Tumačeći priču o bogatašu i Lazaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao da Gospod nije socijalni reformator, već Bog ljubavi koji svakom daje ono što mu je potrebno za spasenje.
U Sabornoj crkvi Svetog arhangela Mihaila u Beogradu, na 22. nedelju po Duhovima i praznik svetog mučenika Nestora, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju uz sasluženje više sveštenika i molitveno učešće mitropolita raško-prizrenskog g. Teodosija i mnogobrojnog vernog naroda.
Tumačeći evanđelsko začalo o bogatašu i ubogom Lazaru, patrijarh Porfirije uputio je sabranima duboku duhovnu pouku o smislu bogatstva, siromaštva i pravom značenju Carstva nebeskog.
Foto: SPC
Doček patrijarha u Sabornoj crkvi
"Gospod nije socijalni reformator, već Bog ljubavi"
– Iako je u ovoj priči reč o bogatstvu i siromaštvu, mi dobro znamo da Gospod nije nikakav socijalni reformator ili ekonomski udarnik i da glavna tema nisu imetak, materijalne vrednosti i materijalno bogatstvo – naglasio je patrijarh.
– Reč je o Carstvu nebeskom koje je realnost, koje je prisutno ovde među nama. Naša pozicija u odnosu na tu realnost zavisi od našeg odnosa prema reči Božjoj i prema bližnjima. Gospod je Bog ljubavi i svima daje sve ono što je optimalno, pa i više nego što treba, za spoznaju Carstva Božjeg i za trud koji kroz veru vodi u tajnu Njegovu.
Patrijarh je istakao da su bogatstvo i siromaštvo samo spoljašnje okolnosti kroz koje se ogleda duhovni život svakog čoveka:
– U zavisnosti od našeg odnosa prema tim okolnostima razvija se i naše duhovno biće.
Foto: SPC
Saborna crkva u Beogradu
"Sve nam je dato – ključ je u pokajanju"
Njegova svetost je podsetila da svaka Gospodnja reč ima duboki duhovni smisao, usmeren ka otkrivanju tajne Carstva nebeskog još ovde, u našem zemaljskom životu.
– Sve nam je dato: proroci, Zakon i zapovesti Božje, koje nisu naredbe, već opis načina Hristovog života na koji smo pozvani da i sami učestvujemo. Ključ za učestvovanje u toj tajni, ključ za razumevanje tajne Hristove, jeste pokajanje – poručio je patrijarh Porfirije.
Posebno je naglasio važnost vrline sećanja na smrt, koju su sveti oci nazivali duhovnim budilnikom:
– Sećanje na smrt nije sećanje koje proizvodi agoniju, užas i strah. Ono budi u nama revnost i podstiče na podvig, a sve to je povezano i prožeto tajnom pokajanja.
Foto: SPC
Vernici na liturgiji u Sabornoj crkvi u Beogradu
Govoreći o neminovnosti padova u ljudskom životu, patrijarh je dodao:
– Nema nikoga ko je bez greha. Mi padamo, a Gospod je pored nas i On nas diže. U pokajanju razumemo da nismo dovoljni sami sebi, da ne možemo bez blagodati Božje, jer duhovni život ne postoji bez Duha Svetoga – a to znači da ne postoji izvan Tela Hristovog, izvan Crkve Njegove.
Na prazničnoj liturgiji u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da svoj život utemelje na Hristu i u molitvi pronađu snagu i mir.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
U svečanom prijemu u Patrijaršiji, srpski patrijarh Porfirije poručio je novorukopoloženim đakonima da njihova služba nije samo čast, već i sveta odgovornost — da životom i delom svedoče Hrista i budu stubovi vere u savremenom svetu.
Na praznik Svetog velikomučenika Dimitrija, vernici su slušali reči koje podstiču na preispitivanje u svakodnevnom životu i pozivaju na ljubav čak i prema onima koji nas mrze.
Stroge zabrane isplovljavanja blokiraju ulazak u glavne luke, dok mala alternativa u Jerisosu prima tek nekoliko desetina ljudi, ostavljajući hodočasnike iz sveta i Grčke razočarane i bez rešenja.
U besedi za ponedeljak mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako glas Božjeg Sina ne samo da pokorava prirodu, već umiruje i nemire u ljudskim srcima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prenos moštiju Svetog Jovana Zlatousta po starom i Svetog mučenika Nikifora po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetu Apoloniju, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
U Narodnom pozorištu u Beogradu, poglavar Srpske pravoslavne crkve je pozvao narod da kroz ljubav, odgovornost i veru u Svetog Savu i Hrista sačuva unutrašnju slobodu i povezanost sa bližnjima.
Vernici su se okupili u istorijskom Hramu Svetog Stefana Dečanskog, dok patrijarh Porfirije kroz poruku opraštanja i ljubavi podseća da slediti Hrista znači učiniti Njegovu reč stvarnošću sopstvenog života.
Na praznik Prenosa moštiju Svetog prvomučenika Stefana, poglavar Srpske pravoslavne crkve pred vernicima u Slancima pozvao na smirenje, jedinstvo i ljubav prema bližnjima i neprijateljima.
U mirijevskom hramu izgrađenom uz blagoslov i kamen sa Hilandara, patrijarh srpski Porfirije poručuje da Crkva ne podleže vremenskim trendovima, već da preobražava duh epoha i poziva vernike na jedinstvo i molitvu za spasenje i mir u svetu.
Protojerej-stavrofor Nedeljko Milanović, koji je kao mladi jerej trpeo pritiske komunističkog režima, najveći deo svoje službe proveo je u rasejanju, da bi se pred kraj života vratio u Srbiju i tu završio svoj zemaljski put.
Koordinator Odseka za dijalog u javnoj sferi Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objašnjava kako pokušaji brisanja crkvene tradicije otkrivaju sukob između iskonskih vrednosti i kvazi „napretka“.
Ona je bila luda Hrista radi, a to je najveća ljubav, i proživela je svoj život u velikom poniženju i stradanju, odbačena od ljudi, ali prihvaćena od Boga, poručio je vladika.
Jedan apel poglavara Srpske pravoslavne crkve pretvara molitvu u konkretno delo: krv koja se daruje u beogradskim hramovima postaje nada za nečiji novi početak.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Protojerej-stavrofor Nedeljko Milanović, koji je kao mladi jerej trpeo pritiske komunističkog režima, najveći deo svoje službe proveo je u rasejanju, da bi se pred kraj života vratio u Srbiju i tu završio svoj zemaljski put.