DOBRO PAZITE ŠTA TRAŽITE OD BOGA I KAKO! Prepodobni Nikon objasnio kako tokom molitve radujete demone
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja.
Reči svetitelja iz Grčke razotkrivaju najopasniju prevaru tame: đavo postaje moćan samo ako mu damo pravo i poverujemo u njegovu silu. Ali kada mu se suprotstavimo sa smirenjem i verom – on nestaje poput praha.
Uvek kada se u hrišćanskom svetu pomene đavo, nečiste sile ili demoni, atmosfera se naglo menja – od tišine do nelagode, od podsmeha do preteranog straha. U savremenom društvu, koje sve više gura duhovne pojmove na marginu, đavo postaje tabu tema – ili, kako bi rekli Sveti Oci, „prevara samog sebe“. Jer je upravo jedna od njegovih najopasnijih obmana u tome što je ubedio ljude da ne postoji.
A ipak, duhovna stvarnost u pravoslavlju je jasna: postoji dobro, ali postoji i zlo. I dok se dobro objavljuje kao svetlost, zlo deluje iz prikrajka, iz tame. Međutim, Sveti Oci upozoravaju – nipošto se ne treba plašiti đavola. Jer, strah od njega njemu daje snagu.
To najbolje objašnjava Sveti Evmenije Saridakis, sveti podvižnik novijeg vremena, čije su reči, izrečene jednostavno, a duboko, postale duhovni štit mnogima:
– Đavo je odvratan na izgled, a ujedno je i strašljivac. On je „mravoljav“, i tako ga nazivaju Sveti Oci. Ako mu daš pravo (pristup) i uplašiš ga se, postaje lav. Ali ako se boriš sa smirenjem i prizivaš silu Časnoga i Životvornoga Krsta i svetitelja, on je tada samo jedan mrav. Učiniš jedan pokret – kao kad slučajno zgazimo mrava – i raspršiš ga. Zato ga treba potpuno zanemariti. A ako se i dogodi neki greh, odmah idi na ispovest, bez mnogo reči – govorio je Sveti Evmenije.
Na grčkom jeziku, Sveti Evmenije koristi izraz „μυρμηγκολέων“ – koji označava mitsko biće, kombinaciju lava i mrava, kojim su Sveti Oci oslikavali đavola: sitan i jadan, ali ako mu čovek da značaj – pretvara se u aždaju. U srpskom jeziku ta slika je verno prenesena kao „mravoljav“, stvorenje koje samo liči na silu, ali je zapravo bez nje.
Ovo učenje podseća na još jednu važnu istinu – zlo ne nestaje ako ga ignorišemo, ali biva obesnaženo ako ga ne hranimo strahom. Strah, stid i griža savesti bez pokajanja – to su oruđa tame. A protiv njih se ne ide pesnicama, već molitvom, smirenjem i svetim Tajnama.
Kao što kaže Sveti Evmenije – ako i padneš, odmah idi na ispovest. Bez mnogo reči. Tamo se zlo razvejava kao dim, a duša ponovo diše.
Zato, umesto da se pitamo da li đavo postoji, zapitajmo se: da li mu dajemo prostor? I umesto da nas obuzima strah, oslonimo se na ono što nas čini neustrašivima – Hristov Krst, smirenje i istinu koju čuvaju svetitelji.
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja. Ovaj simbol ima istoriju koja seže u antičko doba. To stanje nije samo slabost, već prostor kroz koji ulazi čitava vojska drugih grehova. U tišini bola, rađa se snaga. Budi deo Religija.rs zajednice.
DOBRO PAZITE ŠTA TRAŽITE OD BOGA I KAKO! Prepodobni Nikon objasnio kako tokom molitve radujete demone
OVO UZNEMIRAVA MNOGE VERNIKE! Odakle "Svevideće oko" ili "Luciferova piramida", zloglasni simbol domanacije elite, u mnogim srpskim crkvama i manastirima!
NIKOME ĐAVO NE PRISTUPA TAKO LAKO KAO OVOJ VRSTI LJUDI! Ozbiljno upozorenje Svetog Tihona Zadonskog!
SVAKO ISKUŠENJE IMA I SVOJ IZLAZ! Starac Jefrem Filotejski otkiva da Bog ni jedno breme ne daje slučajno
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Sveti Teofan piše o tome kako, uprkos tome što mnogi veruju da Božije milosrđe neće dopustiti večnu odbačenost, postoji i realnost da ljudi, kroz svoju nepopravljenost i tvrdoglavost u zlu, sami postavljaju prepreke između sebe i Boga. On upozorava na opasnost da zlo može napredovati baš kao i dobro, i da grešnici, ukoliko ne traže pokajanje, ostaju zatvoreni u svom zlu, što ih vodi u večnu udaljenost od Božije svetlosti. Za Svetog Teofana, pakao nije mesto koje je Bog stvorio da bi kaznio ljude, već je to posledica slobodnog izbora ljudi koji nisu želeli da se isprave.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.