Duhovna riznica 24.03.2026 | 00:01

ZNATE LI ŠTA JE ZAPRAVO ZLO?: Jedna rečenica starca Tadeja razotkriva gde zaista nastaje haos

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
ZNATE LI ŠTA JE ZAPRAVO ZLO?: Jedna rečenica starca Tadeja razotkriva gde zaista nastaje haos
Religija.rs,Facebook/Starac Tadej Vitovnički

Veliki srpski duhovnik 20. veka u jednoj od svojih pouka otkrio je kako se dobro u čoveku izopači i kako se može vratiti na pravi put.

Postoji neka čudna napetost koja se uvukla u svakodnevicu, u razgovore bez pažnje, u misli koje lutaju bez cilja, u nemir koji ne prolazi ni kada se sve spolja utiša. Čovek danas često ne zna odakle dolazi težina koju nosi, ali je oseća u svemu: u rečima koje izgovara, u pogledima koje izbegava, u odlukama koje ga udaljavaju od sopstvenog mira. Čovek to često pripisuje zlu i zlim silama. Pojam „zlo“ se toliko često pominje, a kada bi trebalo objasniti šta ono tačno jeste, većina bi zastala.

U takvom rasulu unutrašnjeg sveta, odgovori se ne traže samo u spoljnim okolnostima, već u dubljem razumevanju onoga što se zbiva u čoveku, a jedno od takvih objašnjenja ostavio je starac Tadej Vitovnički.

- Zlo nije stvoreno! Zlo je zloupotreba dobra od razumnih bića, koja su pala u niska mudrovanja, i sad svojim mislima i željama stvaraju u sebi i oko sebe haos - govorio je starac Tadej.

U ovoj kratkoj pouci sabrana je čitava duhovna dijagnoza savremenog čoveka. Zlo nije nešto što dolazi spolja kao sudbina ili kazna, već posledica pogrešno usmerenih misli i želja. Kada se um udalji od istine, a srce od smirenja, tada i ono što je dato kao dobro počinje da se izobličava. Upravo zato, u pravoslavnom iskustvu, borba protiv zla nije borba protiv sveta, već protiv nereda u sopstvenoj duši.

Čitanje Jevanđelja za utorak 5. sedmice Velikog posta

Foto: SPC
Jevanđelje

 

Na 6. času

Knjiga proroka Isaije (40,18-31)

18. S kim ćete dakle izjednačiti Boga? I kaku ćete mu priliku naći? 19. Umetnik lije lik, i zlatar ga pozlaćuje, i verižice srebrne lije. 20. A ko je siromah, te nema šta prineti, bira drvo koje ne trune, i traži vešta umetnika da načini rezan lik, koji se ne pomiče. 21. Ne znate li? Ne čujete li? Ne kazuje li vam se od iskona? Ne razumete li od temelja zemaljskih? 22. On sedi nad krugom zemaljskim, i njeni su mu stanovnici kao skakavci; on je razastro nebesa kao platno i razapeo ih kao šator za stan.

23. On obraća knezove u ništa, sude zemaljske čini da su kao taština. 24. Kao da nisu posađeni ni posejani, i kao da im se stablo ne ukorenilo u zemlji, čim dune na njih, posahnu, i vihor kao plevu raznese ih. 25. „S kim ćete me dakle izjednačiti da bih bio kao on?” veli sveti. 26. Podignite gore oči svoje i vidite; ko je to stvorio? Ko izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu, i velike radi sile njegove i jake moći ne izostaje nijedno?

27. Zašto govoriš, Jakove, i kažeš, Izrailju: „Sakriven je put moj od Gospoda, i stvar moja ne izlazi pred Boga moga?” 28. Ne znaš li? Nisi li čuo da Bog večni Gospod, koji je stvorio krajeve zemaljske, ne sustaje niti se utruđuje? Razumu njegovu nema mere. 29. On daje snagu umornome, i nejakome umnožava krepost. 30. Deca se more i sustaju, i mladići padaju; 31. ali koji se nadaju Gospodu, dobiju novu snagu, podižu se na krilima kao orlovi, trče i ne sustaju, hode i ne more se.

Na večernji

Prva knjiga Mojsijeva (15,1-15)

1. Posle ovih stvari dođe Avramu reč Gospodnja u utvari govoreći: „Ne boj se, Avrame, ja sam ti štit, i plata je tvoja vrlo velika.” 2. A Avram reče: „Gospode, Gospode, šta ćeš mi dati kad živim bez dece, a na kom će ostati moja kuća to je Eleezer ovaj Damaštanin?” 3. Još reče Avram: „Eto meni nisi dao poroda, pa će sluga rođen u kući mojoj biti moj naslednik.” 4. A gle, Gospod mu progovori: „Neće taj biti naslednik tvoj, nego koji će izaći od tebe taj će ti biti naslednik.”

5. Pa ga izvede napolje i reče mu: „Pogledaj na nebo i prebroj zveezde, ako ih možeš prebrojiti.” I reče mu: „Tako će ti biti seme tvoje.” 6. I poverova Avram Bogu, a on mu primi to u pravdu. 7. I reče mu: „Ja sam Gospod, koji te izvedoh iz Ura Haldejskoga da ti dam zemlju ovu da bude tvoja.” 8. A on reče: „Gospode, Gospode, po čemu ću poznati da će biti moja?” 9. I reče mu: „Prinesi mi junicu od tri godine i kozu od tri godine i ovna od tri godine i grlicu i golupče.”

10. I on uze sve to, i raseče na pole, i metnu sve pole jednu prema drugoj; ali ne raseče ptica. 11. A ptice sletahu na te mrtve životinje; a Avram ih odgonjaše. 12. A kad sunce beše na zahodu, uhvati Avrama tvrd san, i gle, strah i mrak velik obuze ga. 13. I Gospod reče Avramu: „Znaj zacelo da će seme tvoje biti došljaci u zemlji tuđoj, pa će joj služiti, i ona će ih mučiti četiri stotine godina. 14. Ali ću suditi i narodu kojem će služiti; a posle će oni izaći s velikim blagom. 15. A ti ćeš otići k ocima svojim u miru, i bićeš pogreben u dobroj starosti.

Priče Solomonove (15,7-19)

7. Usne mudrih ljudi seju znanje, a srce bezumničko ne čini tako. 8. Žrtva je bezbožnička gad Gospodu, a molitva pravedneh ugodna mu je. 9. Gad je Gospodu put bezbožnikov; a ko ide za pravdom, njega ljubi. 10. Karanje je zlo onome ko ostavlja put; koji mrzi na ukor, umreće. 11. Pakao je i pogibao pred Gospodom, a kamoli srca sinova čovečijih. 12. Potsmevač ne ljubi onoga ko ga kori, niti ide k mudrima. 13. Veselo srce veseli lice, a žalost u srcu obara duh.

14. Srce razumno traži znanje, a usta bezumnih ljudi naslađuju se bezumljem. 15. Svi su dani nevoljnikovi zli; a ko je vesela srca, na gozbi je jednako. 16. Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago s nemirom. 17. Bolje je jelo od zelja gde je ljubav nego od vola ugojena gde je mržnja. 18. Čovek gnevljiv zameće raspru; a ko je spor na gnev, utišava svađu. 19. Put je lenoga kao ograda od trnja, a staza je pravednih nasuta.