Tokom liturgije sa arhijerejima iz Gruzije na Staroj Bežaniji, poglavar SPC ogolio je duhovne zamke savremenog čoveka, upozorio na strasti koje razaraju slobodu i jasno poručio šta je smisao vere.
Na Staroj Bežaniji, u hramu koji već dva veka čuva sećanje na Svetog velikomučenika Georgija, vernici su se 16. novembra 2025. godine okupili da proslave Đurđic- Obnovljenje hrama Svetog Georgija. U toj mirnoj zoni Beograda, gde se još oseća duh starog naselja, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju, zajedno sa arhijerejima iz Gruzijske pravoslavne crkve: mitropolitom mestijskim i gornjosvanetskim Ilarionom i arhiepiskopom bolinskim Jefremom.
Kako patrijarh Porfirije tumači gadarinskog demonijaka
U besedi, tumačeći odlomak iz Jevanđelja po Luki o isceljenju gadarinskog demonijaka (Lk 8, 26–39), patrijarh Porfirije vernicima je ponudio jasnu duhovnu pouku - ne samo o istorijskom događaju, već i o stanju čoveka danas.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije, mitropolito mestijski i gornjosvanetski Ilarion i arhiepiskop bolinski Jefremom
Govoreći o čoveku opsednutom demonima, objasnio je da je reč o realnoj epizodi koja ostaje ozbiljno upozorenje:
- Onaj koji ostavi prostora demonskim silama, koji ostavi prostora đavolu da ga posedne, onda on više nije slobodan i čini ono što nečista sila hoće… A svaki greh, svaka strast, po jedan je demon koji uzima deo naše slobode. Što je više strasti, to je više kamičaka koji formiraju mozaik našeg ropstva, naše neslobode.
Naglasio je da čovek, kada se preda strastima, često misli da ostvaruje sopstvenu volju, dok u stvarnosti postaje sluga onoga što ga udaljava od Boga.
"Vera nije sredstvo za ciljeve koji nisu u prirodi Crkve"
Patrijarh Porfirije je podsetio na reakciju ljudi iz gadarinskog kraja, koji se nisu obradovali isceljenju, već su se sablaznili gubitkom krda svinja - jer su se, kako je rekao, vezali za materijalno.
- Oni gledaju u Boga kroz prizmu ekonomsku, kroz prizmu socijalnu. Nije li često i kod nas danas prisutno da Hrista i Jevanđelje Njegovo vidimo u jednom socijalnom i političkom kontekstu? Hoćemo od Gospoda da rešava ciljeve i interese koji nisu u prirodi Crkve. On nije revolucionar, nije socijalni reformator. On je došao da pobedi smrt i đavola.
Time je upozorio da se vera ne sme svesti na društveni aktivizam, politička očekivanja ili bilo kakve ovozemaljske ambicije.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije je na Đurđic na Staroj bežaniji služio liturgiju sa arhijerejima Gruzijske pravoslavne crkve
Jedna liturgija, jedan Hristos, jedna Crkva
Na kraju liturgije, u hramu sagrađenom 1826. godine, patrijarh je pozdravio arhijereje iz Gruzije i istakao neraskidivo crkveno jedinstvo:
- Mi verujemo u Jednu, Svetu, Sabornu i Apostolsku Crkvu… Nezavisno od toga ko kom narodu pripada ili na kom prostoru se moli Hristu, deo je Njegovog tela. Danas, služeći liturgiju, govorimo različitim jezicima, ali govorimo jednim jezikom, jezikom Hristovim.
Uzneo je molitve za zdravlje patrijarha Tbilisija i sve Gruzije Ilije, a episkope Ilariona i Jefrema zamolio da prenesu poruke ljubavi i molitvene podrške srpskom narodu, naročito stradalnicima na Kosovu i Metohiji.
Mitropolit Ilarion zahvalio je na gostoprimstvu i preneo pozdrave gruzijskog patrijarha Ilije, potvrdivši bratsku povezanost dveju pravoslavnih Crkava.
Na prazničnoj liturgiji u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da svoj život utemelje na Hristu i u molitvi pronađu snagu i mir.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Na praznik Svetog velikomučenika Dimitrija, vernici su slušali reči koje podstiču na preispitivanje u svakodnevnom životu i pozivaju na ljubav čak i prema onima koji nas mrze.
Tumačeći priču o bogatašu i Lazaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao da Gospod nije socijalni reformator, već Bog ljubavi koji svakom daje ono što mu je potrebno za spasenje.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Patrijarh srpski služio svetu Liturgiju u Mirijevu na praznik Svetog Pantelejmona i besedio o veri, molitvi „Gospode, pomiluj“ i čovekovom odnosu prema Bogu.
Iz manastira Svetog arhiđakona Stefana u Slancima, poglavar SPC poslao je snažne poruke o duhovnom budnom stanju, zamkama gordosti i značaju slobodne volje, sabravši na Svetoj liturgiji verni narod i arhijereje.
Novosadski Saborni hram okupio je vernike, crkvene velikodostojnike i predstavnike države na dan obeležavanja gradske slave. Poglavar SPC u svojoj besedi istakao je važnost istine, jedinstva i ljubavi prema bližnjem.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.