TRI TAJNE ŽIVOTA KOJE MNOGI OTKRIJU TEK KADA JE KASNO: Jednostavna pravila za one koji traže mir i smisao u svakodnevici
Ajeti 63:9-11 podsećaju da pravi uspeh leži u odgovornosti, delu i ravnoteži između materijalnog i duhovnog.
Od jeretika i vračeva do bezbožnih sveštenika – upozorenja ove podvižnice sa Krita potresaju verne i pozivaju na molitvu, pokajanje i život čistog srca.
Starica Galatija Kritska, poznata i kao Jerondisa Galatija, bila je jedna od retkih duša koje su još za života doživele opitno prisustvo Boga i blagodat netvarne svetlosti. Rođena i vaspitana u duhu pravoslavlja, još kao devojčica je imala prvi susret sa tom nebeskom svetlošću – blagodatnim plamenom koji je, kako je svedočila, prožeo njeno biće i zauvek ga odvojio od zemaljskih želja i prolaznih čulnih uživanja.
Od tada je živela kao istinska podvižnica: u neprekidnoj molitvi, postu, ćutanju i smirenoumlju. Bila je majka sirotih, uteha bolesnih i neprestana moliteljka za čitav svet. Posebnu ljubav i duhovnu bliskost imala je prema Svetom arhangelu Mihailu, koji joj se više puta javljao i kroz čija čudesna dejstva su se događala znamenja poznata širom Krita. Čitav njen život bio je ispunjen dubokom verom, milosrđem i pokajanjem, a poslednje decenije provela je u isihiji – tihovanju i bogoviđenju, uronjena u svetlost Presvete Trojice.
U jednom od svojih svedočanstava, starica Galatija je govorila o onome što je videla u adu, ostavivši reči koje potresaju svako hrišćansko srce:
— Videla sam šta biva u adu… Neka niko ne ode tamo ni za tren! Videla sam svoje zemljake. Nisam nikome otkrila koje sam videla. Posle sam palila sveće i molila se za njih. Tada su, jadni, počeli da poskakuju od radosti. Tamo su jeretici, vračevi i veštice. Kad bi samo znali šta ih tamo čeka, bolje bi im bilo da se nikada nisu ni rodili. Ko je još tamo? Bezbožni sveštenici. Jadni ljudi! Tamo su i bogohulnici, zločinci, oni koji su oskvrnili svoje telo, bestidnici, preljubnici i bludnici. Nepodnošljive muke… A danas, na žalost, i mnogi oženjeni čine ta bezakonja. Užas! Užas! — govorila je Sveta starica Galatija, prenosi portal vimaorthodoxias.gr.
Njen glas, ispunjen ljubavlju, ali i svetim strahom Božjim, ostaje opomena svima nama — da se kajemo, da ne sudimo, da živimo čistim srcem i da molitvom, postom i milosrđem pripremamo dušu za Carstvo nebesko, koje je starica Galatija još ovde na zemlji naslutila i videla u neprolaznoj svetlosti Božjoj.
Starica Galatija upokojila se 20. maja 2021. u 95. godini života, a verni narod Krita ju je još za vreme ovozemaljskog života smatrao svetiteljkom.

Jezivo svedočanstvo o onome što je videla u adu
Lajanje, molitva i život čistog srca
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Protojerej Vladimir Dolgih objašnjava da se iza karata, zvezda i proročanstava krije duhovna opasnost koja čoveka vodi dalje nego što misli.
Slavski kolač se osvećuje da bismo ga jeli i, upravo jedući ga, osvećujemo i sebe i dom u kome slavimo, objašnjava sveštenik.
Patnja, koliko god teška bila, nije kraj, već prolaz ka nečemu višem.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Vlada Srbije proglasila Jefimijinu "Pohvalu" kulturnim dobrom od izuzetnog značaja, čime je vekovni vez pokrov za mošti kneza Lazara iz crkvene tišine prešao u samo središte pažnje cele nacije.
Jednostavna, očaravajuća poslastica iz knjige Ko posto dušu gosti koja osvežava dušu i donosi mir manastirske kuhinje.
Ispovest oslobađa čoveka od greha za koji se iskreno kaje, ali mnogi i dalje nastavljaju da ga ponavljaju.