U OVOM SLUČAJU ĆUTANJE JE RAVNO NAJVEĆEM GREHU: Opomena Svetog Simeona Novog Bogoslovа koju ne smemo ignorisati
Ravnodušnost nije zaštita duše, upozorava svetitelj, već put ka osudi i gubitku večnog života.
Veliki duhovnik 20. veka upozorava da osuda sputava dušu, dok sažaljenje vraća život – poruka koja pogađa svakog čoveka.
Postoji trenutak kada se duša trgne — kada shvati da nije pozvana da meri, već da voli. U svetu u kojem reči lako rane, a pogledi sude pre nego što čuju, glas starca Ilije Gruzijskog dolazi kao šapat koji budi savest. To nije glas osude, već glas molbe — da čovek sačuva čisto srce pred Bogom i pred drugima.
— Molim te, sine moj, nemoj nikada da osuđuješ, nikoga. Seti se kako je Hristos na prašini ispisao grehove onih koji su hteli da ubiju ženu uhvaćenu u preljubi. Čuvaj se da se ne zaraziš tuđim grehom, ali sažali se na čoveka koji je zaražen. Možda se ne kaje, možda je zao i želi da zarazi namerno i druge, ali sažali se jer — umire. Nemoj da osuđuješ jer će tako i Bog onda tebi suditi — govorio je starac Ilija.
Starac Ilija Gruzijski nas uči da osuda nikada ne dolazi iz svetlosti. Kada osuđujemo, mi zapravo gasimo plamen u sebi i zatvaramo vrata milosti. Bog nas ne poziva da sudimo, nego da razumemo i da se molimo. Jer svako ko je pao, pa i onaj koji ne želi da ustane, nosi u sebi trag Božijeg daha.
Ne osuđuj, ne zato što greh ne postoji, već zato što ljubav leči, a osuda ubija. I možda ćeš, u tom trenutku smirenosti, prvi put videti drugog čoveka onako kako ga vidi Bog — ne kao grešnika, nego kao dušu koja traži put nazad.

Poslanica Svetog apostola Pavla Galatima, začalo 203 (2,16-20)
16. pa znajući da se čovek ne opravdava delima zakona nego verom Isusa Hrista, i mi poverovasmo u Hrista Isusa, da se opravdamo verom Hristovom a ne delima zakona, jer se delima zakona nijedno telo neće opravdati.” 17. Ako li se mi, koji tražimo da se opravdamo u Hristu, nađosmo i sami grešnici, je li onda Hristos sluga grehu? Bože sačuvaj! 18. Jer ako opet zidam ono što razvalih, pokazujem se da sam prestupnik. 19. Jer ja zakonom zakonu umreh, da Bogu živim. Sa Hristom se razapeh; 20. a živim - ne više ja, nego živi u meni Hristos; a što sad živim u telu, živim verom Sina Božijega, koji me zavoli i predade sebe za mene.
Jevanđelje po Luki, začalo 35. (8,5-15)
5. Iziđe sejač da seje seme svoje; i kad sejaše, jedno pade kraj puta, i pogazi se, i ptice nebeske pozobaše ga. 6. A drugo pade na kamen, i iznikavši osuši se, jer nemaše vlage. 7. A drugo pade usred trnja, i uzraste trnje i uguši ga. 8. A drugo pade na zemlju dobru, i iznikavši donese stostruki rod. Govoreći ovo povika: „Ko ima uši da čuje, neka čuje!” 9. A učenici njegovi pitahu ga govoreći: "Šta znači ova priča?"
10. A on reče: „Vama je dano da znate tajne Carstva Božijega; a ostalima biva u pričama, da gledajući ne vide, i čujući ne razumiju. 11. A ova priča znači: Seme je reč Božija. 12. A koje je kraj puta to su oni koji slušaju, ali potom dolazi đavo i uzima reč iz srca njihovoga, da ne veruju i da se ne spasu. 13. A koje je na kamenu to su oni koji kada čuju s radošću primaju reč; i ovi korena nemaju te za neko vreme veruju, a u vreme iskušenja otpadnu. 14. A koje u trnje pade, to su oni koji čuše i, živeći u brigama i bogatstvu i slastima ovoga života, budu ugušeni, i ne donesu roda.
15. A koje je na dobroj zemlji, to su oni koji čuvši reč, u dobrome i čistom srcu drže je, i rod donose u trpljenju.” Ovo govoreći povika: "Ko ima uši da čuje, neka čuje!"
Ravnodušnost nije zaštita duše, upozorava svetitelj, već put ka osudi i gubitku večnog života.
Ruski jeromonah sa prelaza XIX i XX veka podseća da galama i povišen ton otvaraju vrata duhovnim iskušenjima, dok tišina i smirenje jačaju unutrašnju snagu i približavaju nas Božijoj milosti.
Veliki duhovnik sa Svete gore iz 20. veka nas podseća da svaka tuga nosi svoju svrhu; kroz molitvu i predanje, pravoslavlje pretvara teške trenutke u put ka istinskoj slobodi i miru.
Dok svakodnevica vuče na sve strane, pouka igumana manastira Vitovnica nas podseća da mir nije u okolnostima, već u unutrašnjem predavanju Bogu – lek koji danas svi traže, a retko nalaze.
Reči svetogorskog starca nas podsećaju da prava molitva i ljubav prema bližnjem počinju oslobađanjem srca od osuđivanja jer samo tada u nama može zasijati toplina Božje prisutnosti.
Dok svet juri za uspehom, ruski svetitelj podseća da se prava borba vodi u tišini duše — tamo gde se rađa trpljenje, praštanje i nada u vaskrsenje.
Jedna pouka Svetog Nikodima Agiorita otkriva kako preobilje informacija može postati prepreka jasnom viđenju stvarnosti.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
Poruka ruskog svetitelja suzbija naviku koja guši nadu i otkriva kako da se padovi pretvore u početak, a ne u kraj puta.
Jedna pouka Svetog Nikodima Agiorita otkriva kako preobilje informacija može postati prepreka jasnom viđenju stvarnosti.
Fotografije građanske ceremonije sklapanja istopolnog partnerstva ispred pravoslavne svetinje otvorila je pitanja o statusu manastira, njegovoj komercijalnoj upotrebi i odnosu verske tradicije i turističkog biznisa na Kipru.
Veliki ruski svetitelj na jednostavan način osvetljava tešku istinu: sve što se meri slavom i bogatstvom gubi smisao pred delima učinjenim drugome.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.