Od jeretika i vračeva do bezbožnih sveštenika – upozorenja ove podvižnice sa Krita potresaju verne i pozivaju na molitvu, pokajanje i život čistog srca.
Starica Galatija Kritska, poznata i kao Jerondisa Galatija, bila je jedna od retkih duša koje su još za života doživele opitno prisustvo Boga i blagodat netvarne svetlosti. Rođena i vaspitana u duhu pravoslavlja, još kao devojčica je imala prvi susret sa tom nebeskom svetlošću – blagodatnim plamenom koji je, kako je svedočila, prožeo njeno biće i zauvek ga odvojio od zemaljskih želja i prolaznih čulnih uživanja.
Susret sa nebeskom svetlošću i početak podviga
Od tada je živela kao istinska podvižnica: u neprekidnoj molitvi, postu, ćutanju i smirenoumlju. Bila je majka sirotih, uteha bolesnih i neprestana moliteljka za čitav svet. Posebnu ljubav i duhovnu bliskost imala je prema Svetom arhangelu Mihailu, koji joj se više puta javljao i kroz čija čudesna dejstva su se događala znamenja poznata širom Krita. Čitav njen život bio je ispunjen dubokom verom, milosrđem i pokajanjem, a poslednje decenije provela je u isihiji – tihovanju i bogoviđenju, uronjena u svetlost Presvete Trojice.
eparhijazt.com
Starica Galatija Kritska
Jezivo svedočanstvo o onome što je videla u adu
U jednom od svojih svedočanstava, starica Galatija je govorila o onome što je videla u adu, ostavivši reči koje potresaju svako hrišćansko srce:
— Videla sam šta biva u adu… Neka niko ne ode tamo ni za tren! Videla sam svoje zemljake. Nisam nikome otkrila koje sam videla. Posle sam palila sveće i molila se za njih. Tada su, jadni, počeli da poskakuju od radosti. Tamo su jeretici, vračevi i veštice. Kad bi samo znali šta ih tamo čeka, bolje bi im bilo da se nikada nisu ni rodili. Ko je još tamo? Bezbožni sveštenici. Jadni ljudi! Tamo su i bogohulnici, zločinci, oni koji su oskvrnili svoje telo, bestidnici, preljubnici i bludnici. Nepodnošljive muke… A danas, na žalost, i mnogi oženjeni čine ta bezakonja. Užas! Užas! — govorila je Sveta starica Galatija, prenosi portal vimaorthodoxias.gr.
Lajanje, molitva i život čistog srca
Njen glas, ispunjen ljubavlju, ali i svetim strahom Božjim, ostaje opomena svima nama — da se kajemo, da ne sudimo, da živimo čistim srcem i da molitvom, postom i milosrđem pripremamo dušu za Carstvo nebesko, koje je starica Galatija još ovde na zemlji naslutila i videla u neprolaznoj svetlosti Božjoj.
Starica Galatija upokojila se 20. maja 2021. u 95. godini života, a verni narod Krita ju je još za vreme ovozemaljskog života smatrao svetiteljkom.
Pouka velikog duhovnika 20. veka otkriva šta stoji iza unutrašnjeg zamora, zašto pad nije kraj i kako se vodi borba koja ne uništava čoveka, već ga vraća na put trezvenosti i nade.
Vernici i istoričari zabrinuti zbog plana albanskog Ministarstva kulture da hram pretvori u muzejski prostor, što ugrožava duhovni i kulturni identitet sela.
U Jagodnjaku nadomak Osijeka, na praznik Svetog Nikolaja, obeleženo je 300 godina Nikolajevskog hrama, sabornosti i istrajanja Srba na prostoru današnje Hrvatske.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pouka velikog duhovnika 20. veka otkriva šta stoji iza unutrašnjeg zamora, zašto pad nije kraj i kako se vodi borba koja ne uništava čoveka, već ga vraća na put trezvenosti i nade.
Vernici i istoričari zabrinuti zbog plana albanskog Ministarstva kulture da hram pretvori u muzejski prostor, što ugrožava duhovni i kulturni identitet sela.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Reči svetogorskog podvižnika, starca Dionisija Ignjata, razotkrivaju tišinu koja je postala opasnija od progona - rat protiv pravoslavlja, obmana i pitanje koje odzvanja jače od svake najave kraja.