Na praznik Svetog velikomučenika Dimitrija, vernici su slušali reči koje podstiču na preispitivanje u svakodnevnom životu i pozivaju na ljubav čak i prema onima koji nas mrze.
Na praznik Svetog velikomučenika Dimitrija, mnoštvo vernika okupilo se u velelepnom Hramu Svetog Dimitrija na Novom Beogradu, gde je patrijarh srpski Porfirije služio svetu liturgiju. U prisustvu vernog naroda, ali i sveštenstva iz različitih delova Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, patrijarh je progovorio o suštini ljubavi prema Bogu i bližnjem, tumačeći pročitano začalo iz Jevanđelja po Jovanu.
Foto: SPC
Doček patrijarha u porti hrama Svetog Dimitrija na Novom Beogradu
“Ljubav određuje naš život”
– U jeziku Novog zaveta, kada se govori o svetu i o duhu ovog sveta, misli se najčešće na pali svet, na svet koji živi po zakonu greha, na svet koji u svom centru ima isključivo i samo samoljublje. A evo, Gospod kaže da treba da ljubimo jedni druge i štaviše zapoveda, ne iznosi naprosto kao svojevrsnu deklaraciju reč o ljubavi. Reč o ljubavi postavlja kao zapovest, kao zakon, kao pravilo života, kao princip po kojem oni koji veruju u Gospoda treba da žive. Zato i kaže da sav zakon i proroci zavise više o toj jednoj i jedinoj zapovesti o ljubavi, koja ima dva smera. Jedan je ljubav prema Bogu čitavim svojim bićem, a onda u zavisnosti od kvaliteta te ljubavi, u zavisnosti od toga koliko je ona prisutna u našem životu, koliko ona određuje naš život, koliko ona utiče na naše misli, naše reči i naša dela, uspostavlja se i gradi se ljubav prema bližnjem – poručio je patrijarh Porfirije.
Foto: SPC
Slavski kolač
Suština ljubavi prema Bogu i bližnjem
Ističući duboku povezanost ljubavi prema Bogu i prema bližnjem, Svetejši je naglasio:
– Jednom rečju, nije moguće voleti bližnjeg ako ne volimo Boga, ako se ne poistovećujemo sa Hristom, ako ne idemo putem apostola Pavla koji govori o sebi: Ne živim više ja nego Hristos u meni. A Hristos koji živi u njemu je ljubav. U meri u kojoj Gospod Hristos živi u nama – u nama živi ljubav, koja onda isijava iz nas u svim mogućim smerovima, a naravno, koncentriše se na bližnjeg, na čoveka. Pri tom, Gospod podseća da je naš bližnji svaki čovek, pa čak i onaj koji nas tretira kao svog neprijatelja, čak i onaj koji nas mrzi. Gospod nas poziva na to da volimo i takve. I, naravno, da to opet nije prazna reč. To je itekako moguće onda kada lomimo i kidamo okove svog samoljublja i egoizma, kada prevazilazimo granice svog individuuma, kada ne gledamo u drugom šta nam on čini, pa u zavisnosti od toga kreiramo i gradimo svoj stav prema njemu, nego gledamo u drugom bližnjeg, tj. gledamo ikonu Božju. Dakle, mi smo pozvani da ljubimo jedni druge, da ljubimo sve – rekao je patrijarh.
Hram Svetog Dimitrija – duhovno srce Novog Beograda
Foto: SPC
Hram Svetog velikomučenika Dimitrija na Novom Beogradu
Izgradnja Hram Svetog velikomučenika Dimitrija na Novom Beogradu počela je još 1996. godine, kada je osvećeno zemljište na uglu Ulice Omladinskih brigada i Bulevara Zorana Đinđića. Temelji hrama osvećeni su 1998. godine, dok je prva sveta liturgija služena 2001. godine pod svodovima veličanstvenog hrama, sa kupolom visokom 29 metara i zvonikom od 32 metra.
Redovan parohijski život započeo je 2002. godine, zahvaljujući predanom radu prvog starešine, protojereja-stavrofora Rajka Nedića, koji je decenijama ulagao trud ne samo u izgradnju hrama, već i u jačanje duhovne zajednice Novobeograđana.
Danas hram predstavlja centar duhovnog i kulturnog života: pri njemu deluju škole pevničkog pojanja i ikonopisa, crkveni hor Sveti Dimitrije, dok se u Parohijskom domu održavaju časovi veronauke i programi za decu i odrasle. Posebno je ohrabrujuće veliko učešće mladih u svetoj liturgiji subotom i nedeljom, ali i na akatistu Svetom velikomučeniku Dimitriju svakog ponedeljka u 17 časova.
Slavska trpeza ljubavi i kulturno-umetnički program
Liturgiji su prisustvovali preosvećeni vikarni episkopi Jenopoljski Nikon i Toplički Petar, arhimandrit Danilo, starešina hrama Svetog Simeona Mirotočivog, jeromonah Gavrilo iz manastira Gornjak, protojereji-stavrofori i jereji iz Zemuna i Novog Beograda, kao i đakoni i hor hrama Svetog Dimitrija koji je uveličao bogosluženje svojim pevanjem.
Po završetku toržestvenog bogosluženja, starešina hrama, Episkop Petar, zajedno sa sveštenstvom i volonterima, priredio je bogatu slavsku trpezu ljubavi u nedavno renoviranoj porti hrama, uz prigodan kulturno-umetnički program na kome su nastupili pojci, tamburaški orkestar i kulturno-umetničko društvo „Talija“.
Ovaj praznični dan, ispunjen molitvom, muzikom i porukom ljubavi, još jednom je podsetio vernike da je suština hrišćanskog života upravo ljubav prema Bogu i bližnjem, kao put ka istinskoj svetosti i zajedništvu.
Na prazničnoj liturgiji u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da svoj život utemelje na Hristu i u molitvi pronađu snagu i mir.
Hiljade vernika sabrale su se u kolevci srpske duhovnosti, gde je osveštan hram posvećen prvom srpskom arhiepiskopu, a poglavar SPC poslao poruku koja je dotakla duše svih prisutnih.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
U svečanom prijemu u Patrijaršiji, srpski patrijarh Porfirije poručio je novorukopoloženim đakonima da njihova služba nije samo čast, već i sveta odgovornost — da životom i delom svedoče Hrista i budu stubovi vere u savremenom svetu.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.