Dok svet juri za uspehom, ruski svetitelj podseća da se prava borba vodi u tišini duše — tamo gde se rađa trpljenje, praštanje i nada u vaskrsenje.
Svet danas nosi mnogo bola. Ljudi su umorni, nesigurni, usamljeni. U gužvi i buci, malo ko ima kome da kaže istinu, još manje kome da kaže "oprosti“. U toj tišini koja boli, starac Sofronije Saharov nas podseća da svako nosi svoj krst i da se čovek ne spasava bekstvom, već trpljenjem.
Svako nosi svoj krst, ali malo ko zna da ćuti i da prašta
– Mnogo je raspetih oko nas – bolesnih, bez posla, bez budućnosti... Mnogo je neoženjenih i neudatih, bez potomstva, zlostavljanih, koji ne nalaze mir. Mnogo je i onih koji žive u zajednici, a ipak su usamljeni – nemaju čoveka pored sebe da porazgovaraju. Niko više ne zna da prećuti, kada je potrebno. Niti da izgovori onu reč, koja se izgovara teže od svih drugih, reč „oprosti“ – govorio je starac Sofronije, a onda bi dodao:
– Mi nemamo iskušenja mučeništva, kakva su imali rani hrišćani i kakva imaju danas u Keniji, Siriji i Iraku. Naše mučeništvo je mentalno, koje iscrpljuje, mrcvari dušu i kida je parče po parče... Jedini lek svima koji nose svoj krst jeste trpljenje i čekanje. Drugog izlaza nema. Ne očaj i beznađe, nego nada u dan koji čekamo – dan vaskrsenja – zaključuje starac Sofronije Saharov.
Trpljenje nije slabost, već snaga koja rađa vaskrsenje
U tim rečima nema utehe bez istine. Trpljenje nije poziv na pasivnost, već na veru. Nije kraj, već put kroz tamu ka svetlosti. Starac nas uči da Hristov put ne vodi preko lakih rešenja, nego preko smirenja, ćutanja i nade.
Čitanje Jevanđelja za 21. petak po Duhovima
SviatlanaLaza/Shutterstock
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Kološanima, začalo 253 (2,1-7)
1. Hoću, dakle, da znate koliku borbu imam za vas i za one u Laodikiji i u Jerapolju, i za sve koji ne vidješe lica mojega u telu, 2. Da se utješe srca njihova, da se sjedine u ljubavi i u svakome bogatstvu punoga razumevanja za poznanje tajne Boga i Oca i Hrista, 3. U kome su sakrivena sva blaga premudrosti i znanja. 4. A ovo govorim, da vas neko ne prevari zavodljivim rečima.
5. Jer ako sam telom i odsutan, ali sam duhom sa vama, radujući se i videći vaš red i čvrstinu vaše vjere u Hrista. 6. Kako, dakle, primiste Hrista Isusa Gospoda, tako u Njemu i živite, 7. Ukorenjeni i nazidani u Njemu, i utvrđeni u vjeri kao što ste naučeni, izobilujući u njoj sa zahvalnošću.
Jevanđelje po Luki, začalo 42. (9,12-18)
12. A dan stade naginjati. Tada pristupiše Dvanaestorica i rekoše mu: Otpusti narod, neka idu na konak u okolna sela i zaseoke, i kek nađu hrane, jer smo ovdje u pustom mjestu. 13. A on im reče: Podajte im vi da jedu. A oni rekoše: U nas nema više od pet hljebova i dve ribe; sem da mi odemo i kupimo hrane za sav ovaj narod. 14. Jer bijaše ljudi, oko pet hiljada. Ali on reče učenicima svojim: Posadite ih na skupine po pedeset.
15. I učiniše tako, i posadiše ih sve. 16. A on uze onih pet hljebova i obje ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi ih i prelomi, i davaše učenicima da postave narodu. 17. I jedoše i nasitiše se svi, i nakupiše komada što im preteče dvanaest kotarica. 18. I kada se jedanput moljaše Bogu nasamo, s njim behu učenici, i zapita ih govoreći: "Šta govori narod ko sam ja?"
Hrišćanski asketa, teolog i svetitelj upozorava: svaki siromah koji pokuca na naša vrata nosi poruku s neba. Onaj ko kaže „Bog će dati“ i zatvori srce, možda je odbio Božiju milost koja mu je došla u liku brata u nevolji.
Veliki duhovnik sa Svete gore iz 20. veka nas podseća da svaka tuga nosi svoju svrhu; kroz molitvu i predanje, pravoslavlje pretvara teške trenutke u put ka istinskoj slobodi i miru.
Dok svakodnevica vuče na sve strane, pouka igumana manastira Vitovnica nas podseća da mir nije u okolnostima, već u unutrašnjem predavanju Bogu – lek koji danas svi traže, a retko nalaze.
Reči svetogorskog starca nas podsećaju da prava molitva i ljubav prema bližnjem počinju oslobađanjem srca od osuđivanja jer samo tada u nama može zasijati toplina Božje prisutnosti.
Njihovo žitije govori o mladiću koji je želeo da osvoji Justinu po svaku cenu, ali i o preobražaju čoveka koji je napustio dotadašnji put i postao Hristov služitelj.
Tokom praznične liturgije, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da Hrista stave na prvo mesto i upozorio na najveću opasnost za čoveka i narod.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
U besedi za ponedeljak 15. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako greh, smrt i tama vezuju čoveka i zašto je Hristos jedini koji može da raskine te okove i otvori vrata slobode.
Svetogorski starac govorio je o nemiru koji nastaje kada čovek pokušava da upravlja svakim ishodom i ukazao na put koji vodi ka drugačijem odnosu prema onome što mu život donosi.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
U besedi za sredu 20. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava kako loša pomisao prerasta u greh, a loš primer može da odvede i druge na stranputicu.
Pravoslavni podvižnik objašnjava zašto je važno prepoznati sopstvene slabosti, osloboditi se potrebe da uvek budemo u pravu i kroz smirenje se otvoriti za Božju blagodat.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Iz Pres-službe Svete Stolice najavljeno je novo obaveštenje o oporavku poglavara Rimokatoličke crkve, koji se nalazi pod lekarskim nadzorom u rimskoj bolnici Đemeli.
U besedi za sredu 20. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava kako loša pomisao prerasta u greh, a loš primer može da odvede i druge na stranputicu.