Od jeretika i vračeva do bezbožnih sveštenika – upozorenja ove podvižnice sa Krita potresaju verne i pozivaju na molitvu, pokajanje i život čistog srca.
Starica Galatija Kritska, poznata i kao Jerondisa Galatija, bila je jedna od retkih duša koje su još za života doživele opitno prisustvo Boga i blagodat netvarne svetlosti. Rođena i vaspitana u duhu pravoslavlja, još kao devojčica je imala prvi susret sa tom nebeskom svetlošću – blagodatnim plamenom koji je, kako je svedočila, prožeo njeno biće i zauvek ga odvojio od zemaljskih želja i prolaznih čulnih uživanja.
Susret sa nebeskom svetlošću i početak podviga
Od tada je živela kao istinska podvižnica: u neprekidnoj molitvi, postu, ćutanju i smirenoumlju. Bila je majka sirotih, uteha bolesnih i neprestana moliteljka za čitav svet. Posebnu ljubav i duhovnu bliskost imala je prema Svetom arhangelu Mihailu, koji joj se više puta javljao i kroz čija čudesna dejstva su se događala znamenja poznata širom Krita. Čitav njen život bio je ispunjen dubokom verom, milosrđem i pokajanjem, a poslednje decenije provela je u isihiji – tihovanju i bogoviđenju, uronjena u svetlost Presvete Trojice.
eparhijazt.com
Starica Galatija Kritska
Jezivo svedočanstvo o onome što je videla u adu
U jednom od svojih svedočanstava, starica Galatija je govorila o onome što je videla u adu, ostavivši reči koje potresaju svako hrišćansko srce:
— Videla sam šta biva u adu… Neka niko ne ode tamo ni za tren! Videla sam svoje zemljake. Nisam nikome otkrila koje sam videla. Posle sam palila sveće i molila se za njih. Tada su, jadni, počeli da poskakuju od radosti. Tamo su jeretici, vračevi i veštice. Kad bi samo znali šta ih tamo čeka, bolje bi im bilo da se nikada nisu ni rodili. Ko je još tamo? Bezbožni sveštenici. Jadni ljudi! Tamo su i bogohulnici, zločinci, oni koji su oskvrnili svoje telo, bestidnici, preljubnici i bludnici. Nepodnošljive muke… A danas, na žalost, i mnogi oženjeni čine ta bezakonja. Užas! Užas! — govorila je Sveta starica Galatija, prenosi portal vimaorthodoxias.gr.
Lajanje, molitva i život čistog srca
Njen glas, ispunjen ljubavlju, ali i svetim strahom Božjim, ostaje opomena svima nama — da se kajemo, da ne sudimo, da živimo čistim srcem i da molitvom, postom i milosrđem pripremamo dušu za Carstvo nebesko, koje je starica Galatija još ovde na zemlji naslutila i videla u neprolaznoj svetlosti Božjoj.
Starica Galatija upokojila se 20. maja 2021. u 95. godini života, a verni narod Krita ju je još za vreme ovozemaljskog života smatrao svetiteljkom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Vasilija Amasijskog po starom i Prenos moštiju Svetog Nikolaja Mirlikijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog proroka Isaije, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada se duhovna disciplina sudari sa užurbanošću jutra i iscrpljenošću večeri, rešenje ne dolazi iz strožeg pravila, već iz jednostavne misli koja, prema protojereju Andreju Tkačovu, vraća čoveka suštini vere i oslobađa ga krivice i sujete.
Posle dugog unutrašnjeg traganja i odluke koja je preokrenula njegov život, zamonašio se u Grčkoj i u manastirskom kompleksu Meteori primio čin đakona tokom svečane Liturgije, koja je privukla pažnju vernika i crkvene javnosti.
Docent Moskovske duhovne akademije objasnio je zbog čega pravoslavlje ne posmatra rad kao apsolutnu vrednost i zašto čovekov trud može biti i blagoslov i razlog za osudu.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kada se duhovna disciplina sudari sa užurbanošću jutra i iscrpljenošću večeri, rešenje ne dolazi iz strožeg pravila, već iz jednostavne misli koja, prema protojereju Andreju Tkačovu, vraća čoveka suštini vere i oslobađa ga krivice i sujete.
Posle dugog unutrašnjeg traganja i odluke koja je preokrenula njegov život, zamonašio se u Grčkoj i u manastirskom kompleksu Meteori primio čin đakona tokom svečane Liturgije, koja je privukla pažnju vernika i crkvene javnosti.
Docent Moskovske duhovne akademije objasnio je zbog čega pravoslavlje ne posmatra rad kao apsolutnu vrednost i zašto čovekov trud može biti i blagoslov i razlog za osudu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Na Markovdan služena liturgija u Hramu Svetog apostola i jevanđeliste Marka, poglavar Srpske pravoslavne crkve odlikovao sveštenika i održao nadahnutu besedu.