Duhovna riznica 14.06.2025 | 15:28

“ĐAVO JE STRAŠNOG I RUŽNOG IZGLEDA, ALI JE PLAŠLJIV”: Sveti Evmenije otkriva kako demoni glume lava, a zapravo su samo mravi

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
“ĐAVO JE STRAŠNOG I RUŽNOG IZGLEDA, ALI JE PLAŠLJIV”: Sveti Evmenije otkriva kako demoni glume lava, a zapravo su samo mravi
shutterstock/Syds.Pics, wikipedia/Quick pen

Reči svetitelja iz Grčke razotkrivaju najopasniju prevaru tame: đavo postaje moćan samo ako mu damo pravo i poverujemo u njegovu silu. Ali kada mu se suprotstavimo sa smirenjem i verom – on nestaje poput praha.

Uvek kada se u hrišćanskom svetu pomene đavo, nečiste sile ili demoni, atmosfera se naglo menja – od tišine do nelagode, od podsmeha do preteranog straha. U savremenom društvu, koje sve više gura duhovne pojmove na marginu, đavo postaje tabu tema – ili, kako bi rekli Sveti Oci, „prevara samog sebe“. Jer je upravo jedna od njegovih najopasnijih obmana u tome što je ubedio ljude da ne postoji.

A ipak, duhovna stvarnost u pravoslavlju je jasna: postoji dobro, ali postoji i zlo. I dok se dobro objavljuje kao svetlost, zlo deluje iz prikrajka, iz tame. Međutim, Sveti Oci upozoravaju – nipošto se ne treba plašiti đavola. Jer, strah od njega njemu daje snagu.

To najbolje objašnjava Sveti Evmenije Saridakis, sveti podvižnik novijeg vremena, čije su reči, izrečene jednostavno, a duboko, postale duhovni štit mnogima:

– Đavo je odvratan na izgled, a ujedno je i strašljivac. On je „mravoljav“, i tako ga nazivaju Sveti Oci. Ako mu daš pravo (pristup) i uplašiš ga se, postaje lav. Ali ako se boriš sa smirenjem i prizivaš silu Časnoga i Životvornoga Krsta i svetitelja, on je tada samo jedan mrav. Učiniš jedan pokret – kao kad slučajno zgazimo mrava – i raspršiš ga. Zato ga treba potpuno zanemariti. A ako se i dogodi neki greh, odmah idi na ispovest, bez mnogo reči – govorio je Sveti Evmenije.

Wikipedia/Quick pen
Sveti Evmenije Saridakis

 

Na grčkom jeziku, Sveti Evmenije koristi izraz „μυρμηγκολέων“ – koji označava mitsko biće, kombinaciju lava i mrava, kojim su Sveti Oci oslikavali đavola: sitan i jadan, ali ako mu čovek da značaj – pretvara se u aždaju. U srpskom jeziku ta slika je verno prenesena kao „mravoljav“, stvorenje koje samo liči na silu, ali je zapravo bez nje.

Ovo učenje podseća na još jednu važnu istinu – zlo ne nestaje ako ga ignorišemo, ali biva obesnaženo ako ga ne hranimo strahom. Strah, stid i griža savesti bez pokajanja – to su oruđa tame. A protiv njih se ne ide pesnicama, već molitvom, smirenjem i svetim Tajnama.

Kao što kaže Sveti Evmenije – ako i padneš, odmah idi na ispovest. Bez mnogo reči. Tamo se zlo razvejava kao dim, a duša ponovo diše.

Zato, umesto da se pitamo da li đavo postoji, zapitajmo se: da li mu dajemo prostor? I umesto da nas obuzima strah, oslonimo se na ono što nas čini neustrašivima – Hristov Krst, smirenje i istinu koju čuvaju svetitelji.