EVO KADA ĐAVO NAJVIŠE NAPADA: Sveti Jovan Zlatousti nas uči kako posle pada ustati i nastaviti dalje
U svetu punom iskušenja i sumnje, Zlatousti nas podseća da iskreno pokajanje i vera pretvaraju padove u unutrašnju snagu i vode ka bliini Boga.
Reči velikog duhovnika sa Svete Gore otkrivaju da najvažniji korak ka Bogu nije u mestima koja posećujemo, već u onome što činimo pred sopstvenom savešću.
Ponekad se najdublje istine pojavljuju ne kao odgovori, već kao tiha pitanja upućena našem srcu. Dok vernici tragaju za mestima koja čuvaju sećanje na Božje čudo, postoji nešto što se ne može videti putničkim okom niti dotaći rukom. To je trenutak kada čovek odlučuje da se pogleda iznutra — bez izgovora i bez bekstva.
– Mnogi hrišćani teže da dođu do reke Jordan i da se u njoj okupaju. Ali koliko god puta da se okupamo u Jordanu, koliko god flaša svete vode da popijemo, ako se ne pokajemo, nećemo biti spašeni. Jordan je u blizini, to je pokajanje – uči nas starac Jefrem Filotejski i Arizonski.
Ove reči skidaju veo sa jedne od najskrivenijih istina duhovnog života: spasenje ne počinje tamo gde hodamo, već tamo gde pristajemo da se promenimo. Reka Jordan nije samo geografska tačka; to je trenutak unutrašnjeg raskršća, gde biramo iskrenost pred Bogom. Pokajanje postaje najsvetlija voda kojoj treba prići - unutrašnje očišćenje koje prethodi svakom drugom duhovnom koraku.
Voda Jordana pokazuje put, ali samo iskreno kajanje otvara vrata unutrašnje čistoće. Onaj koji se odvaži da zaroni u sopstveno pokajanje otkriva istinsku duhovnu snagu, a zatim pravi korak ka Carstvu Božjem. Svaki dan počinje priznanjem svojih slabosti i grehova, iskrenom molitvom i trudom za duhovni rast, i upravo u tome leži snaga i pouka starca Jefrema Filotejskog.

Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 269 (4,1-12)
1. A nadalje, braćo, molimo vas i savetujemo u Gospodu Isusu, da kao što primiste od nas: kako vam se valja vladati i Bogu ugađati, da još više napredujete. 2. Jer znate kakve vam pouke dadosmo kroz Gospoda Isusa. 3. Jer je ovo volja Božija: svetost vaša, da se čuvate od bluda, 4. i svaki od vas da zna držati svoje telo u svetosti i u časti,
5. a ne u strasnoj želji, kao i neznabošci koji ne poznaju Boga; 6. i da niko ne prestupa i ne šteti brata svoga u svemu tome, jer je Gospod osvetnik za sve to, kao što vam i pre rekosmo i svedočismo. 7. Jer nas ne prizva Bog na nečistotu, nego u svetost. 8. Koji, dakle, odbacuje, ne odbacuje čoveka nego Boga, koji je i dao Svetoga Duha svoga vama. 9. A o bratoljublju ne treba da vam se piše, jer ste sami od Boga naučeni da se ljubite među sobom,
10. jer vi to i činite prema svoj braći po celoj Makedoniji. Ali vas molimo, braćo, da još obilnije činite, 11. i da se usrdno starate da živite mirno, i da gledate svoja posla, i da radite svojim sopstvenim rukama, kako vam zapovedismo; 12. da se vladate pošteno prema onima što su izvan, i da vam ništa ne treba.
Jevanđelje po Luki, začalo 61. (11,42-46)
42. Ali teško vama farisejima što dajete desetak od metvice i rute i od svakoga povrća, a obilazite pravdu i ljubav Božiju: ovo je trebalo činiti i ono ne izostavljati. 43. Teško vama farisejima što volite začelja po sinagogama i pozdrave na trgovima. 44. Teško vama, književnici i fariseji, licemeri, što ste kao neprimetni grobovi, te ljudi po njima odozgo gaze a ne znaju. 45. A neki od zakonika odgovarajući reče mu: „Učitelju, govoreći to i nas vređaš.” 46. A on reče: „Teško i vama zakonicima što tovarite na ljude bremena teška za nošenje, a vi ni jednim prstom svojim nećete da se prihvatite bremena.”
U svetu punom iskušenja i sumnje, Zlatousti nas podseća da iskreno pokajanje i vera pretvaraju padove u unutrašnju snagu i vode ka bliini Boga.
Učenik Svetih Kirila i Metodija ostavio je pouku koja i danas razotkriva snagu vere i pokazuje šta znači stati na stranu istine dok svet gubi kompas.
Veliki duhovnik 20. veka podseća da prava hrabrost i uspeh ne dolaze iz pohvala, već iz Božije milosti i sposobnosti da dete nauči da traži pomoć Boga u svakom koraku svog života.
Svetitelj iz 4. veka pokazuje jednostavan, ali dubok način da očistimo dušu, prevaziđemo greh i pronađemo unutrašnji mir.
Priča o svetitelju koji je pred filozofima i demonima pokazao da snaga vere nije u rečima, nego u znaku koji štiti i vodi kroz najmračnije iskušenja.
Dok nama korica hleba izgleda obično, negde daleko njena vrednost može značiti nadu– pouka omiljenog srpskog patrijarha otvara oči i srce na ono što svakodnevno zanemarujemo.
Jedan od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka objasnio je kako da se spasemo od najveće opasnosti u životu – kroz jedan vrlo praktičan savet.
Prirodni lekovi, molitve i zdrave navike – saveti koji povezuju telo i veru za pravu zaštitu od negativnosti
Ruski svetitelj nas uči kako da prevaziđemo osećaj nemoći i pronađemo ono što nas pokreće.
Veliki pravoslavni svetitelj objašnjava zašto zlopamćenje uništava život.
U liturgiji pred vernicimaNa liturgiji, poglavar SPC govorio je o Hristovom smirenom dolasku, opasnostima spoljašnje pobožnosti i zamci prilagođavanja vere sopstvenim merilima.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
U poruci upućenoj mitropolitu Fotiju, poglavar SPC izražava duboku tugu zbog gubitka sveštenika i njegove supruge, upućuje molitve za njihovu decu i podseća na veru kao oslonac u najtežim trenucima.
Eparhija u saopštenju poziva vernike na razboritost i poštovanje crkvenog poretka, dok pojedinačni istupi ne odražavaju stav Crkve u celini i mogu narušiti jedinstvo među vernicima.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Prva razlika se najpre ogleda u pripremi za sahranu.
Svaki odnos, koji ostane opterećen nepravdom, ostavlja trag i u duši čoveka.
Pažljivo pripremljena kombinacija ukusa čini postni obrok u kojem se susreću tradicija, mirisi i porodična toplina.