Tokom liturgije sa arhijerejima iz Gruzije na Staroj Bežaniji, poglavar SPC ogolio je duhovne zamke savremenog čoveka, upozorio na strasti koje razaraju slobodu i jasno poručio šta je smisao vere.
Na Staroj Bežaniji, u hramu koji već dva veka čuva sećanje na Svetog velikomučenika Georgija, vernici su se 16. novembra 2025. godine okupili da proslave Đurđic- Obnovljenje hrama Svetog Georgija. U toj mirnoj zoni Beograda, gde se još oseća duh starog naselja, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju, zajedno sa arhijerejima iz Gruzijske pravoslavne crkve: mitropolitom mestijskim i gornjosvanetskim Ilarionom i arhiepiskopom bolinskim Jefremom.
Kako patrijarh Porfirije tumači gadarinskog demonijaka
U besedi, tumačeći odlomak iz Jevanđelja po Luki o isceljenju gadarinskog demonijaka (Lk 8, 26–39), patrijarh Porfirije vernicima je ponudio jasnu duhovnu pouku - ne samo o istorijskom događaju, već i o stanju čoveka danas.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije, mitropolito mestijski i gornjosvanetski Ilarion i arhiepiskop bolinski Jefremom
Govoreći o čoveku opsednutom demonima, objasnio je da je reč o realnoj epizodi koja ostaje ozbiljno upozorenje:
- Onaj koji ostavi prostora demonskim silama, koji ostavi prostora đavolu da ga posedne, onda on više nije slobodan i čini ono što nečista sila hoće… A svaki greh, svaka strast, po jedan je demon koji uzima deo naše slobode. Što je više strasti, to je više kamičaka koji formiraju mozaik našeg ropstva, naše neslobode.
Naglasio je da čovek, kada se preda strastima, često misli da ostvaruje sopstvenu volju, dok u stvarnosti postaje sluga onoga što ga udaljava od Boga.
"Vera nije sredstvo za ciljeve koji nisu u prirodi Crkve"
Patrijarh Porfirije je podsetio na reakciju ljudi iz gadarinskog kraja, koji se nisu obradovali isceljenju, već su se sablaznili gubitkom krda svinja - jer su se, kako je rekao, vezali za materijalno.
- Oni gledaju u Boga kroz prizmu ekonomsku, kroz prizmu socijalnu. Nije li često i kod nas danas prisutno da Hrista i Jevanđelje Njegovo vidimo u jednom socijalnom i političkom kontekstu? Hoćemo od Gospoda da rešava ciljeve i interese koji nisu u prirodi Crkve. On nije revolucionar, nije socijalni reformator. On je došao da pobedi smrt i đavola.
Time je upozorio da se vera ne sme svesti na društveni aktivizam, politička očekivanja ili bilo kakve ovozemaljske ambicije.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije je na Đurđic na Staroj bežaniji služio liturgiju sa arhijerejima Gruzijske pravoslavne crkve
Jedna liturgija, jedan Hristos, jedna Crkva
Na kraju liturgije, u hramu sagrađenom 1826. godine, patrijarh je pozdravio arhijereje iz Gruzije i istakao neraskidivo crkveno jedinstvo:
- Mi verujemo u Jednu, Svetu, Sabornu i Apostolsku Crkvu… Nezavisno od toga ko kom narodu pripada ili na kom prostoru se moli Hristu, deo je Njegovog tela. Danas, služeći liturgiju, govorimo različitim jezicima, ali govorimo jednim jezikom, jezikom Hristovim.
Uzneo je molitve za zdravlje patrijarha Tbilisija i sve Gruzije Ilije, a episkope Ilariona i Jefrema zamolio da prenesu poruke ljubavi i molitvene podrške srpskom narodu, naročito stradalnicima na Kosovu i Metohiji.
Mitropolit Ilarion zahvalio je na gostoprimstvu i preneo pozdrave gruzijskog patrijarha Ilije, potvrdivši bratsku povezanost dveju pravoslavnih Crkava.
Na prazničnoj liturgiji u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da svoj život utemelje na Hristu i u molitvi pronađu snagu i mir.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Na praznik Svetog velikomučenika Dimitrija, vernici su slušali reči koje podstiču na preispitivanje u svakodnevnom životu i pozivaju na ljubav čak i prema onima koji nas mrze.
Tumačeći priču o bogatašu i Lazaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao da Gospod nije socijalni reformator, već Bog ljubavi koji svakom daje ono što mu je potrebno za spasenje.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Posle još jednog nasrtaja na hram u sredini gde Srba jedva da je ostalo, iz Eparhije raško-prizrenske stiže oštro upozorenje o kontinuiranom zastrašivanju.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
U prvu nedelju Božićnog posta, Hram Svetog Save bio je ispunjen vernicima koji su se kroz liturgiju i besedu poglavara Srpske pravoslavne crkve podsetili na najveću hrišćansku vrlinu.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
U Narodnom pozorištu u Beogradu, poglavar Srpske pravoslavne crkve je pozvao narod da kroz ljubav, odgovornost i veru u Svetog Savu i Hrista sačuva unutrašnju slobodu i povezanost sa bližnjima.
U hramu Svetog Save, Patrijarh je uputio učenike, nastavnike i roditelje da kroz znanje, dobrotu i poštovanje grade zajedništvo i već ovde na zemlji okuse radost Carstva Nebeskog.
Posle još jednog nasrtaja na hram u sredini gde Srba jedva da je ostalo, iz Eparhije raško-prizrenske stiže oštro upozorenje o kontinuiranom zastrašivanju.
U svetinji u srcu Beograda, patrijarh srpski Porfirije ispričao dirljivu priču o milosti Majke Božje koja prevazilazi naše slabosti i grehe, podsećajući vernike da je put ka večnom životu uvek otvoren za one koji veruju.
Uz liturgiju u Gornjem Ostrogu i snažne reči o pokajanju, smirenju i istinskoj veri, vernicima je sa hramovne slave upućen poziv na unutrašnju promenu koja, kako je poručeno, počinje u tišini srca, a potvrđuje se delima.
Kosovsko-albanski advokat Toma Gaši tražio uklanjanje srpskog hrama, dok Crkva upozorava na direktan govor mržnje, istorijsku netrpeljivost i ugrožavanje svetinja u postkonfliktnom okruženju.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Vlada Srbije proglasila Jefimijinu "Pohvalu" kulturnim dobrom od izuzetnog značaja, čime je vekovni vez pokrov za mošti kneza Lazara iz crkvene tišine prešao u samo središte pažnje cele nacije.