Na liturgiji u hramu Svetog Dimitrija poglavar SPC govorio o slabosti čoveka, snazi poverenja i putu koji ostaje otvoren za svakoga, dok je rukopoloženje novog đakona dalo događaju posebnu težinu i simboliku novog početka.
Na Novom Beogradu, u hramu Svetog velikomučenika Dimitrija, četvrta nedelja Velikog posta protekla je u znaku tišine koja ne pritiska, već sabira. Dan posvećen Svetom Jovanu Lestvičniku, svetitelju čije delo Lestvica vekovima služi kao putokaz onima koji traže unutrašnje uzrastanje, dobio je svoj savremeni odjek u liturgijskom sabranju kojim je načalstvovao patrijarh srpski Porfirije.
U prostoru ispunjenom vernicima, gde se molitva prepliće sa tihim uzdasima i pogledima uprtim ka oltaru, liturgija nije bila samo obred – bila je susret. Uz Patrijarha su služili episkopi Stefan i Petar, zajedno sa sveštenstvom Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, dajući ovom sabranju punoću crkvenog jedinstva.
Foto: SPC
Hram Svetog Dimitrija na Novom Beogradu
Vera nije mera savršenstva, već početak puta
U središtu liturgijskog događaja bila je poruka koja ne traži mnogo reči, ali zahteva iskrenost: vera nije savršenstvo, već pokret. Patrijarh Porfirije se obratio vernicima rečima koje su odjeknule jednostavno, ali duboko:
- Bog je ljubav i On hoće da mu svi pristupe, da mu svi priđu i oni koji imaju veru, i oni koji imaju slabašnu veru, pa i oni koji nemaju veru. Svima koji imaju muku, bilo kakav problem, bilo kakvo iskušenje, otvoren je put ljubavi Božje. Nikog ne odbacuje, ali da bi mogli da prepoznaju, oni koji pristupaju Gospodu, Njega kao Lekara duša i tela naših, sam Gospod je rekao tada, i govori kroz vekove, govori i nama danas, i tako će biti do Drugog Njegovog, Hristovog, dolaska: Potrebno je da imate vere. Naravno, zato Gospod i kaže nesrećnom ocu bolesnog sina u današnjoj jevanđeljskoj priči: Ako možeš verovati, biće isceljenja; znajući da je njegova vera slabašna, da je nema, znajući da je vera svakog od nas slabašna.
Ove reči predstavljaju ogledalo u koje svako može da se zagleda bez straha od osude. U njima se nazire temeljna poruka posta: čovek ne dolazi pred Boga kao završen, već kao onaj koji traži isceljenje.
Novi đakon kao živi nastavak duhovne lestvice
Poseban trenutak liturgije bio je čin rukopoloženja. U čin đakona rukopoložen je Vladimir Jović, diplomirani teolog i službenik Kabineta Patrijarha, čime je ovo sabranje dobilo i dimenziju ličnog početka – nečijeg novog puta služenja Crkvi. Taj trenutak nije bio samo administrativni čin, već potvrda da se duhovni put, o kojem govori Lestvica, nastavlja i danas, kroz konkretne živote i odluke.
U danu posvećenom uspinjanju duše, liturgija na Novom Beogradu pokazala je da taj put ne počinje visoko, već iz onoga gde čovek jeste – sa verom kakvu ima. I upravo tu, na toj početnoj tački, kako je poručio Patrijarh, otvara se prostor u kojem Bog ne odbacuje, već prima.
Vernici svih generacija osjetili su snagu molitve i zajedništva, podsećajući se da jedini pravi kompas kroz život vodi kroz Hrista, ljubav i nesebično služenje bližnjima.
Vernici su se sabrali na Vračaru povodom praznika posvećenog pobedi poštovanja svetih ikona, dok je patrijarh govorio o veri kao temelju svakog ljudskog izbora i upozorio da bez istine Jevanđelja nema ni istinskog života.
Kroz učenja Svetog Grigorija Palame i primere iz Jevanđelja poglavar SPC je u besedi podsetio vernike koliko molitva, poniznost i istinska vera oblikuju naš život i zajednicu, dok je mladog službenika Sinoda rukopoložio u čin đakona.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na praznik Svetog velikomučenika Dimitrija, vernici su slušali reči koje podstiču na preispitivanje u svakodnevnom životu i pozivaju na ljubav čak i prema onima koji nas mrze.
Posle čitanja Jevanđelja, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio o lepoti Božije tvorevine, blagodati Duha Svetog i pozvao vernike da svoju svakodnevicu usklade sa Svetim pismom.
Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.
Tumačeći priču o bogatašu i Lazaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao da Gospod nije socijalni reformator, već Bog ljubavi koji svakom daje ono što mu je potrebno za spasenje.
Uz podršku Eparhije timočke i domaćina iz Grčke, porodice su devet dana uživale na obalama Egejskog mora, obilazile svetinje Olimpijske regije i iz Soluna ponele uspomene koje će dugo pamtiti.
Nakon pomena postradalima na Kosovu polju i vojnicima sa Sočanskog fronta, episkop je govorio o smislu sećanja na junake, ljubavi prema bližnjima i značaju očuvanja svetinja za buduće naraštaje.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.