DOBRO PAZITE ŠTA TRAŽITE OD BOGA I KAKO! Prepodobni Nikon objasnio kako tokom molitve radujete demone
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja.
Reči svetitelja iz Grčke razotkrivaju najopasniju prevaru tame: đavo postaje moćan samo ako mu damo pravo i poverujemo u njegovu silu. Ali kada mu se suprotstavimo sa smirenjem i verom – on nestaje poput praha.
Uvek kada se u hrišćanskom svetu pomene đavo, nečiste sile ili demoni, atmosfera se naglo menja – od tišine do nelagode, od podsmeha do preteranog straha. U savremenom društvu, koje sve više gura duhovne pojmove na marginu, đavo postaje tabu tema – ili, kako bi rekli Sveti Oci, „prevara samog sebe“. Jer je upravo jedna od njegovih najopasnijih obmana u tome što je ubedio ljude da ne postoji.
A ipak, duhovna stvarnost u pravoslavlju je jasna: postoji dobro, ali postoji i zlo. I dok se dobro objavljuje kao svetlost, zlo deluje iz prikrajka, iz tame. Međutim, Sveti Oci upozoravaju – nipošto se ne treba plašiti đavola. Jer, strah od njega njemu daje snagu.
To najbolje objašnjava Sveti Evmenije Saridakis, sveti podvižnik novijeg vremena, čije su reči, izrečene jednostavno, a duboko, postale duhovni štit mnogima:
– Đavo je odvratan na izgled, a ujedno je i strašljivac. On je „mravoljav“, i tako ga nazivaju Sveti Oci. Ako mu daš pravo (pristup) i uplašiš ga se, postaje lav. Ali ako se boriš sa smirenjem i prizivaš silu Časnoga i Životvornoga Krsta i svetitelja, on je tada samo jedan mrav. Učiniš jedan pokret – kao kad slučajno zgazimo mrava – i raspršiš ga. Zato ga treba potpuno zanemariti. A ako se i dogodi neki greh, odmah idi na ispovest, bez mnogo reči – govorio je Sveti Evmenije.
Na grčkom jeziku, Sveti Evmenije koristi izraz „μυρμηγκολέων“ – koji označava mitsko biće, kombinaciju lava i mrava, kojim su Sveti Oci oslikavali đavola: sitan i jadan, ali ako mu čovek da značaj – pretvara se u aždaju. U srpskom jeziku ta slika je verno prenesena kao „mravoljav“, stvorenje koje samo liči na silu, ali je zapravo bez nje.
Ovo učenje podseća na još jednu važnu istinu – zlo ne nestaje ako ga ignorišemo, ali biva obesnaženo ako ga ne hranimo strahom. Strah, stid i griža savesti bez pokajanja – to su oruđa tame. A protiv njih se ne ide pesnicama, već molitvom, smirenjem i svetim Tajnama.
Kao što kaže Sveti Evmenije – ako i padneš, odmah idi na ispovest. Bez mnogo reči. Tamo se zlo razvejava kao dim, a duša ponovo diše.
Zato, umesto da se pitamo da li đavo postoji, zapitajmo se: da li mu dajemo prostor? I umesto da nas obuzima strah, oslonimo se na ono što nas čini neustrašivima – Hristov Krst, smirenje i istinu koju čuvaju svetitelji.
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja. Ovaj simbol ima istoriju koja seže u antičko doba. To stanje nije samo slabost, već prostor kroz koji ulazi čitava vojska drugih grehova. U tišini bola, rađa se snaga.
DOBRO PAZITE ŠTA TRAŽITE OD BOGA I KAKO! Prepodobni Nikon objasnio kako tokom molitve radujete demone
OVO UZNEMIRAVA MNOGE VERNIKE! Odakle "Svevideće oko" ili "Luciferova piramida", zloglasni simbol domanacije elite, u mnogim srpskim crkvama i manastirima!
NIKOME ĐAVO NE PRISTUPA TAKO LAKO KAO OVOJ VRSTI LJUDI! Ozbiljno upozorenje Svetog Tihona Zadonskog!
SVAKO ISKUŠENJE IMA I SVOJ IZLAZ! Starac Jefrem Filotejski otkiva da Bog ni jedno breme ne daje slučajno
U svetu u kojem sve više ljudi poseže za okultnim rešenjima, reči jednog od najvoljenijih duhovnika Pravoslavne Crkve razbijaju iluzije: zlo može delovati samo ako mu čovek sam otvori vrata. Pokajanje, ispovest i čisto srce postaju neprobojni štit – duhovna zaštita koja ne zna za poraz.
Čovek stvarnost kreira. Ukoliko on ne utiče na stvarnost, utoliko će ona uticati na njega.
Bog ima hiljadu načina da promeni svet, da promeni čak i prirodni poredak ako je potrebno, govorio je starac Josif.
Demoni sa osobitom lakoćom opsedaju one koji se neprestano hvale, koji traže priznanja i nadmeću se u sujeti.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Justina Ćelijskog, podsećamo se besede koja je izazvala šok u tadašnjoj Jugoslaviji. Pred stotinama ljudi, a pod prismotrom vlasti, tada mladi profesor Amfilohije izgovorio je istinu koju mnogi nisu smeli ni da pomisle.
Predstavnici OCA tvrde da crkva pripada vernicima i da će hram ostati otvoren za sve koji žele da učestvuju u bogosluženju u duhu kanonskog jedinstva i vere.
Za hrišćanina, iskušenje je prilika da pokaže veru, istrajnost i ljubav prema Bogu uprkos okolnostima.
Na periferiji ruske prestonice, između svetlosti mozaika i senki istorije, uzdiže se hram koji čuva duhovnu snagu nacije i duboke simbole neispričanih sudbina.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Justina Ćelijskog, podsećamo se besede koja je izazvala šok u tadašnjoj Jugoslaviji. Pred stotinama ljudi, a pod prismotrom vlasti, tada mladi profesor Amfilohije izgovorio je istinu koju mnogi nisu smeli ni da pomisle.
Na periferiji ruske prestonice, između svetlosti mozaika i senki istorije, uzdiže se hram koji čuva duhovnu snagu nacije i duboke simbole neispričanih sudbina.
Umesto izraza "igre na sreću“, kakvim su ovaj način zarade želeli da predstave ljudima, sveštenik insistira da ga nazivamo pravim imenom.
Na naučnom skupu u organizaciji Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči otvorena su najdublja pitanja hrišćanske teologije: da li arijanizam živi i danas, šta nas uči Sveti Sava i kako izgleda dijalog Jerusalima i Atine u vremenu razdvojenih svetova.
U crkvenom kalendaru, nedelja nije dan kada se "ne radi“ zato što je to zabranjeno, već zato što je posvećena višem cilju.
Rođen na Blagovesti, praznik na koji se i upokojio, ovaj duhovni gorostas proveo je ceo život između progonstva, molitve i borbe za istinu. Zbog svojih stavova bio je sklanjan, saslušavan i tiho gonjen – a danas ga narod slavi kao sveca koji i dalje menja ljudske sudbine.
Ne treba vam ništa skupo: od krompira, povrća i malo sira nastaje nezaboravno starinsko jelo koje se u različitim krajevima drugačije zove, ali svuda miriše na dom, tradiciju i ljubav.