Dok svakodnevica vuče na sve strane, pouka igumana manastira Vitovnica nas podseća da mir nije u okolnostima, već u unutrašnjem predavanju Bogu – lek koji danas svi traže, a retko nalaze.
Nekad se čini da nas sve pritiska — obaveze, brige, neizgovorene misli. U tom umoru od života, čovek lako zaboravi da postoji jedan jednostavan način da se duša odmori: da prestane da sve drži pod kontrolom. Starac Tadej Vitovnički govorio je o toj lakoći koja dolazi tek kada priznamo da nismo svemoćni.
Zašto smo stalno napeti i iscrpljeni
— Ako smo fizički zdravi, ali smo opterećeni svojim mislima, svojim brigama, ako ne umemo da se opustimo, znači da ne predajemo svoje nemoći, svoje slabosti i slabosti bližnjih Gospodu, tada nosimo to veliko opterećenje i naš živčani sistem vremenom postaje neizdrživ, nervozni smo. Ne možemo da podnosimo ni sebe, ni bližnje i onda, naravno, i u društvu i u porodici, mučan je život, i na radnom mestu, svuda — kaže starac Tadej.
— Mučan je život zato što su živci mnogo preopterećeni, a nismo se izvežbali da se opustimo. Obrati pažnju na mir u srcu, neka tamo bude tišina, mir i opusti se. Ako ne možeš da se moliš, budi tih, nemaj nikakve misli, prepusti to Gospodu, On će da uredi to bolje od nas.
Kako pronaći mir u sebi
Reči starca Tadeja Vitovničkog nisu savet za trenutak — one su večna pouka i način života. Kad čovek nauči da svoje nemoći ne skriva od Boga, nego da ih Mu poveri, tada se mir ne nameće spolja, već se rađa iznutra. Takav mir ne znači da je sve lako, nego da ništa više ne moraš sam.
Čitanje Jevanđelja za 21. sredu po Duhovima
Shutterstock/Andrii Drachuk
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Kološanima, začalo 251 (1,18-23)
18. I On je glava tela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi. 19. Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća. 20. I da kroz Njega izmiri sve sa sobom, učinivši mir njegovom krvlju na krstu, (pomirivši) kroz Njega i ono što je na zemlji i ono što je na nebesima. 21. I vas koji ste nekada bili otuđeni i svesno neprijatelji u zlim delima, 22. sada vas izmiri smrću njegovog ljudskog tela da vas izvede preda se svete, neporočne i nevine, 23. ako samo ostanete u veri utemeljeni i postojani, i ne odvajajući se od nade Jevanđelja, koje čuste, koje je propovedano svoj tvari pod nebom, kojemu ja, Pavle, postadoh služitelj.
Jevanđelje po Luki, začalo 37. (8,22-25)
22. I dogodi se jednoga dana i uđe on i učenici njegovi u lađu, i reče im: „Pređimo na onu stranu jezera.” I pođoše. 23. I dok plovljahu, on zaspa. I podiže se oluja na jezeru, i voda nadiraše, i behu u opasnosti. 24. I pristupivši probudiše ga govoreći: „Učitelju, učitelju, izgibosmo!” A on ustade, i zapreti vetru i valovima vodenim, i prestadoše i nasta tišina. 25. A njima reče: „Gde je vera vaša?” A oni se uplašiše, i čuđahu se govoreći jedan drugome: „Ko je ovaj da i vetrovima i vodi zapoveda, i slušaju ga?”
Kada sumnjamo u sve što nas okružuje, od hrane koju jedemo do vazduha koji udišemo, reči Svetog Pajsija o veri i Božijoj zaštiti bude nadu i podsećaju nas da se istinska snaga nalazi u pouzdanju u Gospoda
Dok svet trči za trenutnim zadovoljstvima, ovaj veliki učitelj Crkve nas podseća da pravi plod dolazi samo onima koji strpljivo slede Božiji ritam i poštuju prirodni ritam duhovnog života.
Hrišćanski asketa, teolog i svetitelj upozorava: svaki siromah koji pokuca na naša vrata nosi poruku s neba. Onaj ko kaže „Bog će dati“ i zatvori srce, možda je odbio Božiju milost koja mu je došla u liku brata u nevolji.
Veliki duhovnik sa Svete gore iz 20. veka nas podseća da svaka tuga nosi svoju svrhu; kroz molitvu i predanje, pravoslavlje pretvara teške trenutke u put ka istinskoj slobodi i miru.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
Protojerej Viktor Nikišov objašnjava kako je nastao ovaj običaj, kakve veze ima sa Isusom Hristom i kakvo duhovno značenje ima u pravoslavnoj tradiciji.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
Njihova žitija svedoče o stradanju i nepokolebljivoj vernosti Hristu, a Crkva ih molitveno proslavlja kao primer postojanosti u veri čak i pred najtežim mukama.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Karpa i Papila, Svetu Zlatu Meglensku i Svetu Bosiljku Pasjansku po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Dimitrija. Katolička crkva pominje Svetog Fulka iz Pjaćence i Svetog Dimitrija Sremskog, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Govoreći o pticama, veliki srpski duhovnik ostavio je snažnu pouku o nezadovoljstvu koje čovek sam nosi u sebi i miru koji počinje tek onda kada nauči da bude blagodaran.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.