DOBRO PAZITE ŠTA TRAŽITE OD BOGA I KAKO! Prepodobni Nikon objasnio kako tokom molitve radujete demone
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja.
Reči svetitelja iz Grčke razotkrivaju najopasniju prevaru tame: đavo postaje moćan samo ako mu damo pravo i poverujemo u njegovu silu. Ali kada mu se suprotstavimo sa smirenjem i verom – on nestaje poput praha.
Uvek kada se u hrišćanskom svetu pomene đavo, nečiste sile ili demoni, atmosfera se naglo menja – od tišine do nelagode, od podsmeha do preteranog straha. U savremenom društvu, koje sve više gura duhovne pojmove na marginu, đavo postaje tabu tema – ili, kako bi rekli Sveti Oci, „prevara samog sebe“. Jer je upravo jedna od njegovih najopasnijih obmana u tome što je ubedio ljude da ne postoji.
A ipak, duhovna stvarnost u pravoslavlju je jasna: postoji dobro, ali postoji i zlo. I dok se dobro objavljuje kao svetlost, zlo deluje iz prikrajka, iz tame. Međutim, Sveti Oci upozoravaju – nipošto se ne treba plašiti đavola. Jer, strah od njega njemu daje snagu.
To najbolje objašnjava Sveti Evmenije Saridakis, sveti podvižnik novijeg vremena, čije su reči, izrečene jednostavno, a duboko, postale duhovni štit mnogima:
– Đavo je odvratan na izgled, a ujedno je i strašljivac. On je „mravoljav“, i tako ga nazivaju Sveti Oci. Ako mu daš pravo (pristup) i uplašiš ga se, postaje lav. Ali ako se boriš sa smirenjem i prizivaš silu Časnoga i Životvornoga Krsta i svetitelja, on je tada samo jedan mrav. Učiniš jedan pokret – kao kad slučajno zgazimo mrava – i raspršiš ga. Zato ga treba potpuno zanemariti. A ako se i dogodi neki greh, odmah idi na ispovest, bez mnogo reči – govorio je Sveti Evmenije.
Na grčkom jeziku, Sveti Evmenije koristi izraz „μυρμηγκολέων“ – koji označava mitsko biće, kombinaciju lava i mrava, kojim su Sveti Oci oslikavali đavola: sitan i jadan, ali ako mu čovek da značaj – pretvara se u aždaju. U srpskom jeziku ta slika je verno prenesena kao „mravoljav“, stvorenje koje samo liči na silu, ali je zapravo bez nje.
Ovo učenje podseća na još jednu važnu istinu – zlo ne nestaje ako ga ignorišemo, ali biva obesnaženo ako ga ne hranimo strahom. Strah, stid i griža savesti bez pokajanja – to su oruđa tame. A protiv njih se ne ide pesnicama, već molitvom, smirenjem i svetim Tajnama.
Kao što kaže Sveti Evmenije – ako i padneš, odmah idi na ispovest. Bez mnogo reči. Tamo se zlo razvejava kao dim, a duša ponovo diše.
Zato, umesto da se pitamo da li đavo postoji, zapitajmo se: da li mu dajemo prostor? I umesto da nas obuzima strah, oslonimo se na ono što nas čini neustrašivima – Hristov Krst, smirenje i istinu koju čuvaju svetitelji.
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja. Ovaj simbol ima istoriju koja seže u antičko doba. To stanje nije samo slabost, već prostor kroz koji ulazi čitava vojska drugih grehova. U tišini bola, rađa se snaga.
DOBRO PAZITE ŠTA TRAŽITE OD BOGA I KAKO! Prepodobni Nikon objasnio kako tokom molitve radujete demone
OVO UZNEMIRAVA MNOGE VERNIKE! Odakle "Svevideće oko" ili "Luciferova piramida", zloglasni simbol domanacije elite, u mnogim srpskim crkvama i manastirima!
NIKOME ĐAVO NE PRISTUPA TAKO LAKO KAO OVOJ VRSTI LJUDI! Ozbiljno upozorenje Svetog Tihona Zadonskog!
SVAKO ISKUŠENJE IMA I SVOJ IZLAZ! Starac Jefrem Filotejski otkiva da Bog ni jedno breme ne daje slučajno
Tokom liturgije sa arhijerejima iz Gruzije na Staroj Bežaniji, poglavar SPC ogolio je duhovne zamke savremenog čoveka, upozorio na strasti koje razaraju slobodu i jasno poručio šta je smisao vere.
Kroz svedočanstvo iz života, veliki duhovnik 20. veka i svetac objasnio je na jednostavan način da snaga molitve ne zavisi od samog čitanja, već od mnogo dublje istine koja menja život i razvejava tamu oko nas.
Izjava koja je zapalila raspravu u Americi i širom sveta otvara pitanja vere, nauke i medijskog uticaja, dok teolozi upozoravaju na duhovne opasnosti neobjašnjivih pojava.
Jedna snažna pouka svetogorskog podvižnika otkriva zašto je dužnost vernika da dobrim mislima, rečima i brigom za drugoga sačuvaju zajednicu od raspadanja.
Oslanjajući se na logiku da je prvi stvoren čovek ujedno morao biti i prvi koji je umro, ljudi su uvereni da je Adam prvi i umro.
Svetogorski duhovnik objasnio je da, kada se reči pretvore u teret, treba posegnuti za jednostavnost koja razbija strah i vraća mir u molitvu.
U besedi za sredu 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Žički i Ohridski objašnjava kako se čovekov unutrašnji pogled može neprimetno zamutiti i zašto to utiče na njegovu sposobnost da prepozna istinu.
Svetogorski starac opisuje zašto se vera ne gubi odjednom, nego polako, i zašto se povratak ne dešava preko noći, već kroz godine borbe i upornosti.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Smisao i značaj ovog praznika, dana koji povezuje Vaskrsenje i dolazak Svetog Duha, objašnjava teolog Branislav Ilić.
U besedi za sredu 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Žički i Ohridski objašnjava kako se čovekov unutrašnji pogled može neprimetno zamutiti i zašto to utiče na njegovu sposobnost da prepozna istinu.
Jednostavna riba iz atonskih kuhinja otkriva kako se od nekoliko osnovnih namirnica pravi jelo koje spaja post, tradiciju i miris Mediterana