Tokom liturgije sa arhijerejima iz Gruzije na Staroj Bežaniji, poglavar SPC ogolio je duhovne zamke savremenog čoveka, upozorio na strasti koje razaraju slobodu i jasno poručio šta je smisao vere.
Na Staroj Bežaniji, u hramu koji već dva veka čuva sećanje na Svetog velikomučenika Georgija, vernici su se 16. novembra 2025. godine okupili da proslave Đurđic- Obnovljenje hrama Svetog Georgija. U toj mirnoj zoni Beograda, gde se još oseća duh starog naselja, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju, zajedno sa arhijerejima iz Gruzijske pravoslavne crkve: mitropolitom mestijskim i gornjosvanetskim Ilarionom i arhiepiskopom bolinskim Jefremom.
Kako patrijarh Porfirije tumači gadarinskog demonijaka
U besedi, tumačeći odlomak iz Jevanđelja po Luki o isceljenju gadarinskog demonijaka (Lk 8, 26–39), patrijarh Porfirije vernicima je ponudio jasnu duhovnu pouku - ne samo o istorijskom događaju, već i o stanju čoveka danas.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije, mitropolito mestijski i gornjosvanetski Ilarion i arhiepiskop bolinski Jefremom
Govoreći o čoveku opsednutom demonima, objasnio je da je reč o realnoj epizodi koja ostaje ozbiljno upozorenje:
- Onaj koji ostavi prostora demonskim silama, koji ostavi prostora đavolu da ga posedne, onda on više nije slobodan i čini ono što nečista sila hoće… A svaki greh, svaka strast, po jedan je demon koji uzima deo naše slobode. Što je više strasti, to je više kamičaka koji formiraju mozaik našeg ropstva, naše neslobode.
Naglasio je da čovek, kada se preda strastima, često misli da ostvaruje sopstvenu volju, dok u stvarnosti postaje sluga onoga što ga udaljava od Boga.
"Vera nije sredstvo za ciljeve koji nisu u prirodi Crkve"
Patrijarh Porfirije je podsetio na reakciju ljudi iz gadarinskog kraja, koji se nisu obradovali isceljenju, već su se sablaznili gubitkom krda svinja - jer su se, kako je rekao, vezali za materijalno.
- Oni gledaju u Boga kroz prizmu ekonomsku, kroz prizmu socijalnu. Nije li često i kod nas danas prisutno da Hrista i Jevanđelje Njegovo vidimo u jednom socijalnom i političkom kontekstu? Hoćemo od Gospoda da rešava ciljeve i interese koji nisu u prirodi Crkve. On nije revolucionar, nije socijalni reformator. On je došao da pobedi smrt i đavola.
Time je upozorio da se vera ne sme svesti na društveni aktivizam, politička očekivanja ili bilo kakve ovozemaljske ambicije.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije je na Đurđic na Staroj bežaniji služio liturgiju sa arhijerejima Gruzijske pravoslavne crkve
Jedna liturgija, jedan Hristos, jedna Crkva
Na kraju liturgije, u hramu sagrađenom 1826. godine, patrijarh je pozdravio arhijereje iz Gruzije i istakao neraskidivo crkveno jedinstvo:
- Mi verujemo u Jednu, Svetu, Sabornu i Apostolsku Crkvu… Nezavisno od toga ko kom narodu pripada ili na kom prostoru se moli Hristu, deo je Njegovog tela. Danas, služeći liturgiju, govorimo različitim jezicima, ali govorimo jednim jezikom, jezikom Hristovim.
Uzneo je molitve za zdravlje patrijarha Tbilisija i sve Gruzije Ilije, a episkope Ilariona i Jefrema zamolio da prenesu poruke ljubavi i molitvene podrške srpskom narodu, naročito stradalnicima na Kosovu i Metohiji.
Mitropolit Ilarion zahvalio je na gostoprimstvu i preneo pozdrave gruzijskog patrijarha Ilije, potvrdivši bratsku povezanost dveju pravoslavnih Crkava.
Na prazničnoj liturgiji u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da svoj život utemelje na Hristu i u molitvi pronađu snagu i mir.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Na praznik Svetog velikomučenika Dimitrija, vernici su slušali reči koje podstiču na preispitivanje u svakodnevnom životu i pozivaju na ljubav čak i prema onima koji nas mrze.
Tumačeći priču o bogatašu i Lazaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao da Gospod nije socijalni reformator, već Bog ljubavi koji svakom daje ono što mu je potrebno za spasenje.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Predanje kaže da je Sveti Bonifacije na Badnje veče posekao Hrast groma, pod kojim su pagani prinosili ljudske žrtve, što je zauvek promenilo tok jedne stare tradicije.
Dok mediji najavljuju ludačku proslavu Nove godine, sveštenik iz Malog Palančišta poziva vernike na molitvu, post i pokajanje pred Rođenje Hrista, ističući opasnosti idolopoklonstva i praznoslovlja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pred stotinama mališana u Hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je besedio o daru života, dugu ljubavi i veri koja se ne troši, već umnožava.
U prvu nedelju Božićnog posta, Hram Svetog Save bio je ispunjen vernicima koji su se kroz liturgiju i besedu poglavara Srpske pravoslavne crkve podsetili na najveću hrišćansku vrlinu.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
U Narodnom pozorištu u Beogradu, poglavar Srpske pravoslavne crkve je pozvao narod da kroz ljubav, odgovornost i veru u Svetog Savu i Hrista sačuva unutrašnju slobodu i povezanost sa bližnjima.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.