Na praznik Svetog velikomučenika Dimitrija, vernici su slušali reči koje podstiču na preispitivanje u svakodnevnom životu i pozivaju na ljubav čak i prema onima koji nas mrze.
Na praznik Svetog velikomučenika Dimitrija, mnoštvo vernika okupilo se u velelepnom Hramu Svetog Dimitrija na Novom Beogradu, gde je patrijarh srpski Porfirije služio svetu liturgiju. U prisustvu vernog naroda, ali i sveštenstva iz različitih delova Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, patrijarh je progovorio o suštini ljubavi prema Bogu i bližnjem, tumačeći pročitano začalo iz Jevanđelja po Jovanu.
Foto: SPC
Doček patrijarha u porti hrama Svetog Dimitrija na Novom Beogradu
“Ljubav određuje naš život”
– U jeziku Novog zaveta, kada se govori o svetu i o duhu ovog sveta, misli se najčešće na pali svet, na svet koji živi po zakonu greha, na svet koji u svom centru ima isključivo i samo samoljublje. A evo, Gospod kaže da treba da ljubimo jedni druge i štaviše zapoveda, ne iznosi naprosto kao svojevrsnu deklaraciju reč o ljubavi. Reč o ljubavi postavlja kao zapovest, kao zakon, kao pravilo života, kao princip po kojem oni koji veruju u Gospoda treba da žive. Zato i kaže da sav zakon i proroci zavise više o toj jednoj i jedinoj zapovesti o ljubavi, koja ima dva smera. Jedan je ljubav prema Bogu čitavim svojim bićem, a onda u zavisnosti od kvaliteta te ljubavi, u zavisnosti od toga koliko je ona prisutna u našem životu, koliko ona određuje naš život, koliko ona utiče na naše misli, naše reči i naša dela, uspostavlja se i gradi se ljubav prema bližnjem – poručio je patrijarh Porfirije.
Foto: SPC
Slavski kolač
Suština ljubavi prema Bogu i bližnjem
Ističući duboku povezanost ljubavi prema Bogu i prema bližnjem, Svetejši je naglasio:
– Jednom rečju, nije moguće voleti bližnjeg ako ne volimo Boga, ako se ne poistovećujemo sa Hristom, ako ne idemo putem apostola Pavla koji govori o sebi: Ne živim više ja nego Hristos u meni. A Hristos koji živi u njemu je ljubav. U meri u kojoj Gospod Hristos živi u nama – u nama živi ljubav, koja onda isijava iz nas u svim mogućim smerovima, a naravno, koncentriše se na bližnjeg, na čoveka. Pri tom, Gospod podseća da je naš bližnji svaki čovek, pa čak i onaj koji nas tretira kao svog neprijatelja, čak i onaj koji nas mrzi. Gospod nas poziva na to da volimo i takve. I, naravno, da to opet nije prazna reč. To je itekako moguće onda kada lomimo i kidamo okove svog samoljublja i egoizma, kada prevazilazimo granice svog individuuma, kada ne gledamo u drugom šta nam on čini, pa u zavisnosti od toga kreiramo i gradimo svoj stav prema njemu, nego gledamo u drugom bližnjeg, tj. gledamo ikonu Božju. Dakle, mi smo pozvani da ljubimo jedni druge, da ljubimo sve – rekao je patrijarh.
Hram Svetog Dimitrija – duhovno srce Novog Beograda
Foto: SPC
Hram Svetog velikomučenika Dimitrija na Novom Beogradu
Izgradnja Hram Svetog velikomučenika Dimitrija na Novom Beogradu počela je još 1996. godine, kada je osvećeno zemljište na uglu Ulice Omladinskih brigada i Bulevara Zorana Đinđića. Temelji hrama osvećeni su 1998. godine, dok je prva sveta liturgija služena 2001. godine pod svodovima veličanstvenog hrama, sa kupolom visokom 29 metara i zvonikom od 32 metra.
Redovan parohijski život započeo je 2002. godine, zahvaljujući predanom radu prvog starešine, protojereja-stavrofora Rajka Nedića, koji je decenijama ulagao trud ne samo u izgradnju hrama, već i u jačanje duhovne zajednice Novobeograđana.
Danas hram predstavlja centar duhovnog i kulturnog života: pri njemu deluju škole pevničkog pojanja i ikonopisa, crkveni hor Sveti Dimitrije, dok se u Parohijskom domu održavaju časovi veronauke i programi za decu i odrasle. Posebno je ohrabrujuće veliko učešće mladih u svetoj liturgiji subotom i nedeljom, ali i na akatistu Svetom velikomučeniku Dimitriju svakog ponedeljka u 17 časova.
Slavska trpeza ljubavi i kulturno-umetnički program
Liturgiji su prisustvovali preosvećeni vikarni episkopi Jenopoljski Nikon i Toplički Petar, arhimandrit Danilo, starešina hrama Svetog Simeona Mirotočivog, jeromonah Gavrilo iz manastira Gornjak, protojereji-stavrofori i jereji iz Zemuna i Novog Beograda, kao i đakoni i hor hrama Svetog Dimitrija koji je uveličao bogosluženje svojim pevanjem.
Po završetku toržestvenog bogosluženja, starešina hrama, Episkop Petar, zajedno sa sveštenstvom i volonterima, priredio je bogatu slavsku trpezu ljubavi u nedavno renoviranoj porti hrama, uz prigodan kulturno-umetnički program na kome su nastupili pojci, tamburaški orkestar i kulturno-umetničko društvo „Talija“.
Ovaj praznični dan, ispunjen molitvom, muzikom i porukom ljubavi, još jednom je podsetio vernike da je suština hrišćanskog života upravo ljubav prema Bogu i bližnjem, kao put ka istinskoj svetosti i zajedništvu.
Na prazničnoj liturgiji u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da svoj život utemelje na Hristu i u molitvi pronađu snagu i mir.
Hiljade vernika sabrale su se u kolevci srpske duhovnosti, gde je osveštan hram posvećen prvom srpskom arhiepiskopu, a poglavar SPC poslao poruku koja je dotakla duše svih prisutnih.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
U svečanom prijemu u Patrijaršiji, srpski patrijarh Porfirije poručio je novorukopoloženim đakonima da njihova služba nije samo čast, već i sveta odgovornost — da životom i delom svedoče Hrista i budu stubovi vere u savremenom svetu.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na liturgiji u hramu Svetog Dimitrija poglavar SPC govorio o slabosti čoveka, snazi poverenja i putu koji ostaje otvoren za svakoga, dok je rukopoloženje novog đakona dalo događaju posebnu težinu i simboliku novog početka.
Posle liturgije, poglavar Srpske pravoslavne crkve dodelio je visoka crkvena priznanja, a zatim nadahnutim rečima osnažio vernike da slede svetiteljski put hrabrosti, naglašavajući da je ljubav prema Hristu temelj ljudskog života.
Posle čitanja Jevanđelja, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio o lepoti Božije tvorevine, blagodati Duha Svetog i pozvao vernike da svoju svakodnevicu usklade sa Svetim pismom.
U liturgiji pred vernicimaNa liturgiji, poglavar SPC govorio je o Hristovom smirenom dolasku, opasnostima spoljašnje pobožnosti i zamci prilagođavanja vere sopstvenim merilima.
Uz podršku Eparhije timočke i domaćina iz Grčke, porodice su devet dana uživale na obalama Egejskog mora, obilazile svetinje Olimpijske regije i iz Soluna ponele uspomene koje će dugo pamtiti.
Nakon pomena postradalima na Kosovu polju i vojnicima sa Sočanskog fronta, episkop je govorio o smislu sećanja na junake, ljubavi prema bližnjima i značaju očuvanja svetinja za buduće naraštaje.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.