Duhovna riznica 18.11.2026 | 14:00

Ovaj greh svi čine i, što je najgore, smatraju ga nevažnim: Sveti Dimitrije Rostovski o teškom gaženju Božje zapovesti, a da toga nismo ni svesni

Ovaj greh svi čine i, što je najgore, smatraju ga nevažnim: Sveti Dimitrije Rostovski o teškom gaženju Božje zapovesti, a da toga nismo ni svesni
Wikipedia/Lozman

Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.

U svakodnevnom životu ljudi često lakše primećuju tuđe propuste nego sopstvene. Dovoljno je da neko pogreši, izgovori nepromišljenu reč ili postupi drugačije od očekivanog, pa da se o njegovom postupku odmah stvori sud.

Takve reči neretko se izgovaraju olako, u razgovoru sa prijateljima, među članovima porodice ili na društvenim mrežama, kao da je procenjivanje tuđeg života nešto sasvim uobičajeno.

U pravoslavnom hrišćanstvu osuđivanje se ne smatra bezazlenom navikom, već grehom koji narušava odnos čoveka prema bližnjem.

Hrišćanin je pozvan da drugoga ne ponižava zbog njegovih slabosti, niti da sebe postavlja iznad njega. To ne znači da treba odobravati svako ponašanje, već da o tuđim postupcima ne treba govoriti sa prezirom, kao da čovek poznaje sve okolnosti i razloge koji su nekoga naveli da tako postupi.

U Jevanđelju po Mateju zapisane su Hristove reči: "Ne sudite, da vam se ne sudi“. Gospod zatim govori o trunu u oku brata i brvnu u sopstvenom oku, pozivajući čoveka da najpre pogleda sebe i prepozna sopstvene slabosti. Ovaj poziv odnosi se i na svakodnevne razgovore, brze procene, ogovaranje i komentare kojima se nečije dostojanstvo povređuje bez razmišljanja.

Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu. Molitva za bližnjega i uzdržavanje od ružnih reči deo su hrišćanskog nastojanja da se sačuva ljubav prema drugom čoveku.

Na opasnost od ovog greha upozoravao je i Sveti Dimitrije Rostovski:

- Teško da među nama postoji greh koji je rasprostranjeniji od osuđivanja, a koji se ipak smatra tako nevažnim. Čim vidimo trun u oku brata svoga, odmah upremo prst na njega, ne razmišljajući o tome da tom prilikom grešimo, pomišljajući da postupamo upravo onako kao što je neophodno.

BONUS VIDEO