Posle liturgije, poglavar Srpske pravoslavne crkve dodelio je visoka crkvena priznanja, a zatim nadahnutim rečima osnažio vernike da slede svetiteljski put hrabrosti, naglašavajući da je ljubav prema Hristu temelj ljudskog života.
Na veliki praznik Mitrovdan, kada Crkva proslavlja Svetog velikomučenika Dimitrija, u hramu posvećenom ovom Božjem ugodniku na Novom Beogradu služena je svečana arhijerejska liturgija koju je predvodio patrijarh srpski Porfirije. U prisustvu velikog broja vernika i sveštenstva, patrijarh je uputio reči pune nadahnuća i vere, podsećajući okupljene na važnost hrabrosti i ljubavi prema Hristu, koju je Sveti Dimitrije Solunski svedočenjem svoje vere postavio kao čvrst temelj života.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije služio je liturgija u Hramu Svetog velikomučenika Dimitrija na Novom Beogradu na dan hramovne slave - Mitrovdan
Patrijarh Porfirije je u svojoj besedi naglasio značaj vere u Hrista, koju je Sveti Dimitrije svojim životom i mučeničkom smrću postavio kao uzor svim vernicima.
- Sveti Dimitrije Solunski, kao i svi svetitelji, jeste naš zastupnik pred Bogom i primer na koji svaki hrišćanin treba da se ugleda u svom životu. Svetitelji svedoče Hrista raspetog i vaskrslog po svaku cenu. Oni svedoče istinu da je Hristos smisao postojanja istorije i ljudskog roda - istakao je patrijarh, pozivajući prisutne da se okrenu veri kao jedinom pravom okviru za postizanje istinskog ispunjenja života.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije služio je liturgija u Hramu Svetog velikomučenika Dimitrija na Novom Beogradu na dan hramovne slave - Mitrovdan
Posebnu pažnju patrijarh je posvetio isticanju vere kao temelja svakog napretka i duhovnog rasta, pozivajući vernike da slede primer Svetog Dimitrija i da se ne plaše svedočenja Hrista čak ni u najtežim trenucima.
- Za svaki napredak potrebna je vera u Hrista, vera koju je Sveti Dimitrije postavio kao temelj svog života. Kao vojvoda i pravi svedok vere položio je život za Hrista i postao primer svetitelja koji je ostao nepokolebljiv u trenucima kada je bilo najteže svedočiti veru - rekao je patrijarh.
Foto: SPC
Vernici na liturgiji na Mitrovdan u Hramu Svetog Dimitrija na Novom Beogradu
Na kraju liturgije, patrijarh Porfirije je uručio visoka crkvena priznanja zaslužnim dobrotvorima hrama, koji su svojom podrškom i predanim delovanjem doprineli očuvanju i lepoti svetinje. Ordenom Svetog kralja Milutina odlikovana je Ružica Perić, dok su arhijerejskom gramatom priznati Miroslava Leković, Dejan Dunđerski, Igor Stojanović, Nemanja Trifunović, Zoran Bulatović i Nebojša Čović.
Ovaj svečani događaj bio je u duhu zajedništva i vere, podsetivši sve prisutne da su pozvani da žive u ljubavi prema bližnjima, ali i prema neprijateljima, sa rečima patrijarha koje su odjeknule kao poziv na mir i ljubav:
- Mi kao hrišćani moramo biti radosni što smo na putu Hristovom pozvani da ljubimo svoje bližnje isto koliko i svoje neprijatelje.
Obraćanje Gospodu se praktikuje kroz četiri stepena, od telesne molitve do molitve bez reči, pri čemu svaki stepen zahteva dublje povezivanje uma i srca s Bogom.
Svetlost kandila nije samo plamen, već vodič ka duhovnom buđenju i podsećanje na Hristovu prisutnost u nama. Sveti vladika Nikolaj ukratko je objasnio razloge zbog kojih je ova svetlost važna za svaki verujući dom i srce.
Kada je car Justinijan hteo da prenese mošti Svetog Dimitrija iz Soluna u Carigrad, iskočile su plamene iskre od groba i čuo se glas: "Stanite, i ne dirajte!" I tako su mošti Svetog Dimitrija ostale zauvek u Solunu.
Na današnji praznik, prisećamo se svedočanstava o događaju koji se odigrao pred ikonom Svetog velikomučenika Dimitrija u Solunu. Ovaj neobični susret sa svetiteljem, u trenutku kada su sile protiv pravoslavlja bile brojčano nadmoćnije, postao je simbol borbe za slobodu, veru i opstanak srpskog naroda.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u besedi se prisetio nesebične ljubavi uglednog privrednika Vidaka Radevića prema svetinjama i narodu, ističući da dela učinjena u slavu Božiju ostaju sačuvana i nakon zemaljskog rastanka.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Tumačeći priču o bludnom sinu, episkop budimljansko-nikšićki govorio je o ljubavi, zajednici i opasnostima trgovačkog odnosa prema Bogu i Crkvi, naglasivši da je jedini pravi put - davanje srca i traženje Carstva nebeskog.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
U besedi za petak 21. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, kroz muke cara Davida i Hristovo stradanje, govori o borbi sa zlom i otkriva zbog čega ono što izgleda kao poraz može postati put ka pobedi.