Aktuelno iz SPC 23.03.2026 | 00:01

OVAKVE LJUDE NIKADA NEMOJ DA POŠTUJEŠ: Jednostavan trik Svetog Jovana Lestvičnika koji menja način na koji gledamo ljude oko sebe

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
OVAKVE LJUDE NIKADA NEMOJ DA POŠTUJEŠ: Jednostavan trik Svetog Jovana Lestvičnika koji menja način na koji gledamo ljude oko sebe
Religija,Wikipedia

Pouka jednog od najvećih svetitelja pravoslavlja pokazuje kako pokajanjem i saosećanjem možemo dostići duhovni mir i istinsku čistotu srca.

Ljudi često primećuju tuđe slabosti i greške, dok sopstvene zanemaruju. Kritika i osuda često se upućuju bez razmišljanja o posledicama, povređujući i one koji osuđuju i one koji su osuđeni. Sveti Jovan Lestvičnik nudi jasno rešenje – put ka unutrašnjem miru kroz milost i pokajanje.

- Videh čoveka koji je javno sagrešio, ali se tajno pokajao. Onoga koga sam ja osudio kao nemoralnog, Bog je smatrao čistim, jer Ga je svojim pokajanjem potpuno umilostivio. Onoga koji osuđuje bližnjega, nikada ne poštuj, nego mu radije reci: "Prestani, brate. Ja svakodnevno grešim u težim stvarima, i kako mogu osuđivati drugoga?" Tako ćeš imati dvostruku korist: jednim lekom izlečićeš i sebe i bližnjega“, uči nas Sveti Jovan Lestvičnik.

Pouka je jasna: istinsko hrišćansko življenje ne počiva na osuđivanju drugih, već na sopstvenom pokajanju i saosećanju. Samo kroz skromnost i razumevanje stičemo duhovnu snagu i mir, istovremeno pomažući bližnjima da pronađu put ka oprostu i unutrašnjem pročišćenju.

Čitanje Jevanđelja za ponedeljak 5. sedmice Velikog posta

Foto: SPC
Jevanđelje

 

Na 6. času

Knjiga proroka Isaije (37,33-38; 38,1-6)

33. Zato ovako veli Gospod za cara Asirskoga: „Neće ući u ovaj grad, niti će baciti amo strele, neće se primaći k njemu sa štitom, niti će iskopati opkopa oko njega. 34. Vratiće se putem kojim je došao, a u grad ovaj neće ući”, veli Gospod. 35. Jer ću braniti taj grad i sačuvaću ga sebe radi i radi Davida sluge svog.

36. Tada izide anđeo Gospodnji i pobi u okolu Asirskom sto i osamdeset i pet tisuća; i kad ustaše ujutru, a to sve sami mrtvaci. 37. Te se podiže Senahirim car Asirski, i otide, i vrativši se osta u Nineviji. 38. I kad se klanjaše u domu Nisroka boga svog, Adrameleh i Sarasar sinovi njegovi ubiše ga mačem, a sami pobegoše u zemlju Araratsku, i na njegovo se mesto zacari Esaradon sin njegov.

1. U to vreme razbolje se Jezekija na smrt; i dođe k njemu prorok Isaija sin Amosov i reče mu: „Ovako veli Gospod: 'Naredi za kuću svoju, jer ćeš umreti i nećeš ostati živ.'" 2. A Jezekija se okrete licem k zidu, i pomoli se Gospodu, 3. i reče: „Oh, Gospode, opomeni se da sam jednako hodio pred tobom verno i s celim srcem, i tvorimo što je tebi ugodno.” I plaka Jezekija veoma.

4. Tada dođe reč Gospodnja Isaiji govoreći: 5. „Idi i reci Jezekiji: 'Ovako veli Gospod Bog Davida oca tvojega: 'Čuo sam molitvu tvoju, i video sam suze tvoje, evo dodaću ti veku petnaest godina. 6. I izbaviću tebe i ovaj grad iz ruku cara Asirskog, i braniću ovaj grad.

Na večernji

Prva knjiga Mojsijeva (13,12-18)

12. Avram življaše u zemlji Hananskoj, a Lot življaše po gradovima u onoj ravnici premeštajući svoje šatore do Sodoma. 13. A ljudi u Sodomu bahu nevaljali, i grešahu Gospodu veoma. 14. A Gospod reče Avramu, pošto se Lot odeli od njega: „Podigni sada oči svoje, pa pogledaj s mesta gde si na sever i na jug i na istok i na zapad. 15. Jer svu zemlju što vidiš tebi ću dati i semenu tvom do veka.

16. I učiniću da semena tvog bude kao praha na zemlji; ako ko uzmože izbrojiti prah na zemlji, moći će izbrojiti i seme tvoje. 17. Ustani, i prolazi tu zemlju u dužinu i u širinu; jer ću je tebi dati.” 18. I Avram diže šatore, i dođe i naseli se u ravnici Mamrskoj, koja je kod Hevrona, i onde načini žrtvenik Gospodu.

Priče Solomonove (14,27-35; 15,1-4)

27. Strah je Gospodnji izvor životu da se čovek sačuva od prugala smrtnih. 28. U mnoštvu je naroda slava caru; a kad nestaje naroda, propast je vladaocu. 29. Ko je spor na gnev, velika je razuma; a ko je nagao pokazuje ludost. 30. Život je telu srce zdravo, a zavist je trulež u kostima.

31. Ko čini krivo ubogome, sramoti stvoritelja njegova; a poštuje ga ko je milostiv siromahu. 32. Za zlo svoje povrgnuće se bezbožnik, a pravednik nada se i na smrti. 33. Mudrost počiva u srcu razumnog čoveka, a što je u bezumnima poznaje se. 34. Pravda podiže narod, a greh je sramota narodima. 35. Mio je caru razuman sluga, ali na sramotnog gnevi se.

1. Odgovor blag utišava gnev, a reč preka podiže srdnju. 2. Jezik mudrih ljudi ukrašava znanje, a usta bezumneh prosipaju bezumlje. 3. Oči su Gospodnje na svakom mestu gledajući zle i dobre. 4. Zdrav je jezik drvo životno, a opačina s njega kršenje od vetra.