Razvaljena vrata i razbacani bogoslužbeni predmeti sablaznili su jutros građane Ulcinja, dok Crkvena opština traži hitno otkrivanje počinilaca i jasnu poruku da se udar na svetinju neće tolerisati.
Pod okriljem noći, u ulcinjskom naselju Meterizi, obijen je i oskrnavljen hram Svetog Nikolaja, jedna od najvažnijih pravoslavnih svetinja u ovom delu grada. Jutro je vernicima donelo prizor koji teško može ostaviti ikoga ravnodušnim: nasilno obijena vrata, prevrnuti bogoslužbeni predmeti i razbacani delovi crkvenog inventara u unutrašnjosti hrama, potvrdila je Mitropolija crnogorsko-primorska.
Reakcije Crkvene opštine i prvi nalazi policije
Policija je odmah obaveštena i tokom noći je izvršila uviđaj na mestu događaja, dok iz Crkvene opštine Ulcinj poručuju da veruju da će nadležni organi pronaći i procesuirati počinioce ovog gnusnog dela. Kako naglašavaju, napad na hram nije samo napad na imovinu, već i na duhovni identitet pravoslavnih vernika u Ulcinju.
mitropolija.com
Hram Svetog Nikolaja, podignut krajem 19. veka na temeljima starije svetinje, nosi slojevitu istoriju: od pravoslavnog manastira iz 15. veka, preko perioda kada je na tom mestu postojala džamija, do obnove koju je 1890. godine naredio knjaz Nikola Petrović, u slavu Božiju i u sećanje na poginule crnogorske vojnike iz 1878. godine.
U njegovoj porti nalaze se grobovi istaknutih ličnosti crnogorske istorije, uključujući vojvodu Simu Popovića i mitropolita Savu Kosanovića, što dodatno potvrđuje značaj ovog hrama za lokalnu zajednicu.
Duboka uznemirenost među vernicima i poziv na zaštitu svetinja
Današnje oskrnavljenje, stoga, ne doživljava se samo kao incident, već kao duboko uznemirujući čin prema mestu koje decenijama predstavlja duhovno utočište pravoslavnih vernika u Ulcinju. Hram, poznat po svojoj beloj fasadi, kupoli i visokom zvoniku, oštećen je, ali njegova simbolična uloga ostaje netaknuta.
U Crkvenoj opštini ističu da se nadaju brzom rasvetljavanju slučaja, kako bi se poslala jasna poruka da skrnavljenje svetinje ne može i ne sme proći nekažnjeno. Vernici, međutim, poručuju ono najvažnije — da se molitve u hramu Svetog Nikolaja neće prekidati ni posle ovog napada, kao i da će svetinja nastaviti da živi uprkos onima koji su pokušali da je ponize.
U saopštenju koje odjekuje kao opomena Mitropolija crnogorsko-primorska poziva na razboritost, smirenost i vraćanje temeljnim hrišćanskim vrednostima, ističući da je nasilje uvek lični, a ne kolektivni greh.
U selu Višnjeva – Donji Grbalj, u obnovljenom hramu iz vremena Nemanjića, na praznik Svetog mučenika Nestora služena je prva liturgija posle više od jednog veka.
Ministarstvo Crne Gore usvojilo je inicijativu Mitropolije crnogorsko-primorske da se vrh Rumije ucrta kao prostor namenjen verskim objektima, čime je Crkva Svete Trojice dobila mogućnost da stekne pun pravni status.
Potpisi mitropolita Joanikija i predsednika opštine Nikole Jovanovića otvorili su put projektu koji spaja predanje i savremeni razvoj, uz planiranu donaciju od milion evra, izradu dokumentacije i uređenje prostora za buduću svetinju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Iz crkvenog vrha oštro su reagovali na javne prozivke, deo tvrdnji ocenili kao "potpuno neutemeljene i zlonamerne", a osvrnuli su se i na događaje iz 2020. i aferu "udar".
Pojedini mediji objavili da bi rad Mitropolije mogao da bude predmet posebne provere, dok izvor blizak mitropolitu Joanikiju tvrdi da nikakva zvanična najava nije stigla i da se takav potez za sada ne očekuje.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.