Duhovna riznica 31.10.2025 | 00:01

OKO NAS JE MNOGO BOLESNIH, BEZ POSLA, BEZ BUDUĆNOSTI, USAMLJENIH – OVO JE LEK ZA SVE: Starac Sofronije o skrivenom mučeništvu savremenog čoveka

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
OKO NAS JE MNOGO BOLESNIH, BEZ POSLA, BEZ BUDUĆNOSTI, USAMLJENIH – OVO JE LEK ZA SVE: Starac Sofronije o skrivenom mučeništvu savremenog čoveka
Religija, eparhijazt.com

Dok svet juri za uspehom, ruski svetitelj podseća da se prava borba vodi u tišini duše — tamo gde se rađa trpljenje, praštanje i nada u vaskrsenje.

Svet danas nosi mnogo bola. Ljudi su umorni, nesigurni, usamljeni. U gužvi i buci, malo ko ima kome da kaže istinu, još manje kome da kaže "oprosti“. U toj tišini koja boli, starac Sofronije Saharov nas podseća da svako nosi svoj krst i da se čovek ne spasava bekstvom, već trpljenjem.

Svako nosi svoj krst, ali malo ko zna da ćuti i da prašta

– Mnogo je raspetih oko nas – bolesnih, bez posla, bez budućnosti... Mnogo je neoženjenih i neudatih, bez potomstva, zlostavljanih, koji ne nalaze mir. Mnogo je i onih koji žive u zajednici, a ipak su usamljeni – nemaju čoveka pored sebe da porazgovaraju. Niko više ne zna da prećuti, kada je potrebno. Niti da izgovori onu reč, koja se izgovara teže od svih drugih, reč „oprosti“ – govorio je starac Sofronije, a onda bi dodao:

– Mi nemamo iskušenja mučeništva, kakva su imali rani hrišćani i kakva imaju danas u Keniji, Siriji i Iraku. Naše mučeništvo je mentalno, koje iscrpljuje, mrcvari dušu i kida je parče po parče... Jedini lek svima koji nose svoj krst jeste trpljenje i čekanje. Drugog izlaza nema. Ne očaj i beznađe, nego nada u dan koji čekamo – dan vaskrsenja – zaključuje starac Sofronije Saharov.

Trpljenje nije slabost, već snaga koja rađa vaskrsenje

U tim rečima nema utehe bez istine. Trpljenje nije poziv na pasivnost, već na veru. Nije kraj, već put kroz tamu ka svetlosti. Starac nas uči da Hristov put ne vodi preko lakih rešenja, nego preko smirenja, ćutanja i nade.

Čitanje Jevanđelja za 21. petak po Duhovima

SviatlanaLaza/Shutterstock
Jevanđelje

 

Poslanica Svetog apostola Pavla Kološanima, začalo 253 (2,1-7)

1. Hoću, dakle, da znate koliku borbu imam za vas i za one u Laodikiji i u Jerapolju, i za sve koji ne vidješe lica mojega u telu, 2. Da se utješe srca njihova, da se sjedine u ljubavi i u svakome bogatstvu punoga razumevanja za poznanje tajne Boga i Oca i Hrista, 3. U kome su sakrivena sva blaga premudrosti i znanja. 4. A ovo govorim, da vas neko ne prevari zavodljivim rečima.

5. Jer ako sam telom i odsutan, ali sam duhom sa vama, radujući se i videći vaš red i čvrstinu vaše vjere u Hrista. 6. Kako, dakle, primiste Hrista Isusa Gospoda, tako u Njemu i živite, 7. Ukorenjeni i nazidani u Njemu, i utvrđeni u vjeri kao što ste naučeni, izobilujući u njoj sa zahvalnošću.

Jevanđelje po Luki, začalo 42. (9,12-18)

12. A dan stade naginjati. Tada pristupiše Dvanaestorica i rekoše mu: Otpusti narod, neka idu na konak u okolna sela i zaseoke, i kek nađu hrane, jer smo ovdje u pustom mjestu. 13. A on im reče: Podajte im vi da jedu. A oni rekoše: U nas nema više od pet hljebova i dve ribe; sem da mi odemo i kupimo hrane za sav ovaj narod. 14. Jer bijaše ljudi, oko pet hiljada. Ali on reče učenicima svojim: Posadite ih na skupine po pedeset.

15. I učiniše tako, i posadiše ih sve. 16. A on uze onih pet hljebova i obje ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi ih i prelomi, i davaše učenicima da postave narodu. 17. I jedoše i nasitiše se svi, i nakupiše komada što im preteče dvanaest kotarica. 18. I kada se jedanput moljaše Bogu nasamo, s njim behu učenici, i zapita ih govoreći: "Šta govori narod ko sam ja?"