Jedna lekcija sa Svete gore pokazuje kako traženje pravde i „učtivo“ proklinjanje udaljavaju čoveka od istine – jer oprost oslobađa i nas same.
Nekada jedna rečenica otkrije više o čoveku nego godine njegovih dela. Starac Pajsije Svetogorac govorio je jednostavno, ali svaka njegova reč imala je snagu da razotkrije skrivene slojeve ljudskog srca. Kada ga je hodočasnik upitao da li je ispravno reći: "Neka mu Bog vrati za to", starac je odgovorio rečima koje i danas razgolićuju našu duhovnu samoprevaru.
- Onaj ko tako govori prevaren je od đavola, jer ne shvata da na taj način 'učtivo' proklinje. Ima ljudi koji govore za sebe da su osetljivi, da su puni ljubavi i takta, da trpe nepravde koje im nanose drugi, pa govore: "Neka im Bog uzvrati." Svi mi ovde polažemo ispite kako bi prešli u onaj drugi, večni život, u Raj. Pomisao mi govori da je ovo 'učtivo' proklinjanje ispod svakog duhovnog nivoa, i da je nedopustivo za hrišćanina. Jer, Hristos nas nije učio takvoj vrsti ljubavi, već "Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine!" (Lk 23,24)
Zašto "učtivo" proklinjanje udaljava od istine
Reči Starca Pajsija ne udaraju po drugima, već po nama samima. One razotkrivaju koliko često čovek, misleći da je pravedan, u stvari stvara barijere prema sopstvenom duhovnom napretku. Osveta, i ona „učtiva“, odvraća nas od pravog hrišćanskog puta i udaljava od unutrašnje slobode koju donosi oprost.
Oprost kao ključ istinske snage
Starac Pajsije podseća nas da vera nije u traženju pravde ili osveti, već u odricanju od potrebe da je sami sprovodimo. Hrišćanin koji prašta ne poražava drugog – on oslobađa sebe. Dok svet meri snagu osvetom, Carstvo Nebesko meri je po tišini koja izgovara: „Oprosti im, Gospode.“
Čitanje Jevanđelja za 23. utroak po Duhovima
shutterstock.com/Mircea Moira
Jevanđelje
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 263 (1,6-10)
6. I vi se ugledaste na nas i na Gospoda, primivši reč u golemoj nevolji sa radošću Duha Svetoga, 7. tako da postadoste obrazac svima verujućima u Makedoniji i u Ahaji. 8. Jer je od vas odjeknula reč Gospodnja ne samo u Makedoniji i u Ahaji, nego se i u svakom mestu razglasi vera vaša u Boga, tako da nam nije potrebno što govoriti. 9. Jer oni sami pričaju o nama kako nas vi dočekaste, i kako se od idola obratiste Bogu, da služite Bogu živom i istinitom, 10. i da očekujete Sina njegova s nebesa, kojega podiže iz mrtvih, Isusa, koji nas izbavlja od gneva koji dolazi.
Jevanđelje po Luki, začalo 55. (11,1-10)
1. I kada se on moljaše Bogu na jednom mestu pa prestade, reče mu neki od učenika njegovih: Gospode, nauči nas moliti se, kao što i Jovan nauči učenike svoje. 2. A on im reče: "Kada se molite govorite: Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; da dođe carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu. 3. Hleb naš nasušni daj nam danas; 4. i oprosti nam grehe naše, kao što mi opraštamo dužnicima svojim; i ne uvedi nas u iskušenje; nego nas izbavi od zloga.”
5. I reče im: „Koji od vas ima prijatelja i otide mu u ponoć i reče mu: "Prijatelju, daj mi tri hleba u zajam, 6. jer mi dođe prijatelj s puta i nemam čime da ga poslužim." 7. A on iznutra odgovarajući da reče: "Nemoj me uznemiravati; već su vrata zatvorena, i deca su moja sa mnom u postelji; ne mogu ustati da ti dam." 8. Kažem vam: Ako i ne ustane da mu dade zato što mu je prijatelj, ali za njegovu bezočnost ustaće i daće koliko mu treba. 9. I ja vama kažem: Ištite i daće vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvoriće vam se. 10. Jer svaki koji ište, dobija; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvara mu se.
Hrišćanski asketa, teolog i svetitelj upozorava: svaki siromah koji pokuca na naša vrata nosi poruku s neba. Onaj ko kaže „Bog će dati“ i zatvori srce, možda je odbio Božiju milost koja mu je došla u liku brata u nevolji.
Pouke omiljenog patrijarha srpskog nisu bile uputstva, već životni primer – tiha istina koja nas i danas podseća da vera ne živi u propovedi, već u svakodnevnom hodu i ličnom svedočanstvu.
Svetitelj i pisac iz 19. veka uči nas da bol koji nanosimo drugima ne ostaje samo kod njih, već se vraća u našu dušu – i da samo pažljivo življenje donosi istinski mir.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka podseća da vera nije samo spoljašnji čin, već štit koji čuva srce od nevidljivih iskušenja i zla koje ponekad nosimo nesvesno, čak i sami prema sebi.
Kroz primer iz Starog zaveta, jedan od najvećih svetitelja pokazuje kako vera i strpljenje oblikuju unutrašnju svetlost koju ništa na svetu ne može ugasiti.
Posle decenija čekanja, nastavnici verske nastave dobijaju zakonsku sigurnost, pravo na dugoročne kredite i povratak na radno mesto – simbolična potvrda značaja vere u školskom sistemu.
Sinod Grčke pravoslavne crkve razmatra stroge mere protiv samozvanih klirika koji zloupotrebljavaju monašku odoru i crkvene titule za ličnu korist i kriminalne aktivnosti.
Molitveno se sećamo Prepodobnog Avramija i sinovice mu Marije, svetitelja koji svedoči da se ljubav prema Bogu ne meri rečima, već delima i trpljenjem.
Olujni vetar u severnom Egeju zaustavio sve hidroglisere i poremetio planove vernika iz Grčke, Kipra, Rumunije i Srbije koji su želeli da se poklone svetinjama Atosa.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Reči svetogorskog starca nas podsećaju da prava molitva i ljubav prema bližnjem počinju oslobađanjem srca od osuđivanja jer samo tada u nama može zasijati toplina Božje prisutnosti.
Dok svakodnevica vuče na sve strane, pouka igumana manastira Vitovnica nas podseća da mir nije u okolnostima, već u unutrašnjem predavanju Bogu – lek koji danas svi traže, a retko nalaze.
Sinod Grčke pravoslavne crkve razmatra stroge mere protiv samozvanih klirika koji zloupotrebljavaju monašku odoru i crkvene titule za ličnu korist i kriminalne aktivnosti.
Olujni vetar u severnom Egeju zaustavio sve hidroglisere i poremetio planove vernika iz Grčke, Kipra, Rumunije i Srbije koji su želeli da se poklone svetinjama Atosa.
Jeroshimonah Mihailo Pitkevič upozorava da previše poznanstava iscrpljuje dušu i objašnjava zašto pažljivo biranje s kim delimo srce može biti ključ istinske ravnoteže i duhovnog zdravlja.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.