Učenik Svetih Kirila i Metodija ostavio je pouku koja i danas razotkriva snagu vere i pokazuje šta znači stati na stranu istine dok svet gubi kompas.
Postoje reči koje ne zastarevaju. Ne zato što su zapisane u knjigama, već zato što su prožete iskustvom koje prevazilazi vekove. Sveti Naum Ohridski, učenik Svetih Kirila i Metodija, ostavio je misao koja i danas preseče privide i samouverene laži našeg doba — rečenicu koja ne miluje, već razbistrava.
Prava vera uvek nailazi na protivljenje
- Prava vera mora biti gonjena u ovome svetu. To je i sam Spasitelj jasno i javno rekao Svojim apostolima. Jeresi su obično bliže svetskom i demonskom duhu, zato deo sveta i demoni ne gone svoje . govorio je Sveti Naum Ohridski.
Kada vera boli, počinje istinski put
Sveti Naum ne govori o veri kao o ukrasu, već kao o plamenu koji gori uprkos vetru. Ako te vera nikada ne košta, možda nisi još zakoračio u njenu istinu. U njegovim rečima nema teorije, već iskustva: tamo gde istina zaboli, počinje put Hristu. I zato, kada se tvoja vera nađe na udaru, ne pitaj se "zašto", već "kome pripadam", jer upravo taj odgovor otkriva da si na pravoj strani krsta.
Čitanje Jevanđelja za 23. sredu po Duhovima
Shutterstock/Vitstyle
Jevanđelje
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 264 (2,1-8)
1. Jer i sami, braćo, znate da dolazak naš k vama nije bio uzalud; 2. Nego, pošto najpre stradasmo i ponižavani bismo u Filipima, kao što znate, mi se osmelismo u Bogu našem da vam kazujemo jevanđelje Božije uz veliku borbu. 3. Jer naša propoved nije od zablude, niti od nečistote, ni u lukavstvu, 4. Već kao što nas je Bog proverio da smo sposobni da nam se poveri jevanđelje, tako govorimo, a ne kao oni koji ugađaju ljudima, nego Bogu koji ispituje srca naša.
5. Jer, kao što znate, nikada ne nastupasmo radi laskanja, niti zbog pohlepe: Bog je svedok; 6. Ne tražeći slave od ljudi, ni od vas ni od drugih. 7. Mogli smo vam biti na teretu kao Hristovi apostoli; međutim, bejasmo blagi među vama kao dojilja kada neguje svoju decu. 8. Tako smo čeznuli za vama, da smo gotovi bili dati vam ne samo jevanđelje Božije nego i duše naše, zato što nam bejaste omiljeli.
Jevanđelje po Luki, začalo 56. (11,9-13)
9. I ja vama kažem: Ištite i daće vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvoriće vam se. 10. Jer svaki koji ište, dobija; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvara mu se. 11. Koji je među vama otac od koga ako sin zaište hleba, da mu dade kamen? Ili ako zaište ribu, da mu mesto ribe dade zmiju? 12. Ili ako zaište jaje, da mu dade skorpiju? 13. Kada dakle vi, zli budući, umete dobre dare davati deci svojoj, koliko će više Otac vaš nebeski dati Duha Svetoga onima koji ištu od njega?
Svetitelj i pisac iz 19. veka uči nas da bol koji nanosimo drugima ne ostaje samo kod njih, već se vraća u našu dušu – i da samo pažljivo življenje donosi istinski mir.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka podseća da vera nije samo spoljašnji čin, već štit koji čuva srce od nevidljivih iskušenja i zla koje ponekad nosimo nesvesno, čak i sami prema sebi.
Kroz primer iz Starog zaveta, jedan od najvećih svetitelja pokazuje kako vera i strpljenje oblikuju unutrašnju svetlost koju ništa na svetu ne može ugasiti.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Od kamenitih Mrkonjića i priča koje su vekovima čuvane u Hercegovini, do otkopavanja groba i kanonizacije u 21. veku - život Svete blažene Ane otkriva gotovo nepoznatu stranu porodice jednog od najvećih pravoslavnih svetitelja Balkana.
Prema tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, apostol Pavle ne govori o simbolici, već o stvarnom stanju čoveka koji bez Hristove svetlosti ostaje "bez života".
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Jakova Zevedejevog po starom i Svetu mučenicu Glikeriju po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Djevice Marije Fatimske, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Dok ljudi danas burno reaguju na uvrede, otkrivaju tuđe mane i ulaze u bespotrebne sukobe, ruski svetitelj ostavio je jednostavne savete o ćutanju, smirenju i molitvi kao putu ka unutrašnjem miru i duhovnoj snazi.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.
Prema tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, apostol Pavle ne govori o simbolici, već o stvarnom stanju čoveka koji bez Hristove svetlosti ostaje "bez života".
U vremenu kada se tuđi život sve češće posmatra kroz osuđujuću prizmu, staro pravilo iz pravoslavne duhovne tradicije podseća da brz sud ne govori o drugima koliko o stanju onoga ko sudi.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U prestonicu stižu relikvije neprocenjive vrednosti, vezane za Svetog Savu i najdublje slojeve srpske tradicije, uoči izložbe koja će trajati do sredine leta i koja se već najavljuje kao događaj koji prevazilazi uobičajene kulturne okvire.
Starinsko jelo od pšenice, kajmaka i mleka otkriva kako su pravoslavni domovi spajali post i mrs, ali i kako je jedna jednostavna trpeza postajala simbol zajedništva, obilja i života u skladu sa crkvenim ritmom.