Reči jednog od najvećih svetaca pravoslavlja razbijaju iluziju o lakom autoritetu i otkrivaju da je najteža pozicija ona u kojoj čovek mora da predvidi buru, upozori druge i preuzme udarac koji je namenjen njima.
Postoje trenuci kada čovek, makar i na kratko, uspe da sagleda sebe izvan svakodnevnog meteža i shvati koliko su mu potrebni jasni glasovi koji ga vraćaju u ravnotežu. U takvim trenucima, reči podvižnika dobijaju širinu koja prevazilazi njihovo vreme. Sveti Jovan Lestvičnik ostavio je zapise koji ne iščezavaju, jer govore o srcu čoveka koje se ne menja lako. Njegova pouka o odgovornosti, smirenju i duhovnom rukovođenju ostaje duboka i danas, naročito kada čovek posrne pred sopstvenim slabostima.
Duhovna odgovornost koja se ne može izbeći
- Lekar će mudrost datu mu od Boga prepoznati kada bude u stanju da izleči i one strasti koje mnogi nisu mogli izlečiti. Nije dostojan divljenja učitelj koji bistre đake čini učenicima, već onaj koji tupave i glupe umudri i osposobi. Veština vozara ispoljava se i hvali onda kad odnesu pobedu sa lošim konjima, a uz to ih još i sačuvaju.
Ako imaš od Boga oči da predvidiš buru, opomeni unapred jasno i glasno one koji se nalaze u lađi, inače ćeš biti kriv za brodolom. Jer, svi su tebi poklonili poverenje da bezbedno upravljaš krmom. Poznavao sam lekare koji svome bolesniku nisu skrenuli pažnju na uzrok oboljenja, te su i bolesnicima i samima sebi prouzrokovali veliki trud i satiranje.
Ukoliko više nastojatelj primeti da mu poslušnici i posetioci poklanjaju puno poverenje, utoliko više treba da budno pazi na sebe u svemu što tvori ili zbori, znajući da svi gledaju na njega kao na glavni obrazac, i da sve što od njega dolazi smatraju za pravilo i zakon. Istinskog pastira pokazaće ljubav: iz ljubavi se razape Pastir, Hristos - govorio je Sveti Jovan Lestvičnik.
Šta Lestvičnik traži od onoga ko stoji ispred drugih
U svakoj njegovoj rečenici prepoznaje se jedna od najtežih obaveza čoveka: briga o drugome, briga koja ne sme da ostane površna. Lestvičnik tragaoca poziva na hrabrost da vidi ono što boli, da imenuje uzrok i da se ne zadovolji spoljnim mirom dok unutra tinja požar. A onome ko rukovodi, ma koji oblik odgovornosti da nosi, poručuje da se snaga ne meri autoritetom, već sposobnošću da ljubavlju uzdigne one koji posrću.
Istinski pastir nikada nije prvi u sigurnosti, već prvi u žrtvi
Lestvičnik nas podseća da se duhovno rukovođenje ne rađa iz moći nego iz žrtve. Onaj koji stoji ispred drugih pozvan je da bude prvi koji će sebe proveriti, prvi koji će videti oluju, prvi koji će upozoriti i prvi koji će preuzeti udarac talasa. Tek tada se prepoznaje pastir, jer njegov put nije obeležen osvajanjem, već sposobnošću da drugoga spase, podigne i dovede do svetlosti kojoj i sam ide.
Čitanje Jevanđelja za 24. ponedeljak po Duhovima
Shutterstock/Terelyuk
Jevanđelje
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 267 (2,20; 3,1-8)
20. Jer ste vi naša slava i radost. 1. Zato, ne mogavši više izdržati, nađosmo za dobro da ostanemo sami u Atini, 2. pa poslasmo Timoteja, brata našega i služitelja Božijega i saradnika našega u jevanđelju Hristovom, da vas utvrdi i da vas obodri u veri vašoj, 3. da se niko ne pokoleba u ovim nevoljama; jer sami znate da nam to predstoji. 4. Jer kad smo još kod vas bili, mi smo vam kazali unapred da ćemo imati nevolja, i kao što znate, to se i dogodilo.
5. Radi toga i ja, ne mogavši više izdržati, poslah da saznam o veri vašoj, da vas kako nije iskušao kušač, pa da naš trud bude uzalud. 6. A sada, kada nam je Timotej došao od vas, i donio nam dobre vesti o vašoj veri i ljubavi, i da nas se svagda rado sećate, želeći da vidite nas, kao i mi vas, 7. Zato se vama utešismo, braćo, verom vašom pri svoj našoj nevolji i bedi. 8. Jer sad smo živi, kad vi čvrsto stojite u Gospodu.
Jevanđelje po Luki, začalo 59. (11,29-33)
29. A narodu koji se skupljaše stade govoriti: Naraštaj je ovaj zao naraštaj; ište znak, i neće mu se dati znak osim znaka Jone proroka. 30. Jer kao što Jona bi znak Ninevljanima, tako će i Sin Čovečiji biti znak naraštaju ovome. 31. Carica južna ustaće na sudu s ljudima naraštaja ovoga, i osudiće ih; jer ona dođe s kraja zemlje da sluša mudrost Solomonovu, a gle, ovde je veći od Solomona. 32. Ljudi Ninevljani će ustati na sudu s naraštajem ovim, i osudiće ga, jer se pokajaše na propoved Joninu, a gle, ovde je veći od Jone. 33. Niko pak ne meće zapaljenu svetiljku na skriveno mesto, niti pod sud, nego na svećnjak da vide svetlost oni koji ulaze.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka podseća da vera nije samo spoljašnji čin, već štit koji čuva srce od nevidljivih iskušenja i zla koje ponekad nosimo nesvesno, čak i sami prema sebi.
Veliki duhovnik 20. veka podseća da prava hrabrost i uspeh ne dolaze iz pohvala, već iz Božije milosti i sposobnosti da dete nauči da traži pomoć Boga u svakom koraku svog života.
Dok vernici pripremaju vaskršnje korpe za osvećenje, u hramove sve češće stižu i stvari bez duhovnog smisla, zaboravljajući šta zapravo treba prineti pred Vaskrs.
Susret u Patrijaršijskom dvoru u Beogradu otvorio teme pravnog položaja verskih zajednica, zaštite kulturne baštine i unapređenja saradnje Crkve i države.
Usred sukoba i nesigurnosti, mali grad na severoistoku Libana dočekao je simbol nade i molitve koji podseća da čak i u najmračnijim vremenima svetlost uvek pobeđuje tamu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Zašto ni spoljašnji mir ni uređeni život ne donose spokoj duši – snažne reči velikog pravoslavnog podvižnika razotkrivaju skrivene strasti koje čoveka udaljavaju od Boga i upozoravaju na najopasniji greh među njima.
Dok svet trči za trenutnim zadovoljstvima, ovaj veliki učitelj Crkve nas podseća da pravi plod dolazi samo onima koji strpljivo slede Božiji ritam i poštuju prirodni ritam duhovnog života.
Dok vernici pripremaju vaskršnje korpe za osvećenje, u hramove sve češće stižu i stvari bez duhovnog smisla, zaboravljajući šta zapravo treba prineti pred Vaskrs.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Sutra će se u Manastiru Pokrova Presvete Bogorodice služiti zaupokojena liturgija i opijelo, a vekovna svetinja Gornji Brčeli čuva sećanje na monahinju koja je ostavila dubok duhovni trag.
Dragutin Lalatović i Marinko Jovanović zakoračili su putem poslušnosti, molitve i unutrašnjeg preobražaja u jednoj od najznačajnijih pravoslavnih svetinja u Crnoj Gori