Na liturgiji u hramu Svetog Dimitrija poglavar SPC govorio o slabosti čoveka, snazi poverenja i putu koji ostaje otvoren za svakoga, dok je rukopoloženje novog đakona dalo događaju posebnu težinu i simboliku novog početka.
Na Novom Beogradu, u hramu Svetog velikomučenika Dimitrija, četvrta nedelja Velikog posta protekla je u znaku tišine koja ne pritiska, već sabira. Dan posvećen Svetom Jovanu Lestvičniku, svetitelju čije delo Lestvica vekovima služi kao putokaz onima koji traže unutrašnje uzrastanje, dobio je svoj savremeni odjek u liturgijskom sabranju kojim je načalstvovao patrijarh srpski Porfirije.
U prostoru ispunjenom vernicima, gde se molitva prepliće sa tihim uzdasima i pogledima uprtim ka oltaru, liturgija nije bila samo obred – bila je susret. Uz Patrijarha su služili episkopi Stefan i Petar, zajedno sa sveštenstvom Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, dajući ovom sabranju punoću crkvenog jedinstva.
Foto: SPC
Hram Svetog Dimitrija na Novom Beogradu
Vera nije mera savršenstva, već početak puta
U središtu liturgijskog događaja bila je poruka koja ne traži mnogo reči, ali zahteva iskrenost: vera nije savršenstvo, već pokret. Patrijarh Porfirije se obratio vernicima rečima koje su odjeknule jednostavno, ali duboko:
- Bog je ljubav i On hoće da mu svi pristupe, da mu svi priđu i oni koji imaju veru, i oni koji imaju slabašnu veru, pa i oni koji nemaju veru. Svima koji imaju muku, bilo kakav problem, bilo kakvo iskušenje, otvoren je put ljubavi Božje. Nikog ne odbacuje, ali da bi mogli da prepoznaju, oni koji pristupaju Gospodu, Njega kao Lekara duša i tela naših, sam Gospod je rekao tada, i govori kroz vekove, govori i nama danas, i tako će biti do Drugog Njegovog, Hristovog, dolaska: Potrebno je da imate vere. Naravno, zato Gospod i kaže nesrećnom ocu bolesnog sina u današnjoj jevanđeljskoj priči: Ako možeš verovati, biće isceljenja; znajući da je njegova vera slabašna, da je nema, znajući da je vera svakog od nas slabašna.
Ove reči predstavljaju ogledalo u koje svako može da se zagleda bez straha od osude. U njima se nazire temeljna poruka posta: čovek ne dolazi pred Boga kao završen, već kao onaj koji traži isceljenje.
Novi đakon kao živi nastavak duhovne lestvice
Poseban trenutak liturgije bio je čin rukopoloženja. U čin đakona rukopoložen je Vladimir Jović, diplomirani teolog i službenik Kabineta Patrijarha, čime je ovo sabranje dobilo i dimenziju ličnog početka – nečijeg novog puta služenja Crkvi. Taj trenutak nije bio samo administrativni čin, već potvrda da se duhovni put, o kojem govori Lestvica, nastavlja i danas, kroz konkretne živote i odluke.
U danu posvećenom uspinjanju duše, liturgija na Novom Beogradu pokazala je da taj put ne počinje visoko, već iz onoga gde čovek jeste – sa verom kakvu ima. I upravo tu, na toj početnoj tački, kako je poručio Patrijarh, otvara se prostor u kojem Bog ne odbacuje, već prima.
Vernici svih generacija osjetili su snagu molitve i zajedništva, podsećajući se da jedini pravi kompas kroz život vodi kroz Hrista, ljubav i nesebično služenje bližnjima.
Vernici su se sabrali na Vračaru povodom praznika posvećenog pobedi poštovanja svetih ikona, dok je patrijarh govorio o veri kao temelju svakog ljudskog izbora i upozorio da bez istine Jevanđelja nema ni istinskog života.
Kroz učenja Svetog Grigorija Palame i primere iz Jevanđelja poglavar SPC je u besedi podsetio vernike koliko molitva, poniznost i istinska vera oblikuju naš život i zajednicu, dok je mladog službenika Sinoda rukopoložio u čin đakona.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U Nedelju Svetih Otaca, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Božijoj prisutnosti i jedinstvu – a mladom jereju ukazano je posebno poverenje i blagoslov.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.