Kroz svedočanstvo iz života, veliki duhovnik 20. veka i svetac objasnio je na jednostavan način da snaga molitve ne zavisi od samog čitanja, već od mnogo dublje istine koja menja život i razvejava tamu oko nas.
U savremenom svetu, u kojem su strahovi, teskobe i nevidljive sile sve prisutniji u životu ljudi, mnogi traže utehu u molitvi i Psaltiru, verujući u njihovu silu protiv demonskih napasti. Ali da li je zaista dovoljno samo otvoriti knjigu i pročitati reči?
- Kada pojete kanone, nemojte samo izgovarati reči, nego ih i doživljavajte. Tako ćete se vrlo brzo osveštati, a da to i ne primetite. I kada čitate Psaltir, izgovarajte jasno, reč po reč.
Ova mudrost otkriva tajnu koju mnogi zaboravljaju: snaga molitve nije u mehaničkom čitanju, već u prisustvu srca i uma u svakoj reči. Da bismo zadobili blagodat, moramo se sjediniti sa molitvom, prožeti je smirenjem i poverenjem u Boga.
Potvrdu ove duhovne istine donosi i jedna istinita priča iz života, koju je starac Porfirije često navodio kao slikovit i jasan primer:
Gospodin Pandelis putovao je vozom za Solun. Dok je sedeo i čitao Psaltir u sebi, dogodilo se nešto neobično. Devojka koja je sedela tri-četiri sedišta ispred njega iznenada je počela da viče i negoduje. U početku Pandelis nije shvatio o čemu je reč, misleći da se posvađala sa nekim do sebe. Međutim, kada je kondukter došao pravo do njega i rekao:
– Poštovani gospodine, možete li da prestanete da čitate tu knjigu jer uznemiravate devojku?
Pandelis je ostao zbunjen i odgovorio:
– Ali ja čitam u sebi!
Putnici su bili zatečeni. Jedan od njih je povikao:
– Ako joj smeta, neka promeni vagon!
Wikimedia
Starac Porfirije
I zaista, devojka nije mogla da podnese čitanje Psaltira i premestila se u drugi deo voza. A gospodin Pandelis reče saputnicima:
– Do juče sam i ja, kao i vi, bio u neznanju o sili Psalama proroka Davida. A sada, posle ovog događaja, jedno vam kažem: Psaltir je kao malj koji tera đavole od nas i iz naše okoline.
Tako je govorio i jedan svetac iz njihovog kraja, ludi Jovan, koji je često podsećao vernike da su demonske sile nemoćne pred čistom molitvom i psalmima izgovorenim srcem.
Ova priča podseća sve nas:
➡ Nije dovoljno samo izgovarati molitve i psalme.
➡ Potrebno je da svaku reč osetimo, da se molimo smireno i s poverenjem.
➡ Tek tada one postaju plamen koji sagoreva demonske sile.
Kao što starac Porfirije savetuje:
– Da bismo se osveštali, moramo doživeti reči molitve.
Tada ona postaje istinski malj koji ruši sve sile tame oko nas i u nama.
Reči svetitelja iz Grčke razotkrivaju najopasniju prevaru tame: đavo postaje moćan samo ako mu damo pravo i poverujemo u njegovu silu. Ali kada mu se suprotstavimo sa smirenjem i verom – on nestaje poput praha.
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
Irini Murtzukou priznala je monstruozne zločine iz mladosti, a starci sa Svete gore upozoravaju – ovo prevazilazi ljudsko zlo i otkriva strašnu istinu o svetu bez Boga.
Veliki pravoslavni svetitelji upozoravaju da reč izgovorena prestaje biti naša, a tajna prestaje biti blagoslov kada je svi saznaju – zašto je ćutanje ponekad najveća snaga.
Recept iz 1855. godine jeromonaha Jeroteja otkriva kako jednostavni sastojci mogu stvoriti jelo puno domaće topline i tradicije – idealno za dane koji nisu posni.
Vernici iz mnogih krajeva okupili su se u manastiru da prisustvuju svečanom bdeniju, celivaju netljene mošti Svetog Stefana Dečanskog i osete duhovnu tišinu kojom drevna lavra obavija ovaj veliki praznik.
Nekadašnji rimski oficir, jednim smelim istupom pred knezom promenio je svoj život i postao simbol nepokolebljive vere koji i danas privlači pažnju vernika.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Nepomnjanik u hrišćansstvu predstavljaju zle sile koje, ako zaposednu čoveka, mogu drastično uticati na njegov život,ali i izazivati duhovno posrnuće, ali i mnoge fizičke i mentalne bolesti.
Tokom liturgije sa arhijerejima iz Gruzije na Staroj Bežaniji, poglavar SPC ogolio je duhovne zamke savremenog čoveka, upozorio na strasti koje razaraju slobodu i jasno poručio šta je smisao vere.
U besedi za 20. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički pokazuje kako vera daruje ljudima vlast nad zlom i otkriva snagu koja nadilazi svaku opasnost.
Paroh hrama Svetog Aleksandra Nevskog u Moskvi otkriva zašto uplašena deca gube poverenje u Boga i kako ljubav, molitva i nežan razgovor otvaraju put istinskoj veri.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za 25. ponedeljak po Duhovima govori o univerzalnoj snazi ljubavi i pomirenju koja gradi novog čoveka u Crkvi Božjoj, nadilazeći granice naroda, vere i običaja.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za 25. ponedeljak po Duhovima govori o univerzalnoj snazi ljubavi i pomirenju koja gradi novog čoveka u Crkvi Božjoj, nadilazeći granice naroda, vere i običaja.
Ajeti 57:9-10 inspirišu islamske vernike da razumeju snagu svojih dela i kako materijalna sredstva i lična hrabrost grade trajni pečat u životima drugih.