DOBRO PAZITE ŠTA TRAŽITE OD BOGA I KAKO! Prepodobni Nikon objasnio kako tokom molitve radujete demone
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja.
Reči svetitelja iz Grčke razotkrivaju najopasniju prevaru tame: đavo postaje moćan samo ako mu damo pravo i poverujemo u njegovu silu. Ali kada mu se suprotstavimo sa smirenjem i verom – on nestaje poput praha.
Uvek kada se u hrišćanskom svetu pomene đavo, nečiste sile ili demoni, atmosfera se naglo menja – od tišine do nelagode, od podsmeha do preteranog straha. U savremenom društvu, koje sve više gura duhovne pojmove na marginu, đavo postaje tabu tema – ili, kako bi rekli Sveti Oci, „prevara samog sebe“. Jer je upravo jedna od njegovih najopasnijih obmana u tome što je ubedio ljude da ne postoji.
A ipak, duhovna stvarnost u pravoslavlju je jasna: postoji dobro, ali postoji i zlo. I dok se dobro objavljuje kao svetlost, zlo deluje iz prikrajka, iz tame. Međutim, Sveti Oci upozoravaju – nipošto se ne treba plašiti đavola. Jer, strah od njega njemu daje snagu.
To najbolje objašnjava Sveti Evmenije Saridakis, sveti podvižnik novijeg vremena, čije su reči, izrečene jednostavno, a duboko, postale duhovni štit mnogima:
– Đavo je odvratan na izgled, a ujedno je i strašljivac. On je „mravoljav“, i tako ga nazivaju Sveti Oci. Ako mu daš pravo (pristup) i uplašiš ga se, postaje lav. Ali ako se boriš sa smirenjem i prizivaš silu Časnoga i Životvornoga Krsta i svetitelja, on je tada samo jedan mrav. Učiniš jedan pokret – kao kad slučajno zgazimo mrava – i raspršiš ga. Zato ga treba potpuno zanemariti. A ako se i dogodi neki greh, odmah idi na ispovest, bez mnogo reči – govorio je Sveti Evmenije.
Na grčkom jeziku, Sveti Evmenije koristi izraz „μυρμηγκολέων“ – koji označava mitsko biće, kombinaciju lava i mrava, kojim su Sveti Oci oslikavali đavola: sitan i jadan, ali ako mu čovek da značaj – pretvara se u aždaju. U srpskom jeziku ta slika je verno prenesena kao „mravoljav“, stvorenje koje samo liči na silu, ali je zapravo bez nje.
Ovo učenje podseća na još jednu važnu istinu – zlo ne nestaje ako ga ignorišemo, ali biva obesnaženo ako ga ne hranimo strahom. Strah, stid i griža savesti bez pokajanja – to su oruđa tame. A protiv njih se ne ide pesnicama, već molitvom, smirenjem i svetim Tajnama.
Kao što kaže Sveti Evmenije – ako i padneš, odmah idi na ispovest. Bez mnogo reči. Tamo se zlo razvejava kao dim, a duša ponovo diše.
Zato, umesto da se pitamo da li đavo postoji, zapitajmo se: da li mu dajemo prostor? I umesto da nas obuzima strah, oslonimo se na ono što nas čini neustrašivima – Hristov Krst, smirenje i istinu koju čuvaju svetitelji.
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja. Ovaj simbol ima istoriju koja seže u antičko doba. To stanje nije samo slabost, već prostor kroz koji ulazi čitava vojska drugih grehova. U tišini bola, rađa se snaga.
DOBRO PAZITE ŠTA TRAŽITE OD BOGA I KAKO! Prepodobni Nikon objasnio kako tokom molitve radujete demone
OVO UZNEMIRAVA MNOGE VERNIKE! Odakle "Svevideće oko" ili "Luciferova piramida", zloglasni simbol domanacije elite, u mnogim srpskim crkvama i manastirima!
NIKOME ĐAVO NE PRISTUPA TAKO LAKO KAO OVOJ VRSTI LJUDI! Ozbiljno upozorenje Svetog Tihona Zadonskog!
SVAKO ISKUŠENJE IMA I SVOJ IZLAZ! Starac Jefrem Filotejski otkiva da Bog ni jedno breme ne daje slučajno
Tokom liturgije sa arhijerejima iz Gruzije na Staroj Bežaniji, poglavar SPC ogolio je duhovne zamke savremenog čoveka, upozorio na strasti koje razaraju slobodu i jasno poručio šta je smisao vere.
Kroz svedočanstvo iz života, veliki duhovnik 20. veka i svetac objasnio je na jednostavan način da snaga molitve ne zavisi od samog čitanja, već od mnogo dublje istine koja menja život i razvejava tamu oko nas.
Jedna snažna pouka svetogorskog podvižnika otkriva zašto je dužnost vernika da dobrim mislima, rečima i brigom za drugoga sačuvaju zajednicu od raspadanja.
Svi su, prema hrišćanstvu grešni, osim Isusa Hrista, ali i tu postoje razlike.
Odluka lokalnih islamskih zajednica da proslavu svog praznika prilagode danu žalosti u Gruziji pokazuje međureligijsko poštovanje i solidarnost u zemlji gde muslimani čine značajan deo stanovništva.
Nije čoveku dato da bude sudija bližnjima, niti da meri tuđu veru i padove, već da bdije nad sopstvenim mislima, rečima i delima.
Arhiepiskop sumski Nikodim tvrdi da je telo patrijarha Filareta premešteno protivno njegovoj poslednjoj volji, dok dve crkvene strukture ulaze u otvoren sukob oko opela i mesta sahrane.
Opelo služi patrijarh Vartolomej uz prisustvo brojnih crkvenih delegacija, dok Tbilisi ispraća patrijarha Iliju II ka mestu njegovog večnog počinka
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dodatni razlog zašto ovaj praznik ne treba posmatrati kao povod za gozbu i veselje je što on uvek pada u vreme posta, kada Crkva izričito zabranjuje sve skupove ovakve vrste.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetih četrdeset mučenika sevastijskih po starom i Svetog Vasilija Ankarskog po novom kalendaru. Katolici slave Svetu Leu Rimsku, muslimani obeležavaju treći dan Bajrama, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
U trenucima kada čovek ostaje bez unutrašnjeg oslonca, reči shiarhimandrita Joanikija podsećaju na snagu koja deluje neprimetno - tiho sabira, leči i dopire dalje nego što možemo da sagledamo.