslanik Državne dume Nikolaj Burljajev najavio je predstavljanje predloga zakona o zabrani satanizma u Ruskoj Federaciji, kojim bi se ograničio uticaj satanističke ideologije i onemogućilo delovanje tzv. „satanističkih crkava“, pre svega iz SAD i Ukrajine, na teritoriji Rusije.
Crkva: Napad na ikonu života i božanski poredak
Iz pravoslavne perspektive, ovaj proces ne predstavlja samo kulturološko izazivanje tradicionalnih vrednosti, već i direktan napad na ikonu života — na božanski poredak u kome je čovek stvoren „po liku i podobiju Božijem“.
– U pitanju je borba za dušu čovečanstva. Ako škola i bolnica postanu mesta duhovne smrti, a ne života, onda se i društvo, kao celina, okreće od Boga – poručuju iz crkvenih krugova.
Crkva podseća da je čovekov život od začeća svetinja, i da nijedna ideologija, koliko god bila moderna, ne sme biti iznad zapovesti Božije. Služenje životu, a ne smrti, mora ostati temelj svake zdrave civilizacije.
Jer, kako nas uči pravoslavno predanje: „Gde nema Boga – tu se umnožava bezumlje.“
Napomena: Prenošenje teksta dozvoljeno je samo uz navođenje aktivnog linka ka izvoru članka.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog 1993. godine, u tišini drevne Optinske pustinje, dogodio se svirepi zločin koji je ostavio neizbrisiv trag na savremenoj crkvenoj istoriji. Ubistvo trojice krotkih slugu Božijih otvorilo je pitanja o duhovnoj borbi, zlu koje vreba i svetosti koja ne umire — čak ni u smrti.
Reči svetitelja iz Grčke razotkrivaju najopasniju prevaru tame: đavo postaje moćan samo ako mu damo pravo i poverujemo u njegovu silu. Ali kada mu se suprotstavimo sa smirenjem i verom – on nestaje poput praha.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Upravo preko vračara i gatara, đavo pokušava da uđe u tuđe živote, da razori porodice, posvađa ljude, poseje sumnju i strah, i da čoveka odvoji od Hrista.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.