Učenik Svetih Kirila i Metodija ostavio je pouku koja i danas razotkriva snagu vere i pokazuje šta znači stati na stranu istine dok svet gubi kompas.
Postoje reči koje ne zastarevaju. Ne zato što su zapisane u knjigama, već zato što su prožete iskustvom koje prevazilazi vekove. Sveti Naum Ohridski, učenik Svetih Kirila i Metodija, ostavio je misao koja i danas preseče privide i samouverene laži našeg doba — rečenicu koja ne miluje, već razbistrava.
Prava vera uvek nailazi na protivljenje
- Prava vera mora biti gonjena u ovome svetu. To je i sam Spasitelj jasno i javno rekao Svojim apostolima. Jeresi su obično bliže svetskom i demonskom duhu, zato deo sveta i demoni ne gone svoje . govorio je Sveti Naum Ohridski.
Kada vera boli, počinje istinski put
Sveti Naum ne govori o veri kao o ukrasu, već kao o plamenu koji gori uprkos vetru. Ako te vera nikada ne košta, možda nisi još zakoračio u njenu istinu. U njegovim rečima nema teorije, već iskustva: tamo gde istina zaboli, počinje put Hristu. I zato, kada se tvoja vera nađe na udaru, ne pitaj se "zašto", već "kome pripadam", jer upravo taj odgovor otkriva da si na pravoj strani krsta.
Čitanje Jevanđelja za 23. sredu po Duhovima
Shutterstock/Vitstyle
Jevanđelje
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 264 (2,1-8)
1. Jer i sami, braćo, znate da dolazak naš k vama nije bio uzalud; 2. Nego, pošto najpre stradasmo i ponižavani bismo u Filipima, kao što znate, mi se osmelismo u Bogu našem da vam kazujemo jevanđelje Božije uz veliku borbu. 3. Jer naša propoved nije od zablude, niti od nečistote, ni u lukavstvu, 4. Već kao što nas je Bog proverio da smo sposobni da nam se poveri jevanđelje, tako govorimo, a ne kao oni koji ugađaju ljudima, nego Bogu koji ispituje srca naša.
5. Jer, kao što znate, nikada ne nastupasmo radi laskanja, niti zbog pohlepe: Bog je svedok; 6. Ne tražeći slave od ljudi, ni od vas ni od drugih. 7. Mogli smo vam biti na teretu kao Hristovi apostoli; međutim, bejasmo blagi među vama kao dojilja kada neguje svoju decu. 8. Tako smo čeznuli za vama, da smo gotovi bili dati vam ne samo jevanđelje Božije nego i duše naše, zato što nam bejaste omiljeli.
Jevanđelje po Luki, začalo 56. (11,9-13)
9. I ja vama kažem: Ištite i daće vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvoriće vam se. 10. Jer svaki koji ište, dobija; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvara mu se. 11. Koji je među vama otac od koga ako sin zaište hleba, da mu dade kamen? Ili ako zaište ribu, da mu mesto ribe dade zmiju? 12. Ili ako zaište jaje, da mu dade skorpiju? 13. Kada dakle vi, zli budući, umete dobre dare davati deci svojoj, koliko će više Otac vaš nebeski dati Duha Svetoga onima koji ištu od njega?
Svetitelj i pisac iz 19. veka uči nas da bol koji nanosimo drugima ne ostaje samo kod njih, već se vraća u našu dušu – i da samo pažljivo življenje donosi istinski mir.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka podseća da vera nije samo spoljašnji čin, već štit koji čuva srce od nevidljivih iskušenja i zla koje ponekad nosimo nesvesno, čak i sami prema sebi.
Kroz primer iz Starog zaveta, jedan od najvećih svetitelja pokazuje kako vera i strpljenje oblikuju unutrašnju svetlost koju ništa na svetu ne može ugasiti.
ravoslavni vernici po starom kalendaru, dok po novom kalendaru slave Treći dan Božića. Katolici takođe obeležavaju Treći dan Božića i Svetog Stefana arhiđakona, dok Jevreji i muslimani dan posvećuju redovnim molitvama i svakodnevnom bogosluženju.
Dok svet gubi vezu sa hrišćanskim vrednostima, mitropolit bački ističe da Srbija mora ostati verna pravoslavnom Istoku, upozoravajući na opasnosti neoliberalnih ideologija i dezintegraciju društva kroz sukobe i podele.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pouka velikog duhovnika 20. veka otkriva šta stoji iza unutrašnjeg zamora, zašto pad nije kraj i kako se vodi borba koja ne uništava čoveka, već ga vraća na put trezvenosti i nade.
Dok svet gubi vezu sa hrišćanskim vrednostima, mitropolit bački ističe da Srbija mora ostati verna pravoslavnom Istoku, upozoravajući na opasnosti neoliberalnih ideologija i dezintegraciju društva kroz sukobe i podele.
Otac Predrag kaže da je najbitnije da se ne gorči, da se ne mrači, i da se ne razmišlja šta je naš, a šta tuđi običaj, nego šta god da se izabere, neka to bude iz ljubavi.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.