Kroz svedočanstvo iz života, veliki duhovnik 20. veka i svetac objasnio je na jednostavan način da snaga molitve ne zavisi od samog čitanja, već od mnogo dublje istine koja menja život i razvejava tamu oko nas.
U savremenom svetu, u kojem su strahovi, teskobe i nevidljive sile sve prisutniji u životu ljudi, mnogi traže utehu u molitvi i Psaltiru, verujući u njihovu silu protiv demonskih napasti. Ali da li je zaista dovoljno samo otvoriti knjigu i pročitati reči?
- Kada pojete kanone, nemojte samo izgovarati reči, nego ih i doživljavajte. Tako ćete se vrlo brzo osveštati, a da to i ne primetite. I kada čitate Psaltir, izgovarajte jasno, reč po reč.
Ova mudrost otkriva tajnu koju mnogi zaboravljaju: snaga molitve nije u mehaničkom čitanju, već u prisustvu srca i uma u svakoj reči. Da bismo zadobili blagodat, moramo se sjediniti sa molitvom, prožeti je smirenjem i poverenjem u Boga.
Potvrdu ove duhovne istine donosi i jedna istinita priča iz života, koju je starac Porfirije često navodio kao slikovit i jasan primer:
Gospodin Pandelis putovao je vozom za Solun. Dok je sedeo i čitao Psaltir u sebi, dogodilo se nešto neobično. Devojka koja je sedela tri-četiri sedišta ispred njega iznenada je počela da viče i negoduje. U početku Pandelis nije shvatio o čemu je reč, misleći da se posvađala sa nekim do sebe. Međutim, kada je kondukter došao pravo do njega i rekao:
– Poštovani gospodine, možete li da prestanete da čitate tu knjigu jer uznemiravate devojku?
Pandelis je ostao zbunjen i odgovorio:
– Ali ja čitam u sebi!
Putnici su bili zatečeni. Jedan od njih je povikao:
– Ako joj smeta, neka promeni vagon!
Wikimedia
Starac Porfirije
I zaista, devojka nije mogla da podnese čitanje Psaltira i premestila se u drugi deo voza. A gospodin Pandelis reče saputnicima:
– Do juče sam i ja, kao i vi, bio u neznanju o sili Psalama proroka Davida. A sada, posle ovog događaja, jedno vam kažem: Psaltir je kao malj koji tera đavole od nas i iz naše okoline.
Tako je govorio i jedan svetac iz njihovog kraja, ludi Jovan, koji je često podsećao vernike da su demonske sile nemoćne pred čistom molitvom i psalmima izgovorenim srcem.
Ova priča podseća sve nas:
➡ Nije dovoljno samo izgovarati molitve i psalme.
➡ Potrebno je da svaku reč osetimo, da se molimo smireno i s poverenjem.
➡ Tek tada one postaju plamen koji sagoreva demonske sile.
Kao što starac Porfirije savetuje:
– Da bismo se osveštali, moramo doživeti reči molitve.
Tada ona postaje istinski malj koji ruši sve sile tame oko nas i u nama.
Reči svetitelja iz Grčke razotkrivaju najopasniju prevaru tame: đavo postaje moćan samo ako mu damo pravo i poverujemo u njegovu silu. Ali kada mu se suprotstavimo sa smirenjem i verom – on nestaje poput praha.
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
Irini Murtzukou priznala je monstruozne zločine iz mladosti, a starci sa Svete gore upozoravaju – ovo prevazilazi ljudsko zlo i otkriva strašnu istinu o svetu bez Boga.
Veliki pravoslavni svetitelji upozoravaju da reč izgovorena prestaje biti naša, a tajna prestaje biti blagoslov kada je svi saznaju – zašto je ćutanje ponekad najveća snaga.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U besedi za sredu, 21. sedmicu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da pobeda nad zlom ne zavisi od ljudske snage, već od vere u Gospoda i života po Njegovim zapovestima.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Sveštenik Evgenije Murzin govori o dva pravoslavna tumačenja ovog neobičnog jevanđeljskog stiha i objašnjava zašto se Sveta Marija Magdalena poštuje kao ravnoapostolna.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.