Ovo je najefikasniji lek za tugu: Iguman Nikon o rečima koje isceljuju
Posebno mesto u duhovnom životu ima zahvalnost Gospodu, čak i u trenucima kada nam se čini da za nju nema razloga.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U svakodnevnoj borbi sa obavezama, brigama i iskušenjima, ljudi često zaboravljaju koliko su dragocene stvari koje imaju, ali i koliko lako mogu da izgube ono što je zaista važno. U želji da ostvare svoje planove, steknu materijalnu sigurnost ili dokažu da su u pravu, neretko zanemaruju porodicu, prijatelje, mir u duši i vreme koje im je dato.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Posebno mesto u tome imaju praštanje, smirenje, iskrenost i ljubav, jer bez njih ni svakodnevni uspesi ne mogu doneti istinsko zadovoljstvo.
Jedno od važnih pitanja sa kojim se svaki čovek suočava jeste kako da sačuva ono što mu je povereno. Izgovorena reč može povrediti drugoga, ljutnja može narušiti i najbliže odnose, a propuštena prilika ostaviti žaljenje. Zato je važno paziti ne samo na ono što činimo već i na ono što govorimo, kao i na način na koji se odnosimo prema ljudima koji su deo našeg života.
O tome šta je prolazno, šta čovek može izgubiti sopstvenim postupcima, ali i koje vrednosti treba da čuva, govorio je i Sveti vladika Nikolaj Velimirović.
Njegove reči podsećaju na prolaznost ljudskog života, značaj međusobnog odnosa i ono što u hrišćanskoj veri predstavlja jedinu nepromenljivu istinu.
Sveti vladika Nikolaj Velimirović poručuje:
"Tri stvari u životu, koje jednom kada odu, nikad se ne vraćaju: vreme, reči, prilika. Tri stvari u životu, koje mogu uništiti osobu: ljutnja, ponos, izostanak opraštanja. Tri stvari u životu, koje ne bi smeo izgubiti: nadu, mir, poštenje. Tri stvari u životu, koje su najvrednije: ljubav, porodica i prijatelji, ljubaznost. Tri stvari u životu, koje nikada nisu izvesne: sreća, uspeh, snovi. Tri stvari u životu, koje čine osobu: odanost, iskrenost, istrajan rad. Tri stvari u životu, koje su uistinu stalne: Otac - Sin - Duh sveti."
Bonus video
Posebno mesto u duhovnom životu ima zahvalnost Gospodu, čak i u trenucima kada nam se čini da za nju nema razloga.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Vreme je dar koji čovek dobija od Boga, a način na koji ga koristi govori mnogo o njegovom životu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.