Na praznik Svetog velikomučenika Dimitrija, vernici su slušali reči koje podstiču na preispitivanje u svakodnevnom životu i pozivaju na ljubav čak i prema onima koji nas mrze.
Na praznik Svetog velikomučenika Dimitrija, mnoštvo vernika okupilo se u velelepnom Hramu Svetog Dimitrija na Novom Beogradu, gde je patrijarh srpski Porfirije služio svetu liturgiju. U prisustvu vernog naroda, ali i sveštenstva iz različitih delova Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, patrijarh je progovorio o suštini ljubavi prema Bogu i bližnjem, tumačeći pročitano začalo iz Jevanđelja po Jovanu.
Foto: SPC
Doček patrijarha u porti hrama Svetog Dimitrija na Novom Beogradu
“Ljubav određuje naš život”
– U jeziku Novog zaveta, kada se govori o svetu i o duhu ovog sveta, misli se najčešće na pali svet, na svet koji živi po zakonu greha, na svet koji u svom centru ima isključivo i samo samoljublje. A evo, Gospod kaže da treba da ljubimo jedni druge i štaviše zapoveda, ne iznosi naprosto kao svojevrsnu deklaraciju reč o ljubavi. Reč o ljubavi postavlja kao zapovest, kao zakon, kao pravilo života, kao princip po kojem oni koji veruju u Gospoda treba da žive. Zato i kaže da sav zakon i proroci zavise više o toj jednoj i jedinoj zapovesti o ljubavi, koja ima dva smera. Jedan je ljubav prema Bogu čitavim svojim bićem, a onda u zavisnosti od kvaliteta te ljubavi, u zavisnosti od toga koliko je ona prisutna u našem životu, koliko ona određuje naš život, koliko ona utiče na naše misli, naše reči i naša dela, uspostavlja se i gradi se ljubav prema bližnjem – poručio je patrijarh Porfirije.
Foto: SPC
Slavski kolač
Suština ljubavi prema Bogu i bližnjem
Ističući duboku povezanost ljubavi prema Bogu i prema bližnjem, Svetejši je naglasio:
– Jednom rečju, nije moguće voleti bližnjeg ako ne volimo Boga, ako se ne poistovećujemo sa Hristom, ako ne idemo putem apostola Pavla koji govori o sebi: Ne živim više ja nego Hristos u meni. A Hristos koji živi u njemu je ljubav. U meri u kojoj Gospod Hristos živi u nama – u nama živi ljubav, koja onda isijava iz nas u svim mogućim smerovima, a naravno, koncentriše se na bližnjeg, na čoveka. Pri tom, Gospod podseća da je naš bližnji svaki čovek, pa čak i onaj koji nas tretira kao svog neprijatelja, čak i onaj koji nas mrzi. Gospod nas poziva na to da volimo i takve. I, naravno, da to opet nije prazna reč. To je itekako moguće onda kada lomimo i kidamo okove svog samoljublja i egoizma, kada prevazilazimo granice svog individuuma, kada ne gledamo u drugom šta nam on čini, pa u zavisnosti od toga kreiramo i gradimo svoj stav prema njemu, nego gledamo u drugom bližnjeg, tj. gledamo ikonu Božju. Dakle, mi smo pozvani da ljubimo jedni druge, da ljubimo sve – rekao je patrijarh.
Hram Svetog Dimitrija – duhovno srce Novog Beograda
Foto: SPC
Hram Svetog velikomučenika Dimitrija na Novom Beogradu
Izgradnja Hram Svetog velikomučenika Dimitrija na Novom Beogradu počela je još 1996. godine, kada je osvećeno zemljište na uglu Ulice Omladinskih brigada i Bulevara Zorana Đinđića. Temelji hrama osvećeni su 1998. godine, dok je prva sveta liturgija služena 2001. godine pod svodovima veličanstvenog hrama, sa kupolom visokom 29 metara i zvonikom od 32 metra.
Redovan parohijski život započeo je 2002. godine, zahvaljujući predanom radu prvog starešine, protojereja-stavrofora Rajka Nedića, koji je decenijama ulagao trud ne samo u izgradnju hrama, već i u jačanje duhovne zajednice Novobeograđana.
Danas hram predstavlja centar duhovnog i kulturnog života: pri njemu deluju škole pevničkog pojanja i ikonopisa, crkveni hor Sveti Dimitrije, dok se u Parohijskom domu održavaju časovi veronauke i programi za decu i odrasle. Posebno je ohrabrujuće veliko učešće mladih u svetoj liturgiji subotom i nedeljom, ali i na akatistu Svetom velikomučeniku Dimitriju svakog ponedeljka u 17 časova.
Slavska trpeza ljubavi i kulturno-umetnički program
Liturgiji su prisustvovali preosvećeni vikarni episkopi Jenopoljski Nikon i Toplički Petar, arhimandrit Danilo, starešina hrama Svetog Simeona Mirotočivog, jeromonah Gavrilo iz manastira Gornjak, protojereji-stavrofori i jereji iz Zemuna i Novog Beograda, kao i đakoni i hor hrama Svetog Dimitrija koji je uveličao bogosluženje svojim pevanjem.
Po završetku toržestvenog bogosluženja, starešina hrama, Episkop Petar, zajedno sa sveštenstvom i volonterima, priredio je bogatu slavsku trpezu ljubavi u nedavno renoviranoj porti hrama, uz prigodan kulturno-umetnički program na kome su nastupili pojci, tamburaški orkestar i kulturno-umetničko društvo „Talija“.
Ovaj praznični dan, ispunjen molitvom, muzikom i porukom ljubavi, još jednom je podsetio vernike da je suština hrišćanskog života upravo ljubav prema Bogu i bližnjem, kao put ka istinskoj svetosti i zajedništvu.
Na prazničnoj liturgiji u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da svoj život utemelje na Hristu i u molitvi pronađu snagu i mir.
Hiljade vernika sabrale su se u kolevci srpske duhovnosti, gde je osveštan hram posvećen prvom srpskom arhiepiskopu, a poglavar SPC poslao poruku koja je dotakla duše svih prisutnih.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
U svečanom prijemu u Patrijaršiji, srpski patrijarh Porfirije poručio je novorukopoloženim đakonima da njihova služba nije samo čast, već i sveta odgovornost — da životom i delom svedoče Hrista i budu stubovi vere u savremenom svetu.
U pravoslavlju se bol sagledava kroz perspektivu slobode, ljubavi i posledica naših dela, ali i kao mogućnost preobražaja, put ka očišćenju i povratku istinskom životu.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Posle liturgije, poglavar Srpske pravoslavne crkve dodelio je visoka crkvena priznanja, a zatim nadahnutim rečima osnažio vernike da slede svetiteljski put hrabrosti, naglašavajući da je ljubav prema Hristu temelj ljudskog života.
U prvu nedelju Božićnog posta, Hram Svetog Save bio je ispunjen vernicima koji su se kroz liturgiju i besedu poglavara Srpske pravoslavne crkve podsetili na najveću hrišćansku vrlinu.
Tokom liturgije sa arhijerejima iz Gruzije na Staroj Bežaniji, poglavar SPC ogolio je duhovne zamke savremenog čoveka, upozorio na strasti koje razaraju slobodu i jasno poručio šta je smisao vere.
Tumačeći priču o bogatašu i Lazaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao da Gospod nije socijalni reformator, već Bog ljubavi koji svakom daje ono što mu je potrebno za spasenje.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.
U povratničkom selu kod Istoka, pod svetlom agregata i pred obnovljenim oltarom, više od sto vernika okupilo se na slavi crkve – među porušenim kućama, sećanjima na progon i nadom da će se život ipak vratiti.
Poglavar i arhijereji Srpske Pravoslavne Crkve učestvovaće na međunarodnom skupu koji okuplja najuticajnije verske lidere Bliskog istoka i Balkana, a razgovori o miru vodiće se na mestu Hristovog krštenja.
U manastiru Lazarice, pred vernim narodom Dalmatinskog Kosova, doskorašnji iskušenik započeo je put monaškog života, zavetujući se na poslušanje, smirenje i neprekidnu borbu sa sobom.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Ajeti iz sure Et-Tegabun upozoravaju da imetak i porodica nisu samo dar, već i odgovornost pred Bogom, te da se prava vrednost čoveka meri spremnošću na darežljivost, strahopoštovanje i poverenje u Božiju pravdu.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.