Od jeretika i vračeva do bezbožnih sveštenika – upozorenja ove podvižnice sa Krita potresaju verne i pozivaju na molitvu, pokajanje i život čistog srca.
Starica Galatija Kritska, poznata i kao Jerondisa Galatija, bila je jedna od retkih duša koje su još za života doživele opitno prisustvo Boga i blagodat netvarne svetlosti. Rođena i vaspitana u duhu pravoslavlja, još kao devojčica je imala prvi susret sa tom nebeskom svetlošću – blagodatnim plamenom koji je, kako je svedočila, prožeo njeno biće i zauvek ga odvojio od zemaljskih želja i prolaznih čulnih uživanja.
Susret sa nebeskom svetlošću i početak podviga
Od tada je živela kao istinska podvižnica: u neprekidnoj molitvi, postu, ćutanju i smirenoumlju. Bila je majka sirotih, uteha bolesnih i neprestana moliteljka za čitav svet. Posebnu ljubav i duhovnu bliskost imala je prema Svetom arhangelu Mihailu, koji joj se više puta javljao i kroz čija čudesna dejstva su se događala znamenja poznata širom Krita. Čitav njen život bio je ispunjen dubokom verom, milosrđem i pokajanjem, a poslednje decenije provela je u isihiji – tihovanju i bogoviđenju, uronjena u svetlost Presvete Trojice.
eparhijazt.com
Starica Galatija Kritska
Jezivo svedočanstvo o onome što je videla u adu
U jednom od svojih svedočanstava, starica Galatija je govorila o onome što je videla u adu, ostavivši reči koje potresaju svako hrišćansko srce:
— Videla sam šta biva u adu… Neka niko ne ode tamo ni za tren! Videla sam svoje zemljake. Nisam nikome otkrila koje sam videla. Posle sam palila sveće i molila se za njih. Tada su, jadni, počeli da poskakuju od radosti. Tamo su jeretici, vračevi i veštice. Kad bi samo znali šta ih tamo čeka, bolje bi im bilo da se nikada nisu ni rodili. Ko je još tamo? Bezbožni sveštenici. Jadni ljudi! Tamo su i bogohulnici, zločinci, oni koji su oskvrnili svoje telo, bestidnici, preljubnici i bludnici. Nepodnošljive muke… A danas, na žalost, i mnogi oženjeni čine ta bezakonja. Užas! Užas! — govorila je Sveta starica Galatija, prenosi portal vimaorthodoxias.gr.
Lajanje, molitva i život čistog srca
Njen glas, ispunjen ljubavlju, ali i svetim strahom Božjim, ostaje opomena svima nama — da se kajemo, da ne sudimo, da živimo čistim srcem i da molitvom, postom i milosrđem pripremamo dušu za Carstvo nebesko, koje je starica Galatija još ovde na zemlji naslutila i videla u neprolaznoj svetlosti Božjoj.
Starica Galatija upokojila se 20. maja 2021. u 95. godini života, a verni narod Krita ju je još za vreme ovozemaljskog života smatrao svetiteljkom.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.