EVO KADA ĐAVO NAJVIŠE NAPADA: Sveti Jovan Zlatousti nas uči kako posle pada ustati i nastaviti dalje
U svetu punom iskušenja i sumnje, Zlatousti nas podseća da iskreno pokajanje i vera pretvaraju padove u unutrašnju snagu i vode ka bliini Boga.
Reči velikog duhovnika sa Svete Gore otkrivaju da najvažniji korak ka Bogu nije u mestima koja posećujemo, već u onome što činimo pred sopstvenom savešću.
Ponekad se najdublje istine pojavljuju ne kao odgovori, već kao tiha pitanja upućena našem srcu. Dok vernici tragaju za mestima koja čuvaju sećanje na Božje čudo, postoji nešto što se ne može videti putničkim okom niti dotaći rukom. To je trenutak kada čovek odlučuje da se pogleda iznutra — bez izgovora i bez bekstva.
– Mnogi hrišćani teže da dođu do reke Jordan i da se u njoj okupaju. Ali koliko god puta da se okupamo u Jordanu, koliko god flaša svete vode da popijemo, ako se ne pokajemo, nećemo biti spašeni. Jordan je u blizini, to je pokajanje – uči nas starac Jefrem Filotejski i Arizonski.
Ove reči skidaju veo sa jedne od najskrivenijih istina duhovnog života: spasenje ne počinje tamo gde hodamo, već tamo gde pristajemo da se promenimo. Reka Jordan nije samo geografska tačka; to je trenutak unutrašnjeg raskršća, gde biramo iskrenost pred Bogom. Pokajanje postaje najsvetlija voda kojoj treba prići - unutrašnje očišćenje koje prethodi svakom drugom duhovnom koraku.
Voda Jordana pokazuje put, ali samo iskreno kajanje otvara vrata unutrašnje čistoće. Onaj koji se odvaži da zaroni u sopstveno pokajanje otkriva istinsku duhovnu snagu, a zatim pravi korak ka Carstvu Božjem. Svaki dan počinje priznanjem svojih slabosti i grehova, iskrenom molitvom i trudom za duhovni rast, i upravo u tome leži snaga i pouka starca Jefrema Filotejskog.

Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 269 (4,1-12)
1. A nadalje, braćo, molimo vas i savetujemo u Gospodu Isusu, da kao što primiste od nas: kako vam se valja vladati i Bogu ugađati, da još više napredujete. 2. Jer znate kakve vam pouke dadosmo kroz Gospoda Isusa. 3. Jer je ovo volja Božija: svetost vaša, da se čuvate od bluda, 4. i svaki od vas da zna držati svoje telo u svetosti i u časti,
5. a ne u strasnoj želji, kao i neznabošci koji ne poznaju Boga; 6. i da niko ne prestupa i ne šteti brata svoga u svemu tome, jer je Gospod osvetnik za sve to, kao što vam i pre rekosmo i svedočismo. 7. Jer nas ne prizva Bog na nečistotu, nego u svetost. 8. Koji, dakle, odbacuje, ne odbacuje čoveka nego Boga, koji je i dao Svetoga Duha svoga vama. 9. A o bratoljublju ne treba da vam se piše, jer ste sami od Boga naučeni da se ljubite među sobom,
10. jer vi to i činite prema svoj braći po celoj Makedoniji. Ali vas molimo, braćo, da još obilnije činite, 11. i da se usrdno starate da živite mirno, i da gledate svoja posla, i da radite svojim sopstvenim rukama, kako vam zapovedismo; 12. da se vladate pošteno prema onima što su izvan, i da vam ništa ne treba.
Jevanđelje po Luki, začalo 61. (11,42-46)
42. Ali teško vama farisejima što dajete desetak od metvice i rute i od svakoga povrća, a obilazite pravdu i ljubav Božiju: ovo je trebalo činiti i ono ne izostavljati. 43. Teško vama farisejima što volite začelja po sinagogama i pozdrave na trgovima. 44. Teško vama, književnici i fariseji, licemeri, što ste kao neprimetni grobovi, te ljudi po njima odozgo gaze a ne znaju. 45. A neki od zakonika odgovarajući reče mu: „Učitelju, govoreći to i nas vređaš.” 46. A on reče: „Teško i vama zakonicima što tovarite na ljude bremena teška za nošenje, a vi ni jednim prstom svojim nećete da se prihvatite bremena.”
U svetu punom iskušenja i sumnje, Zlatousti nas podseća da iskreno pokajanje i vera pretvaraju padove u unutrašnju snagu i vode ka bliini Boga.
Učenik Svetih Kirila i Metodija ostavio je pouku koja i danas razotkriva snagu vere i pokazuje šta znači stati na stranu istine dok svet gubi kompas.
Veliki duhovnik 20. veka podseća da prava hrabrost i uspeh ne dolaze iz pohvala, već iz Božije milosti i sposobnosti da dete nauči da traži pomoć Boga u svakom koraku svog života.
Svetitelj iz 4. veka pokazuje jednostavan, ali dubok način da očistimo dušu, prevaziđemo greh i pronađemo unutrašnji mir.
Priča o svetitelju koji je pred filozofima i demonima pokazao da snaga vere nije u rečima, nego u znaku koji štiti i vodi kroz najmračnije iskušenja.
Dok nama korica hleba izgleda obično, negde daleko njena vrednost može značiti nadu– pouka omiljenog srpskog patrijarha otvara oči i srce na ono što svakodnevno zanemarujemo.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Vitovnički duhovnik objasnio je zašto krštenje i krsna slava nisu dovoljni ako se ne menjamo iznutra i ne trudimo se da živimo u skladu sa hrišćanskim učenjem.
Pouka velikog svetitelja usmerava pažnju na slobodu izbora, ličnu odgovornost i mogućnost povratka Gospodu čak i posle pada.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.